Pravda (tarot karta)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/e0/RWS_Tarot_11_Justice.jpg/220px-RWS_Tarot_11_Justice.jpg)
Pravda (XI) je tarot karta Velike Arkane, označena brojem VIII ili XI, u zavisnosti od špila. Ova karta se koristi u igranju igara kao i u proricanju.
Opis[uredi | uredi izvor]
Karta Pravda se pojavljuje kao deo tarot špila još u ranom tarotu, kao što je tarot iz Marseja. To je deo Velike Arkane tarota i obično prati Kočiju, kao kartu VIII, iako se neki špilovi razlikuju od ovog redosleda. Pravda kao vrlina prati dve druge kardinalne vrline u Velikoj Arkani: umerenost i snagu.
Figura na karti u levoj ruci drži vagu napravljenu od zlata, što simbolizuje uravnoteženu odluku.[1]
Tumačenje[uredi | uredi izvor]
Prema knjizi A. E. Vejta iz 1910. godine Slikovni ključ tarota, karta Pravda nosi nekoliko proricateljskih asocijacija:[2]
11. PRAVDA. —Pravičnost, ispravnost, poštenje, izvršna vlast; trijumf zaslužne strane zakona. Obrnuto: Zakon u svim njegovim odeljenjima, pravne komplikacije, netrpeljivost, pristrasnost, preterana strogost.
U astrologiji, karta pravde je povezana sa planetom Venerom i horoskopskim znakom Vaga. [3]
Numeracija[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/94/Cipher_Manuscripts_Folio_32.gif/220px-Cipher_Manuscripts_Folio_32.gif)
Pravda je tradicionalno osma karta, a Snaga jedanaesta, ali je uticajni špil Rajder–Vejt–Smit promenio položaj ove dve karte kako bi se bolje uklopile u astrološke korespondencije koje je razvio Hermetički red Zlatne zore, pod koja je osma karta povezana sa Lavom a jedanaesta sa Vagom. Ova promena je prvobitno predložena u misterioznim rukopisima šifrarnika koji su činili osnovu za učenje Zlatne zore o tarotu i drugim temama.[4]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Gray, Eden. "Complete Guide to the Tarot." 1970. Crown Publishers, New York, NY.
- ^ Waite, Arthur Edward (1979). The Pictorial Key to the Tarot. New York: Samuel Weiser. str. 285. ISBN 0-87728-218-8.
- ^ „Justice Tarot Card”. askAstrology.
- ^ Decker, Ronald; Dummett, Michael (2019). A History of the Occult Tarot. London: Duckworth. str. 82–84. ISBN 9780715645727.