Плутајући адмирал

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Plutajući admiral
Orig. naslovThe Floating Admiral
AutorDetektivski klub
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Žanr / vrsta delakrimi
Izdavanje
IzdavačHodder & Stoughton
Datum1931.
Broj stranica351

Plutajući admiral je kolaborativni detektivski roman koji je napisalo četrnaest članova Detektivskog kluba 1931. godine. Svaki od dvanaest poglavlja priče je napisao različit autor, sledećim redosledom: Viktor Vajtčrč, G. D. H. Koul i Margaret Koul, Henri Vejd, Agata Kristi, Džon Roud, Milvard Kenedi, Doroti L. Sejers, Ronald Noks, Friman Vils Krofts, Edgar Džepson, Klemans Dejn i Entoni Berkelej. G. K. Česterton je napisao prolog, nakon što je roman završen.[1]

U književnoj igri posledica, svaki autor bi napisao jedno poglavlje, ostavljajući G. K. Čestertona da napiše tipično paradoksalan prolog, a Entonija Berklija da poveže sve labavo napisane krajeve. Pored toga, svaki od autora je dao svoje rešenje u zatvorenoj koverti, a svako je navedeno na kraju knjige.

Kao što je Sajers objasnio u uvodu knjige, „Svaki pisac mora da izgradi svoj deo sa određenim rešenjem u vidu — to jest, ne sme da uvodi nove komplikacije samo ’da bi ga otežao‘... Svaki pisac je bio dužan da se verno nosi sa svim teškoćama u zapletu koje su mu na razmatranje ostavili njegovi prethodnici."

Književni značaj i kritika[uredi | uredi izvor]

Katalog zločina iz 1971. je za knjigu napisao da pruža dovoljno materijala da zabavi i stimuliši dedukciju čitaoca.[2]

Radnja[uredi | uredi izvor]

UPOZORENjE:Slede detalji zapleta ili kompletan opis knjige!

Na nasukanom čamcu pronađeno je telo admirala Penistona. Prethodno veče je večerao sa nećakinjom u sveštenikovoj kući. Nakon toga, koristio je sopstveni čamac za plovidbu preko reke do svoje kuće. Međutim, čamac na kojem se nalazi admiral nije njegovo vlasništvo, već je u vlasništvu sveštenika. Admiral je izboden nožem ili bodežom, ali na podu nema krvi. Štaviše, privezište je presečeno.

Likovi[uredi | uredi izvor]

  • Nedi Vejr: meštanin sela koji poseduje čamac. Otkrio je telo Admirala, čiji je deo bio Vere. Poznato je da je uglavnom miroljubiv, ali može da ima temperament i mornarski rečnik kada se probudi.
  • Policajac Hempsted: lokalni policajac koji je bio na noćnoj dužnosti u vreme smrti i primetio misterioznu figuru u automobilu.
  • Inspektor Radž: inspektor koji radi na slučaju ubistva admirala Penistouna.
  • Prečasni (gospodin) Maunt: sveštenik (vikar) u selu, na čijem čamcu je pronađeno telo admirala Penistona. Njegov šešir se nalazi u blizini tela. Ima dva sina i odbeglu ženu koja ga je ostavila zbog drugog muškarca.
  • Alek Mount: jedan od dva sina Reverend Mount-a, šesnaestogodišnjak.
  • Piter Maunt: jedan od dva sina Prečasnog Mount-a, četrnaestogodišnjak.
  • Ser Vajlfrid Deni: prijatelj admirala Penistonea i penzionisani državni službenik koji voli svoju baštu. Imao je veze sa Admiralom u Kini i, začudo, odjurio je u London ujutru kada je pronađeno Admiralovo telo.
  • Elma Holand (devojačko Ficdžerald): mlada žena, tridesetak godina stara ili nekoliko godina više. Nije bila lepa, kako je ocenio Rax, ali da se našminkala mogla je biti lepa. Ona je nećaka Admirala i verena je za Artura Holanda. U okolini je mesec dana i samostalna je.
  • Artur Holand: mlad, zgodan čovek blago opečenog lica koji je veren za Elmu. On je trgovac koji radi sa materijalima kao što su guma, svila i juta, trgujući artiklima za Kinu. U vreme ubistva odseo je u hotelu Lord Maršal u obližnjem Vajnmautu. Tajno se ženi Elmom.
  • Gospođa Dejvis: lokalna tračara i vlasnica lorda Maršala u Vajnmautu, koja daje Rudžu neprocenjive detalje (uglavnom skandalozne prirode).
  • Gospodin Dejker: advokat i prijatelj gospodina Ficdžeralda (gospodin Ficdžerald je otac Elme i zet admirala Penistona): suvo oprezan čovek sa jakim porodičnim osećanjem.
  • Volter Ficdžerald: Elmin brat, privlačan mladić koji je falsifikovao dokument dok je radio u Kini. On je već neko vreme nestao i ako se javi biće uhapšen zbog falsifikata - ako ne izgubi očevo nasledstvo.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Charles Osborne, The Life and Crimes of Agatha Christie, London, 1982.
  2. ^ Barzun, Jacques and Taylor, Wendell Hertig. A Catalogue of Crime. New York: Harper & Row. 1971, revised and enlarged edition 1989. ISBN 0-06-015796-8