Pređi na sadržaj

Нулта тачка (knjiga)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Nulta tačka
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovTowards Zero
AutorAgata Kristi
Zemlja SAD
Jezikengleski
Žanr / vrsta delakrimi
Izdavanje
Datumjun 1944.
Broj stranica242
Tip medijatvrdi povez
Hronologija
PrethodnikKobni prst
NaslednikOdsutna u proleće

Nulta tačka je detektivski roman Agate Kristi prvi put objavljen u SAD-u od strane izdavačke kuće "Dodd, Mead and Company" u junu 1944. i u Velikoj Britaniji od strane izdavačke kuće "Collins Crime Club" u julu iste godine.[1] Prvo američko izdanje romana koštalo je 2 dolara,[2] a britansko sedam šilinga i šest penija.[1]

Ledi Tresilijan poziva svog štićenika u njegovu godišnju posetu u Galebov vrh. On navaljuje na tome da dovede i svoju bivšu i sadašnju ženu iako ledi Tresilijan to smatra nezgodnim. Njen stari prijatelj Trivs umire, a zatim je i ona ubijena. Pozvani su nadzornik Betl i njegov sestrić. U ovoj knjizi se poslednji put pojavljuje nadzornik Betl.

Roman je dobro primljen pri objavljivanju, poznat po dobro razvijenim likovima. U kasnijoj recenziji nazvan je izvanrednim što se tiče zapleta uz napomenu i koliko dobro roman opisuje gospodsko ponašanje koje se očekivalo na glavnom teniskom turniru 1944. godine.

Radnja[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Lejdi Tresilian je sada prikovana za krevet, ali ipak poziva goste u svoj dom na moru na Galebovom vrhu tokom leta. Teniska zvezda Nevil Strejndž, bivši štićenik pokojnog muža ledi Tresilian, izaziva njeno nezadovoljstvo. On predlaže da u isto vreme dovede i svoju sadašnju ženu Kej i bivšu ženu Odri – što je promena u odnosu na prethodne godine. Ledi Tresilijan nevoljno pristaje na ovaj skup nespojivih gostiju. U hotelima u blizini borave Kejin prijatelj Ted, dugogodišnji porodični prijatelj Tomas Rojd koji se vratio kući nakon dugog rada u inostranstvu i još uvek verno čeka Odri i gospodin Trivs, stari zastupnik i dugogodišnji prijatelj Tresilijanovih.

Večera je bila neprijatna kao što je Ladi Tresilijan predvidela. Te noći, gospodin Trivs je ispričao priču o starom slučaju u kom je jedno dete ubilo drugo strelom što je proglašeno nesrećnim slučajem. Dete je dobilo novo ime i novi početak uprkos tome što je jedan čovek iz dotičnog mesta video dete kako marljivo vežba gađanje lukom i strelom. Gospodin Trivs se setio slučaja i deteta zbog karakteristične fizičke osobine koju nije otkrio. Sledećeg jutra, Trivs je pronađen mrtav u svojoj hotelskoj sobi, a njegova smrt je pripisana srčanoj insuficijenciji zbog penjanja uz stepenice u svoju sobu prethodne noći što je veoma uznemirilo ledi Tresilijan. Tomas i Ted su zbunjeni jer su videli belešku u kojoj se navodi da lift ne radi kada su otpratili Trivsa nazad. Od zaposlenih u hotelu su saznali da je lift te noći bio ispravan.

Ledi Tresilijan je svirepo ubijena u svom krevetu, a njena sobarica drogirana. Njeni naslednici su Nevil i Odri. Dokazi ukazuju da je Nevil Strendž ubica. Jedna od njegovih palica za golf pronađena je na licu mesta sa otiscima prstiju. Čula se i Nevilova svađa sa ledi Tresilijan. Međutim, kada se sobarica probudila, ona je rekla nadzorniku Betlu da je videla ledi Tresilijan živu nakon Nevilove posete njenoj sobi pre nego što je otišao u Isterhed Bej da pronađe Teda. Dokazi zatim upućuju na Odri: njena okrvavljena rukavica pronađena je u bršljanu pored njenog prozora zajedno sa pravim oružjem ubistva. Izrađena je od drške teniskog reketa i metalne loptice sa branika kamina u Odrinoj sobi. Meri Aldin prenosi priču koju je ispričao gospodin Trivs i njegovu tvrdnju da je mogao sa sigurnošću da prepozna to dete.

Angus Mekvirter stoji na litici na kojoj je godinu dana ranije pokušao da se ubije kada je Odri pokušala da pobegne sa iste litice. On ju je uhvatio pre nego što je uspela da skoči. Ona priznaje svoj strah, a on obećava da će biti bezbedna. Mesne čistačice nehotice su dale Mekvirteru nečiju neočišćenu jaknu. Iako nije jedna od stranaka u Galebovom vrhu, on je svestan napretka istrage o čemu se dobro izveštava u mesnim novinama. On shvata zašto jakna ima mrlje u određenom čudnom uzorku. Posećuje Galebov vrh i traži pomoć Meri Aldin da pronađe konopac u kući. Pronalaze veliko vlažno uže na inače prašnjavom tavanu, a ona zaključava vrata dok ne dođe policija.

Betl hapsi Odri na osnovu dokaza i njenog spremnog priznanja krivice. Međutim, Betlova ćerka je ranije priznala krađu koju nije počinila zbog ogromnog pritiska pa on sumnja da je Odri u sličnom stanju. Mekvirter upoznaje Betla i govori mu šta je saznao o ovom slučaju i to da je video nekog čoveka koji je plivao preko reke u noći svirepog ubistva i penjao se u kuću pomoću konopca. Zatim Tomas otkriva da je Odri tražila razvod braka, a ne Nevil jer ga se ona plašila. Spremala se da se uda za Adrijana Rojda, njegovog brata koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći. Kada su svi otišli da se provozaju brodom, Betl koristi ove podatk da iznudi priznanje Nevile Strendža.

Nevil je možda stajao iza još dve smrti (gospodina Trivsa i Adrijana Rojda), ali nema dovoljno dokaza za krivično gonjenje. Pošto ima priznanje, a konopac i lukavstvo sa povlačenjem zvona su objašnjeni, Betl ga tereti za ubistvo ledi Tresilijan. Odri traži Mekvirtera da mu se zahvali i oni odlučuju da se venčaju. Otputovaće u Čile gde on počinje svoj novi posao. Odri očekuje da će Tomas shvatiti da zaista želi da se oženi Meri Aldin.

Likovi[uredi | uredi izvor]

  • Ledi Kamila Tresilijan: vlasnica vile "Galebov vrh" na obali mora u Soltkriku. Tek prešla sedamdesetu.
  • Meri Aldin: družbenica ledi Tresilijan. Trideset i nešto godina.
  • Nevil Strendž: zgodan sportista i teniser od 33 godine i bivši štićenik pokojnog supruga ledi Tresilijan.
  • Kej Strendž: njegova prelepa, ponekad živahna i ljuta, druga žena od 23 godine.
  • Odri Strendž: Strendžova prva žena od 32 godine. Tako hladna i tiha da je skoro nemoguće znati šta ona misli. (Polarna suprotnost Kej). Bila je siroče mlada, odrasla sa svojim rođacima i tetkom Rodis.
  • Ted Latimer: Kejin prijatelj od puberteta.
  • Tomas Rojd: Odrin brat od tetke na odmoru sa posla u Maleziji. I on je kao i Odri introvertiran i ćutljiv.
  • Gospodin Trivs: zastupnik i stari prijatelj ledi Tresilijan. Ima oko 80 godina.
  • Angus Mekvirter: čovek koji je pokušao da skoči sa litice blizu kuće ledi Tresilijan i preživeo da bi postao deo rešenja zločina.
  • Nadzornik Betl: Inspektor na odmoru sa svojim sestrićem. On je raspoređen na slučaj sa njim. Muž i otac petoro dece od kojih mu najmlađe daje uvid koristan za rešavanje ovog slučaja.
  • Inspektor Džejms Lič: Betlov sestrić dodeljen policiji oblasti Soltkrika.

Književni značaj i prijem[uredi | uredi izvor]

Recenzija Morisa Vilsona Dišera u časopisu Književni dodatak Vremena 22. jula 1944. bila je izuzetno pozitivna: „Nediskriminirajućim obožavaocima gospođice Kristi sigurno će nedostajati uzbuđenje da shvate kada je ona u svom najboljem izdanju. Ako je ovaj argument zdrav, onda je Nulta tačka za kritične. Zahvaljujući majstorskom pripovedanju, čini dobrobit određenih osoba u primorskom gradu u ovom trenutku važnijim od bilo čega drugog na svetu. Mehanizovani mozgovi mogu prigovoriti da ubica „usavršava“ svoju zagonetku metodama koje su nametnute izmišljenoj policiji, ali čak i kada je lavirint maglovito prepoznat, priča je i dalje zaokupljena. Likovi postaju veliki deo čitaočevog postojanja da mora da zna kakva je njihova konačna sudbina pre nego što bude zadovoljan. Koliko su živi vidi se kada dva muškarca, dva tvrdoglava i lakonska pokeraša, nikad ne izgledaju isto. Supruga i bivša žena koje se ni vole ni ne vole takođe otkrivaju stvaralačku moć. Kao izložba savremenog brenda ljudske prirode, Nulta tačka zaslužuje veće pohvale od bilo koje druge koja joj se može dodeliti kao odličnoj detektivskoj priči.“[3]

Moris Ričardson je u izdanju časopisa Posmatrač 6. avgusta 1944. napisao: „Nova Agata Kristi ima divno produženu i razrađenu građu, urbana i udobna poput dobre cigare i crvenih kožnih papuča. Poaro je odsutan fizički, ali njegov uticaj vodi osetljivi inspektor mimo lukavstva brižljivo podmetnute kućne zabave, a sa svojim vijugavim dvostrukim blefom ovo je mogao biti slučaj Poaroa. Kako je zadovoljstvo videti Agatu Kristi kako drži zastavu starog klasika koja se tako pobedonosno vijori!"[4]

Robert Barnard: "Sjajno: zamršeno zapleteno i neobično. Ubistvo dolazi kasnije, a pravi vrhunac zavere ubice tek na kraju. Domišljatost opravdava određeni stepen namišljenosti. Veoma delotvorna priča o detetu i luku i streli (6. poglavlje II deo) i dobra karakterizacija centralnog lika plejboja i sportiste u velikoj meri iz tog doba kada se očekivalo da se na Vimbldonu ponaša kao gospodin."[5]

Prilagođavanja[uredi | uredi izvor]

Pozorište[uredi | uredi izvor]

Godine 1956. Kristijeva je prilagodila knjigu u predstavu sa Džeraldom Vernerom. Prvi put ju je objavila izdavačka kuća "Samuel Frenk D.O.O." 1957. Predstava je prvi put postavljena u septembru 1956. u pozorištu "Sent Džejms" na Zapadnom kraju u Londonu.[6] Kristijeva je prvi put napisala pozorišnu predstavu pod ovim naslovom 1945. sa jednom nedeljom nastupa u pozorištu "Martin vinograd". Scenario je 2015. otkrio Džulijus Grin.[7]

Predstava Nulta tačka je uvršćena u Kristinu zbirku drama iz 1978. Mišolovka i druge drame.

Izvedena je 2019. u pozorištu "Medamarket" u Norviču u Engleskoj koristeći predstavu koju je napisala Agata Kristi 1945. i koju je nedavno „iskopao autor Džulijus Grin“.[8] Pošto je jedino prethodno izvođenje ovog scenarija bilo u pozorištu "Martin vinograd" u Sjedinjenim Državama, pozorište tvrdi da je ovo prvo izvođenje ove varijante pozorišne predstave iz 1945. u Evropi.

Film[uredi | uredi izvor]

Godine 1995. filmska ekranizacija je izgubila podršku zadužbine Agate Kristi. Kada je Kristina ćerka i kontrolorka njene zadužbine Rozalin Hiks pregledala scenario i videla sporne stvari kao što je rodoskrvnuće, naredila je da se naziv filma i imena likova promene. Film je postao Nevine laži i doživeo je osrednji uspeh.

Godine 2007. francuski filmski stvaraoci prilagodili su roman u istoimeni film samo na francuskom.[9]

Televizija[uredi | uredi izvor]

Godine 2007. roman je ekranizovan kao deo treće sezone televizijske serije Marpl u produkciji ITV-a. Džeraldin Mekjuan igrala je gospođicu Marpl.[10] Roman ne uključuje gospođicu Marpl. Ekranizacija je urađena verno uz neke manje izmene kako bi ostali likovi bili takođe promenjeni da bi ekranizacija odgovarala pristupu serije. Nadzornika Betla zamenio je nadzornik Malard kog igra Alan Dejvis. Inspektor Lič se ne pojavljuje u ekranizaciji.

Godine 2019. roman je ponovo prilagođen kao epizoda francuske televizijske serije Mala ubistva Agate Kristi.

Radio[uredi | uredi izvor]

Godine 2010. Džoj Vilkinson je prilagodio roman Nulta tačka kao radio predstavu prvi put emitovanu u januaru 2010. u četiri dela od po 30 minuta na BBC Radiju 4.[11]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Peers, Chris; Spurrier, Ralph; Sturgeon, Jamie (mart 1999). Collins Crime Club – A checklist of First Editions (Second izd.). Dragonby Press. str. 15. 
  2. ^ Marcum, J S (maj 2007). „American Tribute to Agatha Christie: The Classic Years: 1940 - 1944”. Pristupljeno 13. 10. 2015. 
  3. ^ The Times Literary Supplement, 22 July 1944 (p. 353)
  4. ^ The Observer, 6 August 1944 (p. 3)
  5. ^ Barnard, Robert. A Talent to Deceive – an appreciation of Agatha Christie (revised edition, p. 208). Fontana Books: 1990; ISBN 0-00-637474-3
  6. ^ „Towards Zero - 1956 Play”. Agatha Christie official website. Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  7. ^ „Towards Zero - 1945 Play”. Agatha Christie official website. Pristupljeno 7. 7. 2018. 
  8. ^ Swainson, Julian (23. 6. 2019). „Norwich Eye reviews Towards Zero at the Maddermarket Theatre”. Norwich Eye. Norwich, England. Pristupljeno 6. 7. 2019. 
  9. ^ fr:L'Heure zéro (film)
  10. ^ Marple: Towards Zero na sajtu IMDb (jezik: engleski)
  11. ^ „Agatha Christie: Towards Zero”. BBC. Pristupljeno 10. 10. 2015. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]