Ranko Mladenović
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Ranko Mladenović | |
---|---|
Datum rođenja | 28. jun 1892. |
Mesto rođenja | Klisura |
Datum smrti | 6. januar 1943.50 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd |
Ranko Mladenović (Klisura, 28. jun 1892 — Beograd, 6. januar 1943) bio je srpski avangardni pesnik, dramski pisac, književni i pozorišni kritičar i novinar.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Osnovnu školu učio je u rodnom selu i Pirotu, gimnaziju u Pirotu, Nišu i Beogradu. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu 1912. upisuje se na Grupi za istoriju opšte, uporedne književnosti i istoriju umetnosti, gde završava pet semestara. U Prvom svetskom ratu učestvuje u Đačkom bataljonu, poznatom kao 1300 kaplara. U bici na Suvoboru biva zarobljen, tako da Prvi svetski rat preživljava u austrijskim zarobljeničkim logorima. Iz zarobljeništva se vraća februara 1919. godine. Prve dve posleratne godine provodi na studijama u Švajcarskoj. U Bernu polaže diplomski ispit sa doktoratom iz istorije, odbranom teze „Druga vladavina kneza Mihajla Obrenovića 1860 - 1868".
Prve pesme je objavio 1908. godine u časopisu Momčilovac, a potom objavljuje i u mnogim drugim časopisima: Bosna, Delo, Srpski književni glasnik, Misao, Zvezda, Putevi, Almanah Branka Radičevića, Život i rad, Letopis Matice srpske, Vreme i dr.
Za vreme Prvog svetskog rata bio je zarobljenik u logoru Ašah, gde je bio urednik logorskog časopisa „Puls“.
Za međuratnu modernu srpsku književnost od ključnog značaja je njegovo uređivanje časopisa Misao (1922 — 1923) u kome je okupio većinu tadašnjih srpskih avangardnih stvaralaca. Bio je sekretar Narodnog pozorišta u Beogradu (1925—1929), nastavnik u beogradskim školama, činovnik u Univerzitetskoj biblioteci, upravnik Narodnog pozorišta u Osijeku, pa direktor Drame Narodnog pozorišta u Beogradu i urednik časopisa „HH vek“. Za vreme Drugog svetskog rata bio je u zarobljeničkom logoru u Nirnbergu, da bi, kao težak bolesnik, 1942. bio otpušten iz logora i umro na Badnji dan 1943. godine.
Objavio je nekoliko manifesta: Vizionarska lirika (1919), Kosmička lirika (1920), Intuitivna režija (1922) i Arhiktetura nove zajednice (1923).
Objavio je i zbirku pesama Zvučne elipse (Beograd, 1928), monografiju o Joakimu Vujiću, „Dramske gatke“, drame „Strah od vernosti“ (1931) i Čovek ponosan što nema sreće (1933).
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Radomir Konstantinović: Hajduk na govedu, Biće i jezik, Treći program Radio Beograda, 1975.
- Radovan Vučković: Moderna drama, Sarajevo, 1982.
- Gojko Tešić, Antologija pesništva srpske avangarde (1902—1934), Svetovi, Novi Sad, 1993.
- Ivko Jovanović: Ranko Mladenović, pesnik, dramski pisac, esejista (monografija), Književne novine komerc, Beograd, 1994.
- Ivana Ignjatov Popović: Intuitivni svet Ranka Mladenovića (dramatičarski i kritičarski rad Ranka Mladenovića), Matica srpska, Novi Sad, 2011.
- Ranko Mladenović: Drame, (Priredila i predgovor napisala Ivana Ignjatov Popović), Pozorišni muzej Vojvodine, Novi Sad, 2014.