Ozren Soldatović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ozren Soldatović
Ozren Soldatović u seriji Bela lađa
Osnovne informacije
Datum rođenjaoko 1945.
NacionalnostSrbin
Religijaateista
SupružnikRazveden
Bivša:
Ozrenka Soldatović(Srećni ljudi)
Decanema dece
Rođacimaćeha Jovanka (Srećni ljudi)
Zanimanjebiznismen i političar
TitulaTajkun
PrebivališteBeograd
Podaci o liku
VrstaČovek
RodMuški
SpecijalnostMafijaš
Podaci o kreaciji
Prvo prik.Srećni ljudi (3. oktobar 1993)
Poslednje prik.Bela lađa (1. april 2012)
IzmislioSiniša Pavić
TumačDušan Golumbovski

Ozren Soldatović je izmišljeni lik iz serija Srećni ljudi i Bela lađa. Izmislio ga je Siniša Pavić, a tumačio Dušan Golumbovski.[1]

Raniji život[uredi | uredi izvor]

Ozren Soldatović je rođen oko 1945. godine u Smederevu, a kada je imao svega dve godine majka ga je ostavila. Ubrzo zatim je otišao da živi sa maćehom Jovankom u Čačku, gde je živeo do osamnaeste godine, kada ga je maćeha izbacila iz kuće, uz obrazloženje da je bio veoma problematičan. Sa sličnim prijateljima ubrzo je otišao u Italiju, gde je postao značajna figura u svetu mafije.

Srećni ljudi[uredi | uredi izvor]

Ozren Soldatović je kupio vilu u Beogradu, u koju se ubrzo i uselio, zajedno sa ženom Ozrenkom, sa kojom se kasnije stalno svađao, jer je ona opravdano sumnjala da je on vara i da planira da je ubije; kako bi nasledio ogromno bogatstvo koje se vodi na njeno ime. Okružuje ga obezbeđenje koje može pružiti snažan otpor i samoj policiji. Njihov šef (koji je pred kraj serije smenjen) nosi nadimak Roki, i u stanju je da uradi sve što mu se naredi pa je jednom prilikom podmetnuo bombu poslovnoj ženi Malini Vojvodić. Ubrzo, Soldatović dovodi u svoju vilu i samu maćehu, iako ga je ona izbacila iz kuće kad je bio mlad. Iako joj je bio pružen izuzetan komfor, stara žena je svesno ostala pri svom stavu da je njen sin „običan mangup koji je ojadio narod“.

Inicijalni razlog njegovog dolaska u Beograd, bio je činjenica da mu je lokalna estradna zvezda Katarina, zvana Keti pobegla u jugoslovensku prestonicu bez njegovog znanja. Kada su reketaši bacili kašikaru na klub gde je ona pevala, Soldatović je kupio lokal i otvorio sopstveni. Ubrzo je kupio i lokal gde je otvorena kockarnica. Kroz nekoliko meseci, Soldatović praktično postaje vlasnik pola Beograda - prodavnica automobila, butika, tržnih centara, salona, banke... Međutim, ubrzo dobija strah od konkurencije, pa pokušava da ubije Malinu Vojvodić, bivšu pevačicu koja se vratila iz Italije i redom kupila više lokala, koje je on planirao da kupi. Posumnjao je da iza nje stoji konkurentska mafijaška grupa, koja je u nekoliko navrata pokušala da ga ubije, šaljući mu bombe (od kojih je jedna eksplodirala i napravila mu veliku materijalnu štetu). Bio glavni sponzor Izbora za Mis Jugoslavije 1995. godine i bezuspešno je pokušao je da „izgura“ Keti, koja se prijavila. Ubrzo se ispostavilo da još uvek ima velikih problema sa drugim mafijašima, jer je i dalje masovno dobijao telefonske pretnje, a sumnjao je da su pokušali da ga otruju mišomorom, da je čak napisao i testament. Na kraju serije se povukao iz posla, dajući veliki novac Golubovićima, Šćepanu Šćekiću i drugima za koje je verovao da stoje iza pretnji, pokušavši da uvede miran i bezbrižan život u svoj dom. Ali, pretnje su nastavile da stižu.

Srećni ljudi: Novogodišnji specijal[uredi | uredi izvor]

Ozren Soldatović za doček nove 1997. godine sa suprugom Ozrenkom odlazi u restoran sa obezbeđenjem, na pejdžeru mu stiže poruka „Daće Bog da crkneš“. Zatim u šaljivoj pošti mu piše da provede noć kao da mu je poslednja i zbog toga ga uhvati panika da će ga ubiti, a na novogodišnjoj lutriji dobija tortu sa specijalnim iznenađenjem unutra za koje misli da je bomba i zbog toga ju je poklonio Marinku Bidžiću koji se predstavlja kao Konte Mario Marko del Tintoreto (jer je živeo i radio u Italiji).

Posle serije Srećni ljudi[uredi | uredi izvor]

Broj ljudi u njegovom okruženju se smanjio. Bolesna maćeha mu je ubrzo umrla, a on se sa 60 godina razveo od supruge. U međuvremenu je dobio novog mladog pomoćnika, Gustava Stojanovića zvanog Alamunja, koji umesto sada već starog mafijaša obavlja „prljave“ poslove.

Bela lađa[uredi | uredi izvor]

Soldatović je znatno ostareo, a njegovom lošem izgledu i zdravlju doprinosi nezdrav način života koji vodi. Ipak, primećuje se da se sa moralnog aspekta značajno popravio, iako još uvek ima veze sa mafijom, podsvesno se sprema i za neka bolja dela spram društva, mada i dalje ima maniju gonjenja. Njegova izvršna snaga je mafijaš Gustav Stojanović, zvani Alamunja, koga je Ozren pronašao kao uličnog kriminalca i pokušao od njega da napravi značajnu figuru u svetu mafije, u čemu nije mnogo uspeo, s obzirom na Alamunjino ponašanje. Bio je glavni finansijer Stranke zdravog razuma, čiji je predsednik bio Srećko Šojić. Pošto mu dugo nije vraćena ogromna suma novca koja je potrošena u predizbornoj kampanji stranke za parlamentarne izbore, Soldatović je dao mogućnost Šojiću da zastupa i brani njegove interese na političkoj sceni države, a on bi mu za uzvrat oprostio dug. Kako mandatar i aktuelni premijer Majstorović nije uspeo da formira vladu, raspisali su se novi parlamentarni izbori, a Soldatović je odlučio da se više politički angažuje i uđe u skupštinu, bilo sa Šojićem, Hadžizdravkovićem ili Pantićem. Blagoje Pantić je uspeo da ga nagovori da finansira izbornu kampanju stranke Pošteni građani, čiji je predsednik Dimitrije Pantić, Blagojev otac. Takođe je poslednji put upozorio Šojića na ponašanje tokom kampanje i zapretio da će ga ukloniti sa političke scene i ubiti ukoliko ga ne sluša i ne zastupa njegove interese kao što je dogovoreno. Ipak, od Šojića nije bilo mnogo koristi, pa se okrenuo Hadžizdravkoviću, predsedniku Stranke demokratske renesanse; koji ga je nedugo zatim optužio da je partija doživela raskol zbog njegovog novca. Na kraju serije je jedan od tajkuna koji su, u kabini „Bele lađe“, formirali vladu.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Dušan Golumbovski na IMDB, Pristupljeno 17. 4. 2013.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]