Novgorodska kneževina

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Novgorodska kneževina (rus. Новгородское княжество), bila je drevna ruska kneževina od 862. do 882, kada je prešla u Novgorodsku republiku.

Nastala je dolaskom ugro-finskih i istočnoslovenskih plemena u 9. veku u rejon današnjeg Novgoroda i Stare Ladoge. Početnik ruske drevne civilizacije je bio Rjurik, osnivač dinastije Rjurikovič.

Dokijevski period[uredi | uredi izvor]

Kao prethodnik Novgorodske Rusije koristio se histografski termin Dokijevski period. Arapski istoričari 10. veka tu zemlju su zvali Al-Slavija. Vizantijski car Konstantin Porfirogenit ju je zvao Strana Rusija, jer je Kijevska Rusija tada bila centar moći i politike drevnih Rusa. Prema letopisima Novgorodsku Rusiju je osnovao varjaški knez Rjurik, koji je vladao od 862. do 879. godine. Arheološka nalazišta ukazuju, da je knjaževa rezidencija imala skandinavsku zasnovu, a prisutnost skandinavske kulture je bila dosta ranija od ustanovljenja Novgoroda. Vikinzi su uzimali danak od tamošnjih plemena i teritorija i pre dolaska Rjurika. Pored samog Novgoroda teritorija uključuje i Belo jezero, Polock, Izborsk, Murom i Ladogu u koje je Rjurik postavio svoje guvernere. U Nikonovom letopisu se u to doba pominje i napadi vikinškog vladara Kijeva, Askoljda, na ruski Polock i Krivičev. Podršku za novgorodsku vlast je Rjurik tražio u Kijevu kod Askoljda.

Naslednik Rjurika, Oleg od Novgoroda je 882. osvojio Smolensk i Ljubič a prestonicu preneo u Kijev, kojeg je osvojio nakon likvidacije Askoljda.

Literatura[uredi | uredi izvor]