Oročki jezik
Oročki | |
---|---|
Govori se u | Rusija |
Region | Sahalin (Ruski daleki istok) |
Broj govornika | 47[1] (od 295 Oroka, prema popisu stanovništva Rusije iz 2010.[2]) (nedostaje datum) |
Ćirilica | |
Jezički kodovi | |
ISO 639-3 | oaa |
Oročki jezik je jezik naroda Orok sa ostrva Sahalin na Ruskom dalekom istoku. Pripada porodici tunguskih jezika. Govori se u Ohinskom, Noglikskom, Poronajskom i Aleksandrovskom rejonu Sahalinske oblasti. Na početku 21. veka, stvorena je pisana forma jezika.
Stanje jezika
[uredi | uredi izvor]Prema rezultatima popisa stanovništva Rusije 2010. od 295[2] Oroka samo 47[1] je govorilo oročkim jezikom. Oroci takođe žive i na japanskom ostrvu Hokaido, ali broj hokaidskih govornika oročkog jezika nije poznat.[3]
Oročkim jezikom govore pripadnici starije generacije Oroka, dok mladi ljudi govore ruskim jezikom.
Oročko pismo zasnovano na ruskoj ćirilici stvoreno je 2007. Objavljen je bukvar i oročki jezik je kao nastavni predmet uveden u jednoj školi na ostrvu Sahalin.
Dijalekti
[uredi | uredi izvor]Postoje dva dijalekta oročkog jezika: severni i južni.
Pismo
[uredi | uredi izvor]Oročko ćirilično pismo stvoreno 2007. godine:[4]
Fonologija
[uredi | uredi izvor]Samoglasnici
[uredi | uredi izvor]Prednji | Centralni | Zadnji | |
---|---|---|---|
zatvoreni | i iː | u uː | |
srednji | ɛ ɛː, eː | ə əː | ʌ ʌː, ɔ ɔː |
otvoreni | ɐ ɐː |
Suglasnici
[uredi | uredi izvor]Dvousneni | Zubni | Bočni | Prednjonepčani | Zadnjonepčani | Resični | ||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Praskavi | bezvučni | p | t | c | k | (q) | |
zvučni suglasnik | b | d | ɟ | ɡ | (ɢ) | ||
Strujni | bezvučni | s | x | (ʁ) | |||
zvučni suglasnik | β | (z) | ɣ | ||||
Nosni | m | n | ɲ | ŋ | |||
Tečni | r | l | ʎ | ||||
Približni | j |
Izvori
[uredi | uredi izvor]- ^ a b Popis stanovništva Rusije 2010: Upotreba jezika Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. oktobar 2021) (jezik: ruski)
- ^ a b Popis stanovništva Rusije 2010: Stanovništvo po etničkoj pripadnosti Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. decembar 2013) (jezik: ruski)
- ^ Novikova K. A., 1997
- ^ „Uiltadairisu”. Arhivirano iz originala 26. 08. 2014. g. Pristupljeno 30. 10. 2017.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Novikova, K. A.; Sem, L. I. (1997). „Orokskiй яzыk”. Яzыki mira: Tunguso-manьčžurskie яzыki. Moskva: Izdatelьstvo «Indrik». str. 201—215. — 408 s. — (Яzыki Evrazii). ISBN 5857590477.