Reza Abasi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Reza Abasi
Datum rođenja1565.
Mesto rođenjaMešhedPersija
Datum smrti1635.
Mesto smrtiIsfahanPersija

Reza Abasi (pers. رضا عباسی i; 15651635) je vodeći persijski minijaturista, slikar i kaligraf iz čuvene Isfahanske škole, u poznoj safavidskoj eri pod Šahom Abasom I. Reza Abasi se smatra osnivačem safavidske, odnosno isfahanske škole slikanja, jednim od najistaknutijih persijskih umetnika svih vremena i najvećim majstorom minijature koji je posebno poznat po svojim albumima (murakka) i pojedinačnim figurama lepih mladića. Obučavao se u radionici svog oca u Kazvinu, Ali Asgara, minijaturiste princa Ibrahima Mirze i kao mlad je primljen u radionicu Šaha Abasa. Za razliku od većine persijskih umetnika tog doba, potpisivao je svoje slike[1].

Život[uredi | uredi izvor]

Princ Muhamed Beik nacrtan od strane Abasi Reza 1620

Reza je verovatno rođen u Kašanu, budući da jedna od verzija njegovog imena glasi Aga Reza Kašani. Ponegde se navodi da je rođen u Mašhadu, gde je zabeleženo da je njegov otac, Ali Asgar, minijaturista, radio u ateljeu princa Ibrahima Mirze, guvernera tog grada. Nakon Ibrahimove smrti, Ali Asgar se pridružio radionici Šaha Ismaila II u glavnom gradu Kazvinu. Reza je verovatno dobio obuku od svog oca i u ranoj dobi se pridružio radionici Šaha Abasa I. Do tada je već bio smanjen broj dvorskih narudžbi za izradu ilustrovanih knjiga i zamenjen je albumima sa minijaturama u smislu zapošljavanja umetnika kraljevske radionice.

Kada je napunio 38 godina, dobio je titulu Abbasi od svog poslodavca, ali ubrzo napušta šahovu službu, tražeći veću slobodu, mešajući se sa običnim ljudima. Godine 1610, vraća se na dvor i nastavlja da radi za šaha do svoje smrti[2].

Umetnost[uredi | uredi izvor]

Reza Abasi

Njegova specijalnost bila je persijska minijatura sa sklonošću ka naturalističkim temama koje su često prikazivane u feminiziranom i impresionističkom maniru koji je postao popularan na kasnom safavidskom dvoru. Bio je poznat po izradi pojedinačnih listova minijature za albume ili murakke namenjene privatnim kolekcionarima koji prikazuju jednu ili dve figure sa ovlaš nacrtanom pozadinom, često u zlatu. Omiljeni predmeti slikanja su likovi mladih elegantno obučenih muškaraca ili žena. Na mnogim njegovim radovima prikazani su zgodni mladići, često u ulozi vodonoše, ili krčmara koji su ponekad u fokusu pogleda starijeg čoveka punog divljenja što predstavlja manifestacijiu persijske tradicije "vrednovanja mladalačke muške lepote"[2].

Potezi mastilom Rezinih crteža majstorski prenose teksturu, oblik, pokret, pa čak i ličnosti. Njegove obojene figure, koje su često portreti, su više suzdržane, i veći naglasak stavlja na modu tog vremena, bogati tekstil, nemarno drapirani turban, evropski šešir. Dekadentne figure su često predstavljene stojeći u zakrivljenom položaju koji naglašava njihove dobro uhranjene strukove. Reza Abasi je uveo elegantnu minimalističku šemu bojenja i impresionistički stil koji je postao određujuća odlika isfahanske škole tokom dinastije Safavida. Raskinuo je sa tradicijom deskriptivnih tema koje su oko 200 godina dominirale persijskim minijaturnim slikarstvom i uveo naturalističke teme i portret. Njegovo deli Ljubavnici koje se nalazi u Metropoliten muzeju u Njujorku spada u najdovršenije primerke isfahanske škole slikanja.

Stil koji je uveo imao je velikog uticaja na persijske slikare kasnijih generacija, od kojih je nekolicina poput Mu'ina Mosavara bili veoma značajani slikari[3].

Dela[uredi | uredi izvor]

Prvi datirani crtež Reze Abasija je iz 1601. godine (Palata Topkapi). Takođe mu se pripisuje knjiga minijatura iz 1601-2 (Nacionalna biblioteka Rusije), kao i 19 minijatura iz dela Hosro i Širinu iz 1631-32, iako je njihov kvalitet bio podvrgnut kritici. Moguće da je radio na ambicioznom, ali nezavršenom projektu Šahname (biblioteka Čester Biti u Dablinu)[4].

Pretpostavlja se da je autor i kasnije kopije istog dela iz 1628. godine (Britanska biblioteka), sa kraja Abasove vladavine, koje se stilski značajno razlikuje.

Danas se njegovi radovi mogu naći u muzeju u Teheranu koji nosi njegovo ime, kao i u mnogim većim muzejima na Zapadu, kao što su Smitsonijan, Luvr i Metropoliten.

Za razliku od većine ranijih persijskih umetnika, on je uglavnom potpisivao svoje radove, često dodajući datume i druge detalje, iako ima mnogo dela sa potpisima koje naučnici sada odbacuju.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Booth-Clibborn 2010, str. 78
  2. ^ a b Booth-Clibborn 2010, str. 78
  3. ^ International Journal of Arts and Commerc, ISSN 1929-7106, A Study on Drawing in Isfahan School and its Artists, Alireza Akrami Hassankiadeh
  4. ^ (jezik: engleski) Chapter IV, Main Schools of Iranian Painting

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]