Poletno-sletna staza

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Poletno-sletna staza (pogled iz vazduha)

Poletno-sletna staza (PSS) ili uzleteo sletna staza je pravougaona aerodromska površina na zemlji ili vodi namenjena za poletanje i sletanje vazduhoplova. Njena širina i dužina zavisi od namene aerodroma i vrste aviona i drugih vazduhoplova koji na nju sleću i sa nje poleću i regulisana je međunarodnim propisima. Obeležena je za dnevne i noćne uslove letenja. Jedan od osnovnih elementa prema kome se određuje klasa aerodroma (A, B, C, D, E, F, G), je dužina glavne poletno-sletne staze, odnosno glavnog kanala za poletanje i sletanje. Pored dužine glavne poletno-sletne staze, odnosno glavnog kanala za poletanje i sletanje aerodrom po svojim fizikim svojstvima treba da zadovoljava i druge osnovne elemente i normative za tu klasu aerodroma, predviđene međunarodnim pravilnikom.[1]

Osnovni pojmovi[uredi | uredi izvor]

Infrastruktura aerodroma

Vazušni putevi sa sredstvima koja ih definišu.

Aerodrom

Aerodrom je određena površina na kopnu ili vodi (uključujući objekte, instalacije i opremu) namenjena za korišćenje u celosti ili delimično za dolazak, odlazak i kretanje aviona na zemlji.
Aerodromi su objekti, koji služe za odvijanje vazdušnog saobraćaja na zemlji.[2]

Vazduhoplov

To je letelica koja koristi poletno sletnu stazu i ostalu infrastrukturu aerodroma.

Podela PSS u građevinskom smislu[uredi | uredi izvor]

U građevinskom pogledu poletno-sletne staze se dele na:[3]

PSS sa veštačkom podlogom: betonske, asfaltne, od čeličnih ili betonskih ploča.

PSS sa prirodnom podlogoma: travnate, zemljane, vodene (na rekama, jezerima, moru), sa ledenom i snežnom podlogom (na severnom ili južnom polu i u nekim zimskim centrima).

Manji aerodromi obično imaju jednu PSS sa veštačkom podlogom i jednu PSS sa prirodnom podlogom, a veći dve i više PSS sa veštačkom podlogom.

Normativi za PSS u skladu sa kategorijom aerodroma[uredi | uredi izvor]

Osnovni normativi za projektovanje, izgradnju i rekonstrukciju aerodroma određeni su prema njihovoj vrsti. Vrste aerodroma prema kojima se određuju osnovni elementi i normativi za PSS su:

Aerodromi za javni vazdušni saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Glavna PSS[uredi | uredi izvor]

Aerodrom za javni vazdušni saobraćaj
Aerodrom za javni vazdušni saobraćaj, sa dve PSS, glavnom (po dužini) i sporednom (po širini slike)
Osnovna dužina glavne poletno-sletne staze

U zavisnosti od kategorije aerodroma, osnovna dužina PSS, mora biti na aerodromu:

  • Klase A dužine preko 2.550 m
  • Klase B dužine preko 2.150 m do 2.550 m
  • Klase C dužine preko 1.800 m do 2.150 m
  • Klase D dužine preko 1.500 m do 1.800 m
  • Klase E dužine preko 1.280 m do 1.500 m
  • Klase F dužine preko 1.080 m do 1.280 m
  • Klase G dužine od 900 m do 1.080 m
Osnovna dužina glavne poletno-sletne staze u građevinskom smislu

Osnovne dužine napred navedenih klasa poletno-sletnih staza primenjuju se pod standardnim atmosferskim pritiskom, na koti 0 (nivo mora), pri temperaturi od +15 °C.

U građevinskom smislu, osnovna dužina poletno-sletne staze zbog veće nadmorske visine i povećanjanja temperature, produžava se, i to najviše do 35%, po sledećim normativima:

  • Za razliku u atmosferskom pritisku u odnosu na standardni pritisak, zbog veće nadmorske visine, osnovna dužina poletno-sletne staze se pri projektovanju produžava, za razliku u visini na svakih 300 m nadmorske visine, dodavanjem na osnovnu dužinu PSS još 7% od te dužine.
  • Za povećnje temperature preko +15 °C, pri projektovanju PSS osnovna dužina uvećava za svaki 1 °C temperature za 1% od te dužine.
Osnovna širina poletno-sletne staze

Osnovna širina PSS nesme biti manja:

  • Od 45 m — na aerodromima klase A, B, C, D i E;
  • Od 30 m — na aerodromima klase F i G.
Prosečna dužina nagiba poletno-sletne staze

Prosečna dužina nagiba PSS ne sme da pređ 1%. Uzdužni nagib na bilo kom delu poletno-sletne staze ne sme da pređe:

  • 1,25% — na aerodromima klase A, B i C;
  • 1,50% — na aerodromima klase D, E, F i G.

Sporedna PSS[uredi | uredi izvor]

Dužina sporednih ili drugih poletno-sletni staza (na aerodromima gde one postoje) ne sme biti manja od 85% od izabrane osnovne dužine glavne poletno-sletne staze zajedno dodatim dužinama.

Izuzetno, dužina sporednih ili druge poletno-sletne staze može biti manja od 85% od dužine glavne poletno-sletne staze ako na aerodromu duvaju vetrovi jakog intenziteta, ali ne manja od 70% od izabrane osnovne dužine glavne poletno-sletne staze.

Delovi PSS[uredi | uredi izvor]

Sigurnosna površina kraja PSS[uredi | uredi izvor]

Sigurnosna ili zaštitna površina kraja poletno-sletne staze je simetričan prostor na produženu središnjicu poletno-sletne staze, u nastavku osnovne staze, primarne namene da smanji rizik oštećenja aviona koji su „kratki“ u sletanju ili „dugi“ u poletanju. Ova površina uključuje poletno-sletnu stazu, ramena i odgovorajući teren uz i ispred poletno-sletne staze.

Pomereni prag PSS[uredi | uredi izvor]

Prag koji nije locirana na početku poletno sletne staze. Služi kao zaštita od buke, za taksiranje, opsluživanje, poletanje, ali ne i sletanje. On je označen strelicama bele boje koje vode do početka poletno sletne staze.

Dodatna staza za zaustavljanje[uredi | uredi izvor]

Zaustavna staza, staza za zaustavljanje; zaustavnica; dodatna staza za zaustavljanje; produžetak za zaustavljanje je određena pravougaona površina na zemlji, ispred praga, na kraju raspoložive dužine za zalet pripremljena kao prikladna površina na kojoj avion može biti zaustavljen u slučaju premašaja sletne staze (ozačeno žutom bojom na slici ispod)

Pojas poletno-sletne staze (Runway strip)[uredi | uredi izvor]

Pojas poletno-sletne staze; osnovna staza poletno-sletne staze; sigurnosna površina; strip poletno-sletne staze, je određena površina koja sadrži poletno-sletnu stazu i zaustavnu stazu, ako ona postoji, koja treba da smanji opasnost oštećenja aviona koji skrene sa poletno-sletne staze i sletne staze i zaštititi avion koji leti iznad nje za vreme uzletanja ili sletanja.

Zaštitni pojas PSS (Shoulder)[uredi | uredi izvor]

Površina uz ivicu kolovoza poletno-sletne staze ili spojnih staza, tako pripremljena da osigura prelaz između kolovoza i susedne površine, pogodne za sletanje aviona.

PSS sa siguronosnim površinama (ramenima) levo i desno uz ivicu kolovoza, zonom dodira i pomerenim pragom.

Zona dodira PSS (Touchdown zone)[uredi | uredi izvor]

Zona dodira; Područje dodira; je deo poletno-sletne staze, iza praga koji avion u sletanju prvi dodirne.

Aaerodromi za sportsko vazduhoplovstvo i za sopstvene potrebe[uredi | uredi izvor]

Aerodrom za sportsko vazduhoplovstvo i za sopstvene potrebe

Dužina i širina poletno-sletnih staza aerodroma za sportsko vazduhoplovstvo i za sopstvene potrebe zavisi od klase (kategorije) aerodroma:

  • Klase A - dužina 1.200 m ili veća, širina najmanje 150 m
  • Klase B - dužina 800 do 1.200 m, a širina najmanje 150 m
  • Klase C - dužina 700 do 800 m, a širina najmanje 100 m

Dužina poletno-sletne staze za ovu vrstu aerodroma primenjuje se pod standardnim atmosferskim pritiskom, na koti 0, pri temperaturi od +15 °C.

Uzdužni nagib na bilo kom delu poletno-sletne staze na aerodromi za sportsko vazduhoplovstvo i za sopstvene potrebe ne sme preći 2%, s tim da uzdužni nagib poletno-sletne staze u proseku ne sme preći 1,2%.

Poprečni nagib na bilo kom delu poletno-sletne staze na aerodromi za sportsko vazduhoplovstvo i za sopstvene potrebe ne sme da pređe 2,5%.

Aerodromi za hidroavione (hidrodromi)[uredi | uredi izvor]

Aerodrom za hidroavione (hidrodrom)

Hidrodrom je deo vodene površine sa pratećim uređajima i opremom na vodi i kopnu, namenjen za voženje, poletanje, sletanje, pristajanje, sidrenje, spuštanje i izvlačenje hidroaviona iz vode.

Poletno-sletna staza (PSS) ili glavni kanala na vodi, može biti na jezerima, rekama, morima i drugim vodenim površinama.

Dužina glavnog kanala (PSS) za poletanje i sletanje hidroaviona je različita i zavisi od klase kojoj pripada hidrodrom:

  • Klase A preko 4.500 m
  • Klase B preko 3.000 m do 4.500 m
  • Klase C preko 2.000 m do 3.000 m

Širina kanala (PSS) za poletanje i sletanje koji je predviđen za neinstrumentalno letenje, ne sme biti manja:

  • na hidrodromu klase A od 225 m
  • na hidrodromu klase B od 180 m
  • na hidrodromu klase C od 150 m

Aerodromi za helikoptere (helidromi)[uredi | uredi izvor]

Aerodrom za helikoptere (helidrom)

Helidrom je posebna kategorija aerodroma namenjena za bezbedno baziranje, voženje, poletanje i sletanje helikoptera. Poletno-sletna staza na helidromu ima sva obeležja kao na ostalim aerodromima.

PSS helikopteri koriste za poletanje sa zaletom i sletanje sa protrčavanjem.

Poletno-sletna staza na aerodromiima za helikoptere ili helidromima mogu biti izgrađene na zemlji, zgradi ili drugom objektu, ledenoj površini i na vodi.

Dužina i širina staze odnosno kanala za poletanje i sletanje helikoptera određuje se zavisno od klase aerodroma za helikoptere. Prema Konvenciji za međunarodni civilnu avijaciju ICAO, (Aneks 14 - deo II – Helidromi, Čikaške konvencije) helidromi za javni vazdušni saobraćaj (razvrstavaju se u 4 kategorije A, B, C, D). U zavisno od kategorije kojoj helidrom pripada njegova PSS treba da poseduje sledeće karakteristike:

Karakteristike PSS za helikoptere na zemlji, zgradi ili drugom objektu
Klasa Dužina Širina
A
preko 90 m
30 m
B
40 m do 90 m
20 m
C
15 m do 40 m
15 m
D
15 m
1,2 dužine propelera helikoptera

Aerodromi za rotokoptere (vertidromi)[uredi | uredi izvor]

Obeležavanje PSS[uredi | uredi izvor]

Obeležavanje PSS namenjena su orijentaciji pilota ili aerodromskog osoblja pri dnevnom ili noćnom sletanju i vožnji aviona ili službenih vozila po zemlji. Takođe i manevarske površine po kojima se kreću avioni posle sletanja ili pre poletanja odnosno po kojima se kreću službena vozila prilikom rutinskih kontrola ili intervencija imaju svoje horizontalne i vertikalne oznake. Svi delovi manevraskih površina - rulne staze ili platforme - imaju svoja alfanumeriča obeležja, koja se nalaze u kartama aerodroma a čija su svetla i druge oznake postavljene na propisanim lokacijama.[4][5][6][7]

PSS sa oznakama za sletanje u dnevnim uslovima.

Obeležavanje PSS za dnevne uslove[uredi | uredi izvor]

Obeležavanje PSS služi kao pomoć u završnoj fazi prilaza aviona pri sletanju danju i pri dobroj vidljivosti. Oznake se sastoje od linija, brojeva i slova. Najčešće su bele boje, propisanog su oblika i veličine. Oznake staze nalaze se na pragovima poletno-sletnih staza u obliku dvocifrenog broja koji predstavlja smer staze u stepenima.

  • Osa staze (centralna linija) je uzdužna isprekidana linija između oznaka praga.
  • Prag staze su uzdužne linije paralelne na osu staze.
  • Rub staze puna linija uzduž oba ruba na celoj dužini između pragova.
  • Zone sletanja obeležavaju se na stazama za precizno prilaženje. Sastoje se od parova linija simetrično postavljenih u odnosu na osu staze.
  • Tačka sletanja je mesto na stazi na kome bi vazduhoplov trebalo da dotakne stazu. Oznaka je par pravougaonika simetričnih u odnosu na osu staze.

Obeležavanje PSS za noćne uslove[uredi | uredi izvor]

Obeležavanje PSS za noćne uslove služi kao pomoć u završnoj fazi prilaza vazduhoplova pri sletanju noću ili u uslovima lošije vidljivosti danju.[8]

Prilazna svela
Obeležavanje PSS za noćne uslove

Položaj i vrsta prilaznih svetala zavisi od kategorije aerodroma.

  • Jednostavna prilazna svetla sačinjava pravolinijski niz svetiljki dužine najmanje 420 m u produžetku ose staze i jedan poprečni niz na 300 m od praga i crvene su boje.
  • Svetla za precizni prilaz kategorije I sačinjava osna linija svetiljki dužine 900 m i više poprečnih nizova svetala koji su ravnomerno kraći prema pragu staze. Sistem se dopunjuje bljeskajućim svetlom bele boje (tzv. „munja“), s tim da bljesak počinje na najudaljenijoj svetiljki i ravnomerno se kreće prema pragu staze.
  • Svetla za precizni prilaz kategorije II i III sačinjavaju pravolinijski niz svetiljki dužine 900 m u produžetku ose staze, dve bočne linije svetiljki paralelnih osi na 270 m od praga i poprečni sistem svetala. Svetla ose i poprečna svetla sistema emituju belu svetlost visokog intenziteta, a svetla bočnih nizova isto takvu ali crvenu svetlost.
Rubna svetla staze

Svetla na rubnim stazama postavljena su uzduž oba ruba na udaljenosti najmanje 60 m i bele su boje.

Svetla praga staze

Na pragovima PSS svetla su postavljena u poprečnom nizu, označavaju početak staze i zelene su boje. Vidljiva su jedino iz pravca prilaženja.

Svetla kraja staze

Na krajevima PSS svela su postavljena u poprečnom nizu, označavaju kraj staze i crvene su boje. Vidljiva su jedino iz pravca prilaženja.

Svetla ose staze

Ova svetla obavezna su za kategorije II i III. Prostiru se po uzdužnoj osi staze.

Svetla zone dodira

Svela zone dodira postavljena su u paralelnim redovima simetrično sa osom staze i prostiru se 900 m od njenog praga.

PSS sa oznakama za sletanje u noćnim uslovima.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pravilo letenja oružanih snaga, SSNO, Beograd, 1979.
  2. ^ Aneks 14, ICAO
  3. ^ Pravilnik o projektovanju, izgradnji i rekonstrukciji civilnih aerodroma i njihovoj klasifikaciji. „Službeni list SFRJ“, br. 2/66, sa ispravkama „Službeni list SFRJ“", br. 4/66. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. јануар 2012)
  4. ^ Katalozi AGL i materijali Transcon Electronic Systems AG, Kvapilova 2133, Frydek-Mistek, �Češka republika
  5. ^ J.P. Aerodrom "Nikola Tesla", Beograd, Delatnost upravljanja ljudskim resursima, sigurnošću kvalitetom "Redovno održavanje SSO", 2008.g.
  6. ^ International standards and recommended practises, Aerodromes, Annex 14, Volume I, Aerodrome Design and Operations.
  7. ^ Advanced Surface Movement Guidance and Control Systems (A-SMGCS) Manual.
  8. ^ Zoran Modli: Piste u noći. ISBN 978-86-325-0022-8.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Poletno-sletna staza na Vikimedijinoj ostavi