Pijeride

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rosso Fiorentino, Takmičenje Pijerida, prva polovina 16. veka

Pijeride (grč. Πιερίδες) su u grčkoj mitologiji bile Pijerove kćerke.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Prema Hesiodovoj teogoniji, ali i prema drugim autorima, Pijeride (takođe i jednina, Pijerida) su drugo ime za muze, a koje su dobile po Pijeriji blizu planine Olimp, gde su prvobitno obožavane u Trakiji. Prema Pausaniji, Euripidu i drugim autorima, njihovo ime je izvedeno od imena antičkog kralja Pijera koji je prešao iz Trakije u Beotiju i uveo obožavanje muza u Tespiji.[1] Pausanija je izveštavao da su postojale priče prema kojima su Pijerove kćerke proglašene muzama, te da su njihovi sinovi bili junaci za koje se tvrdilo da su sinovi muza.[2] Osim što se ponekad izjednačavaju sa muzama, Pijeride se još nazivaju i Ematide.[3]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Njihovi roditelji su bili Pijer iz Pele i Evropa iz Peonije. Bilo ih je devet, baš koliko i muza i bile su ponosne na svoje pevanje, iako su opisane kao kreštave devojke. Zato su izazvale muze na muzičko nadmetanje na Helikonu. Jedna od Pijerida je započela pesmu kojom je slavila gigante i opisala bekstvo bogova ispred strašnog Tifona. Muza Kaliopa je, božanskim glasom, opevala podvige bogova i nimfe su proglasile da su muze pobedile. Pijeride nisu prihvatile poraz dostojanstveno; napale su muze kletvama i pretnjama, pa su ih ove preobrazile u svrake, kreštave i brbljive ptice, baš kave su Pijeride i bile. Prema jednoj priči, pesma kreštavih Pijerida je naterala prirodu da se smrači, a ljude prosto nisu dotakli njihovi neskladni glasovi. Muze su toliko milozvučno pevale, da je cela vaseljena uživala, a Helikon je počeo da se uzdiže prema nebu, sve dok ga Pegaz udarcem kopita nije zaustavio. Zbog toga što su se usudile da izazovu muze na takmičenje, Pijeride su kažnjene tako što su pretvorene u devet različitih vrsta ptica; gnjurca, vijoglavu, kliktavca, kreju, žunu, štiglica, plovku, puzavca i jednu vrstu goluba.[4] Autori koji su pisali o njima su Antonin Liberal, Kvint Smirnjanin i Ovidije u „Metamorfozama“.[3]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Greek Myth Index: Pierides Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. decembar 2010), Pristupljeno 23. 4. 2013.
  2. ^ theoi.com: Mousai Cult; Pausanias, Description of Greece 9. 39. 1 - 7 (trans. Jones) (Greek travelogue C2nd A.D.)
  3. ^ a b Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Dictionary; Phylleus to Priapus
  4. ^ Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.