Ronald Kuman
Ronald Kuman | |||
---|---|---|---|
Lični podaci | |||
Datum rođenja | 21. mart 1963. | ||
Mesto rođenja | Žandom, Holandija | ||
Visina | 1,81 m | ||
Pozicija | vezni/odbrana | ||
Klupske informacije | |||
Trenutni klub | Holandija (selektor) | ||
Seniorska karijera | |||
Godine | Klub | Nast. | (Gol) |
1980—1983 1983—1986 1986—1989 1989—1995 1995—1997 |
Groningen Ajaks PSV Ajndhoven Barselona Fajenord |
90 94 98 192 61 |
(33) (23) (51) (67) (19) |
Reprezentativna karijera | |||
1982—1994 | Holandija | 78 | (14) |
Trenerska karijera | |||
1997—1998 1998—2000 2000—2001 2001—2005 2005—2006 2006—2007 2007—2008 2009 2011—2014 2014—2016 2016—2017 2018—2020 2020—2021 2023— |
Holandija (pomoćnik) Barselona (pomoćnik) Vitese Ajaks Benfika PSV Ajndhoven Valensija AZ Alkmar Fajenord Sautempton Everton Holandija Barselona Holandija |
Ronald Kuman (hol. Ronald Koeman; rođen 21. marta 1963) holandski je fudbalski trener i bivši fudbaler.
Igračka karijera[uredi | uredi izvor]
U državnom dresu, Kuman je bio jedna od zvezda Holandije, zajedno sa Markom van Bastenom, Frankom Rajkardom i Denisom Bergkampom. Sa reprezentacijom je osvojio Evropsko prvenstvo 1988, a nastupio je i na dva svetska prvenstva, 1990. i 1994.
Igračku karijeru počeo je u Groningenu, odakle je prešao u najuspešniji holandski klub Ajaks, sa kojim je osvojio Prvenstvo Holandije (1984/85). i Kup (1985/86). Iz Ajaksa prelazi u redove ljutog rivala PSV Ajndhovena, sa kojim osvaja tri uzastopna Prvenstva Holandije (1986/87, 1987/88, 1988/89), dva Kupa (1987/88. i 1988/89) i Kup Šampiona 1987/88. Samo petorica igrača uspela su da vežu tripletu sa klubom i kontinentalno prvenstvo sa reprezentacijom u istoj sezoni, što je Kuman učinio 1987/88.
Po osvajanju Ušatog trofeja broj klubova zainteresovanih da ga dovedu u svoje redove bio je dvocifren, ali je Kuman želeo samo u Barselonu, za koju potpisuje na leto 1989, i postaje deo Tima Snova koji je sa klupe predvodio njegov sunarodnik Johan Krojf. Sa Barselonom osvaja četiri uzastopne La Lige (1990/91, 1991/92, 1992/93. i 1993/94), Kup Kralja (1989/90), tri Superkupa Španije (1991, 1992. i 1994), ali i Kup Šampiona 1991/92, u kome je postigao pobednički gol u finalu protiv Sampdorije. Osvojio je takođe i Superkup Evrope 1993.
Po isteku ugovora sa Barsom, na leto 1995. vraća se u Holandiju, i potpisuje za trećeg ljutog rivala, Fajenord, gde je proveo poslednje dve godine karijere.
Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]
Trenersku karijeru započeo je kao pomoćnik, prvo u reprezentaciji Holandije, a zatim u Barseloni. Prvi samostalan angažman imao je u Viteseu, da bi potom preuzeo Ajaks, sa kojim osvaja dva Prvenstva Holandije (2001/02, 2003/04), jedan trofej kupa (2001/02) i Superkup Holandije (2002). Međutim, usled lošeg starta sezone 2004/2005, zaostatka od 8 bodova za vodećim PSV-om, kao i ispadanja od Osera ukupnim rezultatom 3–2 u UEFA Kupu, Kuman podnosi ostavku krajem februara 2005.
Ubrzo potom preuzima Benfiku, nakon odlaska Đovanija Trapatonija sa klupe Orlova, i sa njima osvaja Portugalski Superkup 2005. godine, ali je u ligi završio na trećem mestu, što mu je, uz dobru ponudu koju mu je poslao PSV, bilo dovoljno da napusti Luž i zaputi se put Ajndhovena.
U sezoni 2005/06 napravio je odličnu uvertiru u prvom delu sezone, ali je ekipa u drugom delu posustala, osvojivši svega 19 od ukupnih 39 bodova, tako dozvolivši da se pitanje šampiona rešava u poslednjem kolu. U tom poslednjem kolu AZ je svoju priliku ispustio izgubivši 3-2 od davljenika Ekselsiora, dok su Ajaks i PSV slavili, ali je PSV ostao na prvom mestu usled bolje gol razlike (+50:+49), i okitio se naslovom prvaka Eredivizije. U Ligi Šampiona stigao je do četvrtfinala, gde ga je izbacio Liverpul, kasnije učesnik onog antologijskog finala protiv Milana u Istanbulu.
Sledeća stanica za Ronalda Kumana bila je Valensija, koju preuzima početkom novembra 2007, i sa njom osvaja Kup Kralja iste sezone, trofej koji je osvojio i kao igrač, igrajući za Barselonu. Međutim, ostali rezultati su bili poražavajući; Valensija je završila na 15. mestu u ligi, svega dva mesta iznad zone ispadanja, a u Ligi Šampiona je ispala kao poslednja u grupi sa svega 5 osvojenih bodova. Smenjen je u aprilu 2008, nakon što je sa 5-1 izgubio od Atletik Bilbaa.
Potom je usledio povratak u Holandiju i potpis za sa AZ Alkmar, gde je priveo sezonu 2007/08 kraju, i potom imao neuspešnu jesenju polu-sezonu, izgubivši 7 od 16 ligaških mečeva, i ubrzo je smenjen u decembru 2009.
Nakon godinu i po dana pauze, preuzima Fajenord na početku sezone 2011/12, i ostaje u klubu tri sezone, ne osvojivši ni jedan trofej. Ostaje zabeleženo da je jedini branio boje sva tri ljuta rivala (Ajaks, PSV i Fajenord) i kao igrač i kao trener.
Put ga je dalje vodio na Ostrvo, gre je prvo predvodio Sauthempton u sezonama 2014/15 i 2015/16, u toj drugoj završivši na šestoj poziciji Premijer lige, što je najbolja finalna pozicija Sautemptona do danas.
U junu 2016. potvrđeno je da je Kuman imenovan za menadžera Evertona, potpisavši trogodišnji ugovor. U prvoj sezoni predvodio je Everton do pozicije koja vodi u kvalifikacije za Ligu Evrope. Za sezonu 2017/18 Kumanu je odobren najveći budžet za dovođenje novih igrača u istoriji Evertona. Utrošeno je oko £150 miliona, ali je napravljena velika greška tima što nije dovedena zamena za Lukakua, najboljeg strelca prethodne sezone, koji je otišao u Mančester Junajted. Kuman je smenjen 23. oktobra 2017, kada je ekipa dospela u zonu ispadanja usled poraza od Arsenala kod kuće 2-5 dan ranije.
Selektorska karijera[uredi | uredi izvor]
Nakon neuspešnih kvalifikacija za Svetsko prvenstvo u Rusiji 2018. sa čela reprezentacije smenjen je Dik Advokat, i nedugo potom Fudbalski savez Holandije imenovao je Kumana za selektora Holandske reprezentacije. Ugovor je potpisan u trajanju od četiri i po godine, zaključno sa Svetskim prvenstvom u Kataru 2022. godine. Sa reprezentacijom je izborio plasman na Evropsko prvenstvo u fudbalu 2021.
Najveći uspesi (kao igrač)[uredi | uredi izvor]
Ajaks[uredi | uredi izvor]
- Eredivizija (1) : 1984/85.
- Kup Holandije (1) : 1985/86.
PSV Ajndhoven[uredi | uredi izvor]
- Eredivizija (3) : 1986/87, 1987/88, 1988/89.
- Kup Holandije (2) : 1987/88, 1988/89.
- Kup šampiona (1) : 1987/88.
- Superkup Evrope : finale 1988.
- Interkontinentalni kup : finale 1988.
Barselona[uredi | uredi izvor]
- Prvenstvo Španije (4) : 1990/91, 1991/92, 1992/93, 1993/94.
- Kup Španije (1) : 1989/90.
- Superkup Španije (3) : 1991, 1992, 1994.
- Kup šampiona (1) : 1991/92. (finale 1993/94).
- Superkup Evrope (1) : 1992.
- Interkontinentalni kup : finale 1992.
Reprezentacija Holandije[uredi | uredi izvor]
- Evropsko prvenstvo (1) : 1988.
Najveći uspesi (kao trener)[uredi | uredi izvor]
Ajaks[uredi | uredi izvor]
- Eredivizija (2) : 2001/02, 2003/04.
- Kup Holandije (1) : 2001/02.
- Superkup Holandije (1) : 2002.
Benfika[uredi | uredi izvor]
- Superkup Portugalije (1) : 2005.
PSV Ajndhoven[uredi | uredi izvor]
- Eredivizija (1) : 2006/07.
Valensija[uredi | uredi izvor]
- Kup Španije (1) : 2007/08.
AZ Alkmar[uredi | uredi izvor]
- Superkup Holandije (1) : 2009.
Barselona[uredi | uredi izvor]
- Kup Kralja (1) : 2020/2021
- Žoan Gamber (1) : 2021/2022
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Ronald Kuman na sajtu Transfermarkt (jezik: engleski)
- Ronald Kuman na sajtu Soccerway (jezik: engleski)
- Rođeni 1963.
- Holandski fudbaleri
- Holandski fudbalski treneri
- Fudbaleri Groningena
- Fudbaleri Ajaksa
- Fudbaleri PSV Ajndhovena
- Fudbaleri Barselone
- Fudbaleri Fajenorda
- Treneri FK Vitese
- Treneri FK Ajaks
- Treneri FK Benfika
- Treneri FK PSV Ajndhoven
- Treneri FK Valensija
- Treneri FK AZ
- Treneri FK Fajenord
- Treneri FK Sautempton
- Treneri FK Everton
- Treneri FK Barselona
- Selektori fudbalske reprezentacije Holandije
- Fudbaleri na Svetskom prvenstvu 1990.
- Fudbaleri na Svetskom prvenstvu 1994.
- Fudbaleri na Evropskom prvenstvu 1988.
- Fudbaleri na Evropskom prvenstvu 1992.
- Fudbaleri evropski prvaci
- Odbrambeni igrači u fudbalu