Ronald Kuman

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ronald Kuman
Ronald Kuman u Evertonu
Lični podaci
Datum rođenja (1963-03-21)21. mart 1963.(61 god.)
Mesto rođenja Žandom, Holandija
Visina 1,81 m
Pozicija vezni/odbrana
Klupske informacije
Trenutni klub
Holandija (selektor)
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1980—1983
1983—1986
1986—1989
1989—1995
1995—1997
Groningen
Ajaks
PSV Ajndhoven
Barselona
Fajenord
90
94
98
192
61
(33)
(23)
(51)
(67)
(19)
Reprezentativna karijera
1982—1994 Holandija 78 (14)
Trenerska karijera
1997—1998
1998—2000
2000—2001
2001—2005
2005—2006
2006—2007
2007—2008
2009
2011—2014
2014—2016
2016—2017
2018—2020
2020—2021
2023—
Holandija (pomoćnik)
Barselona (pomoćnik)
Vitese
Ajaks
Benfika
PSV Ajndhoven
Valensija
AZ Alkmar
Fajenord
Sautempton
Everton
Holandija
Barselona
Holandija

Ronald Kuman (hol. Ronald Koeman; rođen 21. marta 1963) holandski je fudbalski trener i bivši fudbaler.

Igračka karijera[uredi | uredi izvor]

U državnom dresu, Kuman je bio jedna od zvezda Holandije, zajedno sa Markom van Bastenom, Frankom Rajkardom i Denisom Bergkampom. Sa reprezentacijom je osvojio Evropsko prvenstvo 1988, a nastupio je i na dva svetska prvenstva, 1990. i 1994.

Igračku karijeru počeo je u Groningenu, odakle je prešao u najuspešniji holandski klub Ajaks, sa kojim je osvojio Prvenstvo Holandije (1984/85). i Kup (1985/86). Iz Ajaksa prelazi u redove ljutog rivala PSV Ajndhovena, sa kojim osvaja tri uzastopna Prvenstva Holandije (1986/87, 1987/88, 1988/89), dva Kupa (1987/88. i 1988/89) i Kup Šampiona 1987/88. Samo petorica igrača uspela su da vežu tripletu sa klubom i kontinentalno prvenstvo sa reprezentacijom u istoj sezoni, što je Kuman učinio 1987/88.

Po osvajanju Ušatog trofeja broj klubova zainteresovanih da ga dovedu u svoje redove bio je dvocifren, ali je Kuman želeo samo u Barselonu, za koju potpisuje na leto 1989, i postaje deo Tima Snova koji je sa klupe predvodio njegov sunarodnik Johan Krojf. Sa Barselonom osvaja četiri uzastopne La Lige (1990/91, 1991/92, 1992/93. i 1993/94), Kup Kralja (1989/90), tri Superkupa Španije (1991, 1992. i 1994), ali i Kup Šampiona 1991/92, u kome je postigao pobednički gol u finalu protiv Sampdorije. Osvojio je takođe i Superkup Evrope 1993.

Po isteku ugovora sa Barsom, na leto 1995. vraća se u Holandiju, i potpisuje za trećeg ljutog rivala, Fajenord, gde je proveo poslednje dve godine karijere.

Trenerska karijera[uredi | uredi izvor]

Trenersku karijeru započeo je kao pomoćnik, prvo u reprezentaciji Holandije, a zatim u Barseloni. Prvi samostalan angažman imao je u Viteseu, da bi potom preuzeo Ajaks, sa kojim osvaja dva Prvenstva Holandije (2001/02, 2003/04), jedan trofej kupa (2001/02) i Superkup Holandije (2002). Međutim, usled lošeg starta sezone 2004/2005, zaostatka od 8 bodova za vodećim PSV-om, kao i ispadanja od Osera ukupnim rezultatom 3–2 u UEFA Kupu, Kuman podnosi ostavku krajem februara 2005.

Ubrzo potom preuzima Benfiku, nakon odlaska Đovanija Trapatonija sa klupe Orlova, i sa njima osvaja Portugalski Superkup 2005. godine, ali je u ligi završio na trećem mestu, što mu je, uz dobru ponudu koju mu je poslao PSV, bilo dovoljno da napusti Luž i zaputi se put Ajndhovena.

U sezoni 2005/06 napravio je odličnu uvertiru u prvom delu sezone, ali je ekipa u drugom delu posustala, osvojivši svega 19 od ukupnih 39 bodova, tako dozvolivši da se pitanje šampiona rešava u poslednjem kolu. U tom poslednjem kolu AZ je svoju priliku ispustio izgubivši 3-2 od davljenika Ekselsiora, dok su Ajaks i PSV slavili, ali je PSV ostao na prvom mestu usled bolje gol razlike (+50:+49), i okitio se naslovom prvaka Eredivizije. U Ligi Šampiona stigao je do četvrtfinala, gde ga je izbacio Liverpul, kasnije učesnik onog antologijskog finala protiv Milana u Istanbulu.

Sledeća stanica za Ronalda Kumana bila je Valensija, koju preuzima početkom novembra 2007, i sa njom osvaja Kup Kralja iste sezone, trofej koji je osvojio i kao igrač, igrajući za Barselonu. Međutim, ostali rezultati su bili poražavajući; Valensija je završila na 15. mestu u ligi, svega dva mesta iznad zone ispadanja, a u Ligi Šampiona je ispala kao poslednja u grupi sa svega 5 osvojenih bodova. Smenjen je u aprilu 2008, nakon što je sa 5-1 izgubio od Atletik Bilbaa.

Potom je usledio povratak u Holandiju i potpis za sa AZ Alkmar, gde je priveo sezonu 2007/08 kraju, i potom imao neuspešnu jesenju polu-sezonu, izgubivši 7 od 16 ligaških mečeva, i ubrzo je smenjen u decembru 2009.

Nakon godinu i po dana pauze, preuzima Fajenord na početku sezone 2011/12, i ostaje u klubu tri sezone, ne osvojivši ni jedan trofej. Ostaje zabeleženo da je jedini branio boje sva tri ljuta rivala (Ajaks, PSV i Fajenord) i kao igrač i kao trener.

Put ga je dalje vodio na Ostrvo, gre je prvo predvodio Sauthempton u sezonama 2014/15 i 2015/16, u toj drugoj završivši na šestoj poziciji Premijer lige, što je najbolja finalna pozicija Sautemptona do danas.

U junu 2016. potvrđeno je da je Kuman imenovan za menadžera Evertona, potpisavši trogodišnji ugovor. U prvoj sezoni predvodio je Everton do pozicije koja vodi u kvalifikacije za Ligu Evrope. Za sezonu 2017/18 Kumanu je odobren najveći budžet za dovođenje novih igrača u istoriji Evertona. Utrošeno je oko £150 miliona, ali je napravljena velika greška tima što nije dovedena zamena za Lukakua, najboljeg strelca prethodne sezone, koji je otišao u Mančester Junajted. Kuman je smenjen 23. oktobra 2017, kada je ekipa dospela u zonu ispadanja usled poraza od Arsenala kod kuće 2-5 dan ranije.

Selektorska karijera[uredi | uredi izvor]

Nakon neuspešnih kvalifikacija za Svetsko prvenstvo u Rusiji 2018. sa čela reprezentacije smenjen je Dik Advokat, i nedugo potom Fudbalski savez Holandije imenovao je Kumana za selektora Holandske reprezentacije. Ugovor je potpisan u trajanju od četiri i po godine, zaključno sa Svetskim prvenstvom u Kataru 2022. godine. Sa reprezentacijom je izborio plasman na Evropsko prvenstvo u fudbalu 2021.

Najveći uspesi (kao igrač)[uredi | uredi izvor]

Ajaks[uredi | uredi izvor]

PSV Ajndhoven[uredi | uredi izvor]

Barselona[uredi | uredi izvor]

Reprezentacija Holandije[uredi | uredi izvor]

Najveći uspesi (kao trener)[uredi | uredi izvor]

Ajaks[uredi | uredi izvor]

Benfika[uredi | uredi izvor]

PSV Ajndhoven[uredi | uredi izvor]

Valensija[uredi | uredi izvor]

AZ Alkmar[uredi | uredi izvor]

Barselona[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]