Predrag Azdejković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Predrag Azdejković
Predrag Azdejković na skupu Demokratskog političkog foruma „Omladina i nasilje“
Datum rođenja(1978-07-15)15. jul 1978.(45 god.)
Mesto rođenjaLeonbergZapadna Nemačka

Predrag Azdejković (Leonberg, 15. jul 1978) srpski je gej aktivista, pisac i novinar.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Do svoje šeste godine živeo je u Nemačkoj, kada se 1984. godine sa roditeljima preselio u Srbiju.[1] Pokretač je i glavni i odgovorni urednik regionalnog gej-lezbejskog info portala GejEho[2] i urednik rubrike Kvir rejnbou u mesečniku Jelou keb.[3] Radio je kao kolumnista u dnevnim listovima Sutra i Borba, kao i na veb-portalu E-novine. Tekstovi su mu objavljivani u Vremenu, Betonu i Statusu.[4] VIP bloger na blogu B92 za koji piše od juna 2006. godine.[5] Koautor zbirke tekstova „Drugi — Od patrijarhalne konstrukcije do alternativne politike“, koju su izdali centar Kvirija i Žene u crnom iz Beograda.[6] Autor zbirke satiričnih tekstova „Vreme hemoroida“ koju je u oktobru 2011. godine izdao Red boks iz Beograda.[7] Član je Udruženja novinara Srbije od 2009. godine i Glavnog odbora Socijaldemokratske unije do maja 2011.

Aktivizam[uredi | uredi izvor]

Osnivač je radne grupe Kvirije pri Socijaldemokratskoj uniji, prve i jedine gej-lezbejske radne grupe pri nekoj političkoj partiji u Srbiji. Kao njen koordinator, u decembru 2000. godine pokrenuo je kampanju legalizacije istopolnih brakova.[8] Politički protivnici tadašnjeg Demokratske opozicije Srbije iskorišćavali su tu kampanju da optužuju DOS za promociju homoseksualnosti. Kampanja je nasilno ugušena kada je grupa skinheda upala u prostorije Socijaldemokratske unije u Beogradskoj 8 u Beogradu i pretukla prisutne članove. Pri napadu bio je zadobio teške telesne povrede.[9] Taj napad je bio jedna od tema britanskog dokumentarca „Iza ružičaste zavese“ novinara i režisera Metjua Čarlsa.[10]

Koordinator radne grupe Kvirije bio je od 2000. godine do 2006, kada je grupa postala nezavisna nevladina organizacija. Organizaciju napušta u martu 2009. godine i osniva Gej-lezbejski info centar čiji je predsednik.[11]

Bio je koordinator kampanje „Ne u NATO“ koja se protivila ulasku Srbije u NATO savez iz antimilitarističkih pobuda.[12]

Predvodio je delegaciju gej-lezbejskih aktivista na sastanku sa predsednikom Republike Srbije Borisom Tadićem, na kome se razgovaralo o položaju LGBT populacije u Srbiji i na kome je predsednik podržao održavanje parade ponosa.[13]

Direktor je Međunarodnog festivala kvir filma Merlinka koji se prvi put održao u decembru 2009. godine u Domu omladine Beogradu. Za organizovanje tog festivala dobio je Kristalnu nagradu za najbolji komunikacijski pristup projektu.[14]

Član je Udruženja novinara Srbije od 2009. godine.

Član je Glavnog odbora Socijaldemokratske unije od 2009. godine, i time je postao prvi autovani gej političar u Srbiji.[15] U julu 2011. godine odneo je ostavku na mesto člana Glavnog odbora SDU i iščlanio se iz stranke zbog sukoba sa stranačkim funkcionerima.[16]

Glavni i odgovorni urednik i osnivač je gej magazina „Optimist“, čiji se prvi broj pojavio u julu 2011. godine.[17]

Član Komisije za žalbu Saveta za štampu od 2012. godine, nakon što je to telo napustio Miljenko Dereta zbog političkog angažmana.[18]

U junu 2013. godine dobio je Priznanje za najinovativniji pristup za promociju prava diskriminisanih grupa u Srbiji, koje su mu dodelili Ministarstvo omladine i sporta i nemačka nevladina organizacija GIZ.[19]

Član žirija na Berlinalu 2015. godine koji dodeljuje Tedi nagrade za najbolja filmska ostvarenja LGBT tematike.[20]

Medijski nastupi[uredi | uredi izvor]

Prvi je gej aktivista koji se pojavio na nekoj nacionalnoj televiziji u Srbiji i javno govorio o gej pravima i legalizaciji istopolnih brakova.[21]

Učestvovao je u emisijama „Dođi na večeru“ i Veče sa Ivanom Ivanovićem na Prvoj srpskoj televiziji, Javna tajna na RTV Pink, Popodne sa Lunom LU na B92, Ćirilica na Happy TV, OKO magazin na RTS 1, Ljubav i moda na Palma plus, Život u trendu na RTV Pink, Kulturni nokaut na RTS 1 i mnogim drugim.[22]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Drugi — od patrijarhalne konstrukcije do alternativne politike, Kvirija centar, Žene u crnom, Beograd 2006. godina
  • Vreme hemoroida, Red Boks, Beograd 2011. godina

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Peđa Azdejković - Da se ne lažemo, ja sam sladak”. B92.net. Pristupljeno 28. 11. 2011. 
  2. ^ „GejEho impresum”. Gayecho.com. Arhivirano iz originala 05. 11. 2011. g. Pristupljeno 28. 11. 2011. 
  3. ^ „Rejnbou”. Danas.rs. 24. 11. 2011. Pristupljeno 28. 11. 2011. 
  4. ^ „Predrag Azdejković - Autorski tekstovi”. Azdejkovic.com. Pristupljeno 28. 11. 2011. 
  5. ^ „B92 blog - Predrag Azdejković”. Blog.b92.net. Pristupljeno 28. 11. 2011. 
  6. ^ Queeria. „Drugi - Od patrijarhalne konstrukcije do alternativne politike”. Gayecho.com. Arhivirano iz originala 11. 04. 2012. g. Pristupljeno 28. 11. 2011. 
  7. ^ „Vreme hemoroida - Predrag Azdejković”. Red boks. Arhivirano iz originala 31. 10. 2011. g. Pristupljeno 08. 11. 2011. 
  8. ^ „Brakovi homoseksualaca”. Vreme.com. Arhivirano iz originala 23. 01. 2012. g. Pristupljeno 28. 11. 2011. 
  9. ^ „Queeria goes to Hollywood”. Blog.b92.net. 29. 11. 2006. Pristupljeno 28. 11. 2011. 
  10. ^ Beyond the Pink Curtain, Pristupljeno 11. 4. 2013.
  11. ^ „Predrag Azdejković”. Azdejkovic.com. Pristupljeno 28. 11. 2011. 
  12. ^ „NIN: Srbija i NATO: Tražeći put na Zapad”. Azdejkovic.com. Pristupljeno 28. 11. 2011. 
  13. ^ „Tadić podržao Paradu ponosa”. Mondo.rs. 10. 6. 2010. Pristupljeno 28. 11. 2011. 
  14. ^ „Dodeljene Kristalne nagrade”. Domomladine.org. Arhivirano iz originala 30. 07. 2012. g. Pristupljeno 28. 11. 2011. 
  15. ^ „Azdejković biografija”. Azdejkovic.com. Pristupljeno 28. 11. 2011. 
  16. ^ „ALO:Predrag Azdejković podneo ostavku u SDU”. Alo.rs. Arhivirano iz originala 16. 8. 2011. g. Pristupljeno 28. 11. 2011. 
  17. ^ „Vodič kroz gej Srbiju „Optimist. Optimist. Arhivirano iz originala 15. 08. 2012. g. Pristupljeno 22. 12. 2012. 
  18. ^ „Predrag Azdejković novi član Komisije za žalbe Saveta za štampu”. Gayecho.com. Arhivirano iz originala 17. 06. 2016. g. Pristupljeno 23. 5. 2012. 
  19. ^ „Priznanje za promociju ljudskih prava Predragu Azdejkoviću”. Blic. Pristupljeno 29. 6. 2013. 
  20. ^ Meet The Jury : Predrag Azdejkovic | #Teddyaward
  21. ^ „"Emisija Upitnik o gej brakovima”. Azdejkovic.com. Pristupljeno 28. 11. 2011. 
  22. ^ „Azdejković Video kliping”. Azdejkovic.com. Pristupljeno 28. 11. 2011. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]