Novica Radović
Novica Radović | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1890. |
Mesto rođenja | Martinići, Knjaževina Crna Gora |
Datum smrti | 1945. |
Mesto smrti | Cetinje, DF Jugoslavija |
Politička karijera | |
Politička stranka | Crnogorska federalistička stranka |
Novica Radović (1890 — 1945) bio je jedan od vođa Božićne pobune u danilovgradskom kraju. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je politički savjetnik komandanta Lovćenske brigade Krsta Zrnova Popovića.
Životopis[uredi | uredi izvor]
Novica Radović je bio član zelenaškog pokreta poslije Prvog svjetskog rata. Nakon poraza zelenašikih snaga, Radović je otišao u Albaniju, a iz nje u Italiju,[1] gdje se priključio crnogorskoj vojsci u egzilu i tamo 1920. postao načelnik informativnog odjeljenja glavnog štaba.
Poslije ukaza vlade Kraljevine SHS o amnestiji crnogorske emigracije, Radović je još neko vrijeme ostao u Italiji zbog školovanja.
U zemlju se vratio 1925, doselio se u Beograd gdje je uhapšen zbog svojih odmjetničkih akcija i poslat na robiju u kolašinski zatvor zbog optužnice za teška krivična djela protiv države na osnovu koje je i osuđen na 20 godina zatvora. Premješten je u zenički zatvor iz koga je nakon 9 godina pušten na slobodu.[1]
Po izlasku iz zatvora, nastanio se u Podgorici, gdje je privatno radio kao profesor. U politički život se uključio kao član Crnogorske federalističke stranke. Pisao je publicističke tekstove političkog karatkera u Zeti, glasilu CFN.[1] U štampariji Dukađin u Peći objavio je 1938. svoje značajno djelo „Crna Gora na savezničkoj golgoti“ koja govori o političkim događajima u to vrijeme, o gubljenju crnogorske državnosti i srpskom identitetu Crne Gore.[2]
Poslije Rapalskog sporazuma i promjene italijanskog držanja prema crnogorskoj političkoj emigraciji, Radović je sa nepovjerenjem gledao na Italiju i zastupao što manje italijansko uplitanje u pitanje obnove crnogorske države. Međutim, kako je Musolinijeva Italija čvrsto stremila stvaranju državne tvorevine u Crnoj Gori koja bi u potpunosti zavisila od nje, uvidio je neodrživost tog stava.[1]
Za vrijeme Drugog svjetskog rata, bio je jedan od vodećih crnogorskih separatista i kolaboracionista sa Italijanima. Razočarao se u Italijane i optužio ih je za uvođenje vojnog okupacijskog režima umjesto stvaranja obećane suverene i nezavisne Crne Gore, i odvajanje važnih crnogorskih područja od države i njihovo pripajanje Albaniji, što je dijelom i dovelo do ustanka u julu 1941. godine.[3] Zbog kolaboracije sa Italijanima tokom Drugog svjetskog rata streljali su ga partizani 1945. godine.
Crnogorsko srpstvo Novice Radovića[uredi | uredi izvor]
Iz knjige Novice Radovića Crna Gora na savezničkoj golgoti vidimo da je on po nacionalnosti Srbin[4] koji se samo protivio načinu sjedinjenja Srbije i Crne Gore. Krfsku deklaraciju smatra (str. 101.) prvim atakom na suverenitiet Crne Gore, jer Crna Gora nije imala svog predstavnika u donošenju ove deklaracije, niti se nju išta pitalo o njenoj sudbini. Radović (str. 109.) piše: dvjema kraljevinama istog naroda... dvije srpske države..., čime dokazuje da je Crnu Goru smatrao još jednom državom srpskog naroda. Radović navodi i podatak (str. 110.): Sad bi zvanična Srbija, odnosno Pašić da se reterira. Povratio bi se na sporazumno, putem ugovora ujedinjenja, ne bi htio da se vrši nasilje na narod crnogorski i kralja Nikolu, pošto zna da je svak u Crnoj Gori za ujedinjenje od kraljevske palate do kolibe... Lovćen spominje kao prostor na kome se 5 vjekova čuvao barjak, sveto znamenje srpske slobode (str. 133.). Petar Pešić mu je veliki grešnik koji je doveo do kapitulacije i uništenja Crne Gore i koji je posijao klicu mržnje jednog istog naroda (str. 136).
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v g Pajović 1977, str. 64.
- ^ Novica Radović - Crna Gora na savezničkoj golgoti
- ^ Tomasevich 2002, str. 141.
- ^ [1] Moj prađed je bio Srbin, ovo je zemlja Srbinova
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Lakić, Zoran; Pajović, Radoje; Vukmanović, Gojko (1963). Narodnooslobodilačka borba u Crnoj Gori 1941-1945: Hronologija događaja. Titograd: Istorijski institut.
- Pajović, Radoje (1977). Kontrarevolucija u Crnoj Gori: Četnički i federalistički pokret 1941-1945 (PDF). Titograd: Istorijski institut. Arhivirano iz originala (PDF) 26. 08. 2014. g. Pristupljeno 18. 06. 2016.
- Stamatović, Aleksandar (2007). „Nacionalni identitet zelenaša i crnogorskih federalista 1918-1941”. Politička revija. 6 (1): 119—139.
- Tomasevich, Jozo (2001). War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and Collaboration. 2. Stanford: Stanford University Press.