Priča o kmetu Simanu je pripovetka Ive Andrića objavljena 1969. Objavljena je u delu „Priča o kmetu Simanu i druge pripovetke“. Radnja je smeštene u vreme posle Berlinskog kongresa, 1878, u Bosni i Hercegovini za vreme njene okupacije od strane Austo-Ugarske. Pisac je zapisivao događaje Simana, Selimovog kmeta.
Siman je imao imanje i porodicu, ali je redovno morao da plaća danak svom veziru. I jednoga dana, ohrabren što Bosna više nije Turska, Siman je odbio da plati danak i oterao vezira praznih ruku uz grube reči. Posle toga u domaćinstvu mu je sve krenulo nabolje, bolje su jeli i živeli, ali je Selim tužio Simana sudu i sud je doneo odluku da Siman plati veliku odštetu, što je on odbio. Odbivši to, Simanu je oduzeto imanje, žena i deca su mu poumirala, a i sam je, na kraju završio kao prosjak.
Ova pripovetka za sobom nosi i jednu pouku: „Bolje je ponekad nešto prećutati, nego reći“, kako Ivo Andrić kaže „u ćutanju je sigurnost.”
priče Dan u Rimu, Noć u Alhambri, Bajron u Sintri (za vreme boravka na Jugu)
eseji o Goji i Mostovi (za vreme boravka na Jugu)
Španska stvarnost i prvi koraci u njoj (1934)
Na Nevskom prospektu (1946)
Utisci iz Staljingrada (1947)
Na vest da je Brusa pogorela (1958)
Sever (1965)
Zemlja na Severu (1965)
tekstovi San o gradu; Jedan pogled na Sarajevo, Na jevrejskom groblju u Sarajevu, Raja u Sarajevu; Na kamenu, u Počitelju; Trenutak u Toploj; Kraj svetlog Ohridskog jezera; Dolinom Radike, i dalje, O letovanju u Sloveniji