Parlament Kanade

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Parlament Kanade (engl. Parliament of Canada; franc. Parlement du Canada) narodno je predstavništvo i savezni zakonodavni organ Kanade. Nalazi se u Otavi.

Sastoji se iz tri činioca: monarha, Senata i Doma komuna.

Senat[uredi | uredi izvor]

Za razliku od SAD, federalne jedinice ovde nisu predstavljene kao takve. Članove Senata postavlja generalni guverner Kanade, na predlog predsednika vlade. Iako postoje ustavne odredbe koje određenim regionima garantuju određeni broj senatora, to nije nikakva prepreka predsedniku vlade da u Senat izabere veliku većinu senatora iz svoje stranke, što se u praksi i dešava. Treba napomenuti da je Senat ravnopravan sa Domom komuna u zakonodavnom pogledu i neophodna je njegova saglasnost za donošenje zakona.

Ovu očiglednu nedemokratičnost u praksi ispravljaju druga rešenja i okolnosti. Pre svega, vlada nije odgovorna Senatu, već samo Domu komuna. Dalje, kroz istorijski razvoj uobičajilo se da Senat Kanade ne blokira predloge koji su prošli u Domu komuna (slično praksi u Ujedinjenom Kraljevstvu). Na kraju, tu je i ograničenje zakonodavne inicijative, koje nalaže da se određeni, bitni zakoni moraju prvo podneti Domu komuna na razmatranje. Iako sve ovo u praksi umanjuje nedemokratičnost, jasno je da ovde Senat nije federalni dom. Poslednjih godina bilo je inicijativa da se izvrši reforma Senata, makar u pravcu izbornosti, ali to još uvek nije učinjeno.

Dom komuna[uredi | uredi izvor]

Dom komuna je klasičan nacionalni zakonodavni organ, čiji se članovi biraju neposrednim i tajnim izborima na čitavoj teritoriji Kanade, po većinskom sistemu (uticaj britanske tradicije). Ovaj važniji dom, u kome zapravo leži prava zakonodavna vlast, vrlo je sličan zakonodavnim domovima unitarnih država.

Sala Doma komuna

Nadležnosti[uredi | uredi izvor]

Karakteristično je negativno ustavno određenje nadležnosti parlamenta, što znači da sve oblasti koje nisu izričito propisane federalnim jedinicama, spadaju u domen parlamenta. Ovo je u velikoj meri ublaženo u praksi, ali formalno bi trebalo da ukazuje na čvrstinu federacije. Tako su u isključivoj nadležnosti parlamenta pitanja vojske, komunikacija, monete i zvaničnih mera, bankarstva, autorskih prava i drugo. U nekim vrlo bitnim oblastima ovlašćenja federalnog i lokalnih parlamenata se prepliću, kao na primer u oblasti poreza, krivičnog prava i poljoprivrede.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]