Pređi na sadržaj

Opsada Tripolija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Opsada Tripolija
Vreme[[]]-[[]]
Mesto

Opsada Tripolija je deo krstaških ratova. Opsadu je započeo Remon Tuluski 1102. godine, a grad je 1109. godine osvojio Bertrand od Tuluza. Time je formirana poslednja krstaška država - grofovija Tripoli.

Opsada Remona Tuluskog[uredi | uredi izvor]

Remon Tuluski je 1102. godine osvojio luku Tortosu i započeo opsadu Tripolija. Cilj mu je bio da i on sebi stvori krstašku državu na teritoriji Svete Zemlje. Opsada je bila dugotrajna, tako da je Remon od svog logora napravio tvrđavu poznatu kao Planina Hodočasnika. Materijal i majstore dobijao je sa Kipra od Vizantije. 28. februara 1105. godine Remon je poginuo srušivši se sa zapaljene zgrade. Sahranjen je u Crkvi Svetog Groba, odmah pored Gotfrida Bujonskog.

Opsada Viljema Žordana[uredi | uredi izvor]

Iza Remona ostala je žena Elvira sa jednogodišnjim sinom Alfonsom-Žordanom tako da ga ovo dete nije moglo naslediti. Opsadu je nastavio Remonov rođak Viljem Žordan. Pokazao se kao dostojan naslednik. U narednim godinama Tripoli je temeljno izgladnjen, blokiran i sa kopna i sa mora od pizanske flote. Ogromna egipatska flota nije ni pokušala da razbije opsadu. Ipak, ni Viljemu Žordanu nije bilo suđeno da zauzme Tripoli.

Opsada Bertranda od Tuluza i osvajanje grada[uredi | uredi izvor]

Početkom marta 1109. godine iz Francuske stiže sin Remona od Sen Žila, Bertrand od Tuluza i odmah ulazi u sukob sa Tankredom i Viljemom. Sukob je rešen na sastanku pred zidinama još uvek neosvojenog Tripolija. Jerusalimski kralj Balduin odredio je Bertranda od Tuluza da osvoji Tripoli, a kao naknadu za podršku, Bertrand je Balduinu obećao vazalstvo novoformirane grofovije.

Stanovnici Tripolija poslali su Bertrandu ponudu za predaju. Bertrand ju je prihvatio 12. jula 1109. godine. Za dobijenu pomoć Đenova je dobila trećinu grada Tripolija. Osnovana je grofovija Tripoli, poslednja krstaška država, sa grofom Bertrandom na čelu i Tripolijem kao glavnim gradom.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

Istorija krstaških ratova - dr Željko Fajfrić (147-149, 152)