Patricid

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Le Meurtre de Laïus par Oedipe od Žozefa Blana prikazuje mitološko ubistvo Laja od strane njegovog sina Edipa.

Patricid (ili oceubistvo) je čin ubistva sopstvenog oca. Reč patricid potiče od latinske reči pater (otac) i sufiksa -cida (rezač ili ubica). Patricid je pod-oblik paricida, koji se definiše kao čin ubistva bliskog srodnika.[1] U mnogim kulturama i religijama oceubistvo se smatralo jednim od najgorih grehova. Na primer, prema Marku Tuliju Ciceronu, u Rimskoj republici to je bio jedini zločin za koji je civil mogao biti osuđen na smrt.[2]

Patricidi u mitovima i religijama[uredi | uredi izvor]

Patricid je uobičajen motiv koji preovladava u mnogim religijama i kulturama, a posebno u mitologiji i religiji grčke kulture. Uključeni su neki ključni primeri patricida iz različitih kultura:

  • Apsu, u vavilonskom epu o stvaranju Enuma Eliša, ubio ga je njegov sin Ea u borbi za prevlast među bogovima.
  • U mitologiji susednog mesopotamskog huritskog naroda, bog oluje Tešub ubija svog oca Kumarbija, ponekad zajedno sa svojim dedom Anom kao reciprocitet za pokušaj oceoubistva od strane Kumarbija.
  • U grčkom epu o stvaranju, koji je prvi put zabeležen u Heziodovoj Teogoniji, Kron je bio ljubomoran na moć svog oca Urana kao vladara univerzuma. Kronos je tako ubio ili kastrirao svog oca. Krona je, zauzvrat, zbacio njegov rođeni sin, Zevs.
  • Edip je bio suđen da ubije svog oca, kralja, i oženi svoju majku. Njegovi roditelji su pokušali da spreče ovo ostavljajući ga na strani planine kao dete. Pronašao ga je i odgajio pastir. Kada odraste, Edip upoznaje svog oca dok mu otac putuje, ali ne znajući ko je on, na kraju ga ubija. Zatim se nesvesno oženi svojom majkom da bi postao kralj, na kraju ispunjavajući proročanstvo.
  • Pelija su ubile njegove ćerke, koje je Medeja prevarila da misle da bi mogao da vaskrsne.
  • U hinduističkom epu Mahabharata, Babruvahana je ubio svog oca Arjuna, ali je Arjuna u život vratila njegova žena, boginja zmija Ulupi.
  • Prema kineskom verovanju, ljudi koji počine oceubistvo (ili materoubistvo) biće ubijeni udarom groma kao kaznu sinovskog i ratničkog božanstva Erlanga Šena.
  • U nordijskoj mitologiji, Fafnir je ubio svog oca Hreidmara da bi dobio prokleti zlatni prsten Andvari koji je dobio. Neke verzije govore da mu je pomogao brat Regin.
  • U legendi Zapadne Jave, Indonezija, Tangkuban Perahu, Sangkuriang, kaže se da je ubio svog oca, koji je bio pas, jer nije dobio plen.

Poznati ili sumnjivi istorijski patricidi[uredi | uredi izvor]

  • Tukulti-Ninurta I (1243–1207. p. n. e.), asirski kralj, ubijen od strane njegovog rođenog sina nakon što je opljačkao Vavilon.
  • Senaheriba (704–681. p. n. e.), asirski kralj, ubijen od stane dva njegova sina zbog skrnavljenja Vavilona.
  • Bimbisara (543–491. p. n. e.), kralja Magade, pogubljen od stane njegovog sina Ajatašatru.
  • Ajatašatru (492–oko 460. p. n. e.), kralj Magade, ubijen od strane njegovog sina Udajabhadra.
  • Kralj Kasapa I (473–495), tvorac citadele Sigirija u drevnoj Šri Lanki, ubio je svog oca, kralja Dhatusenu zbog trona.
  • Kralj Hlodorik Oceubica (umro 509) ubio je svog oca Sigoberta Hromog, franačkog kralja, za tron. Njega samog je kasnije ubio Klodvig.
  • Kineski car Žu Jugui (888?–913) ubio je svog oca Žu Vena (852–912).
  • Car Jang od Suija (569–618) u kineskoj istoriji je navodno ubio svog oca, cara Vena od Suija (541–604).
  • Ningling Ge (1032-1048), prestolonaslednik Zapadne Sje, ubio je svog oca, cara Jingzonga iz Zapadne Sije, jer je njegovu ženu zaveo Jingzong.
  • Ulug-beg (1394–1449) iz Timuridskog carstva je ubijen od strane njegovog sina Abdala-Latifa Mirze, koji je nekoliko dana kasnije ubio i svog rođenog brata Abd al-Aziza. On je kao takav postao vladar carstva, da bi ga šest meseci kasnije ubio njegov rođak Abdulah Mirza.
  • Samvel je ubio svog oca Vahana, koji je prešao na hrišćanstvo i pridružio se zoroastrijskom persijskom carstvu.
  • Rana Kumbha (1438–1468), kralj Kraljevstva Mevar, u Indiji, ubijen je od strane njegovog sina Udaija, koji ga je potom nasledio i postao Rana Udai Sing I od Mevara. Udaija je pet godina kasnije ubio njegov mlađi brat Raimal koji je želeo da se osveti za očevu smrt.
  • Jagadeva (r. 1150), indijski kralj Čahamana, ubio je svog oca Arnoraju.
  • Beatris Čenči (1577–1599), italijanska plemkinja koja je ubila svog oca nakon što ju je zatvorio i silovao. Za zločin je osuđena i obezglavljena zajedno sa bratom i maćehom 1599. godine.
  • Amangkurat I, četvrtog sultana Matarama (1645–1677), navodno je otrovan od strane njegovog sina Raden Mas Rahmata.
  • Ijasu I od Etiopije (1682–1706), jednog od velikih careva-ratnika Etiopije, svrgnut je od strane njegovog sina Tekle Hajmanota 1706. a potom je i ubijen.
  • Ajit Sing od Marvara (1679–1724) je ubijen od strane njegovih sinova Bakt Sing i Abai Sing 1724. nakon što su njih dvojica skovali zavjeru da zauzmu njegovo mesto kao Maharadža od Marvara.
  • Ričard Dad (1817–1886), engleski umetnik, ubio je svog oca 1843. nakon pojave psihijatrijske bolesti.
  • Milasa K. Jang (1812–1875), farmer i političar u okrugu Grant, Viskonsin, ubijen je od strane njegovog najstarijeg sina u sporu oko porodičnog imanja. Njegov sin i žena su potom izvršili samoubistvo.
  • Lizi Borden (1860–1927) je navodno ubila svog oca i maćehu sekirom u Fal Riveru, Masačusets, 1892. Oslobođena je, ali se njena nevinost i dalje osporava.
  • Čijo Aizava je ubila svog oca, koji ju je silovao petnaest godina, 5. oktobra 1968. godine u Japanu. Incident je promenio Krivični zakon Japana u vezi sa ubistvom.
  • Kip Kinkel (rođen 1982), dečak iz Oregona koji je 20. maja 1998. osuđen za ubistvo roditelja kod kuće i dvojice kolega u školi.
  • Sara Meri Džonson (rođena 1987), devojka iz Ajdaha koja je osuđena za ubistvo oba roditelja ujutro 2. septembra 2003.
  • Dipendra iz Nepala (1971–2001) je navodno masakrirao veći deo svoje porodice na kraljevskoj večeri 1. juna 2001, uključujući svog oca kralja Birendru, majku, brata i sestru.
  • Mari Robards (rođena 1977) priznala je da je otrovala svog oca 1993. godine.
  • Kristofer Porko (rođen 1983), osuđen je 10. avgusta 2006. za ubistvo oca i pokušaj ubistva majke sekirom.
  • Braća Menendez osuđena su tokom drugog suđenja u velikoj javnosti u julu 1996. za ubistva njihovih roditelja iz puške 1989. godine.
  • Karađorđe Petrović (1768–1817), vođa Prvog srpskog ustanka protiv Osmanskog carstva, i kasnije vođa nezavisne Srbije, ubio je svog oca Petra oko 1786. godine dok je porodica bežala iz Srbije u sigurnu Austrougarsku, nakon što je Petar pretio da će se vratiti u Srbiju i izdati porodicu Turcima.
  • Bivši fudbaler Australijskog fudbala i tadašnji stariji trener Adelejd Krovsa Fil Volš ubijen je u ranim satima 3. jula 2015. od strane njegovog 26-godišnjeg sin Sija.
  • Alvaro Kastiljo je pucao i ubio svog oca Rafaela Kastilja pre nego što je 30. avgusta 2006. počinio pucnjavu u srednjoj školi Orandž u Severnoj Karolini.
  • Derek King (13 godina) i Aleks King (12 godina) ubili su svog oca Terija Kinga na Floridi 2001. godine.
  • Cezar Koreja (rođen 1960), izvršni direktor InfoLink Technologies, Ltd., ubio je svog oca Jaokim Koreja i bacio telo u reku Asinibojn 26. aprila 1984.[3] Kasnije je priznao zločin.[4]

Savremena statistika[uredi | uredi izvor]

U Sjedinjenim Državama između 1980. i 2010. godine očevi su bili skloniji da budu ubijeni od strane dece nego majke. Sinovi tinejdžeri (od 16 do 19 godina) najčešće su bili počinioci ubistava roditelja.[5]

Analiza poznatih ubistava koja uključuju decu koja su ubila oca između 1980. i 2008. Sinovi su mnogo češće počinili oceubistvo nego ćerke.[5]
Stope pojedinačnih ubistava u koje su umešani članovi porodice u Sjedinjenim Državama između 1980. i 2010.[5]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Definition of PATRICIDE”. www.merriam-webster.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2017-03-12. 
  2. ^ „How and Why the Romans Executed People”. Owlcation.com. Pristupljeno 9. 12. 2021. 
  3. ^ „Winnipeg Homicide”. Winnipeghomicide.org. Pristupljeno 9. 12. 2021. 
  4. ^ Waldie, Paul (31. 5. 2004). „CEO's killer past comes back to haunt him”. Theglobeandmail.com. Pristupljeno 9. 12. 2021. 
  5. ^ a b v Cooper, Alexia D.; Smith, Erica L. (2011-11-16). Homicide Trends in the United States, 1980–2008 (Izveštaj). Bureau of Justice Statistics. str. 21—22. NCJ 236018. Arhivirano iz originala 2018-03-30. g. „Fathers were more likely than mothers to be killed by their children; Teenage sons (16 to 19 years-old) were most often the perpetrators in parental killings (figures 32a and 32b)