Светигора (časopis)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Svetigora : obraznik za vjeru, kulturu i vaspitanje
Broj 277., 2019.
Tippravoslavni vjerski časopis
Format30 cm
VlasnikSrpska pravoslavna Mitropolija Crnogorsko-primorska
IzdavačSvetigora - Izdavačko informativna ustanova Mitropolije Crnogorsko-primorske
Glavni urednikRadosav Rajo Vojinović
Osnivanje1992.
ISSN0354-3366
Veb-sajthttp://mitropolija.com/category/casopis-svetigora/

Svetigora je časopis Srpske pravoslavne Mitropolije crnogorsko-primorske.[1] Prvi broj je izašao na Božić 1992. godine.[2]. Naziv Svetigora je dao mitroplit Amfilohije Radović po imenu vodopada Svetigore, iz svog rodnog kraja, koji protiče pored manastira Morača i uljeva se u rijeku Moraču. Mitropolit je imao nekoliko naziva, oko kojih se premišljao, a Matija Bećković je odmah bio samo za ovaj naziv.[3] Potok Svetigora, na kojem su stoljećima radili manastirski mlin i valjaonice za valjanje sukna, prije ušća u Moraču, preko krečnjačke podloge i fluvioglacijalne terase pravi lijepi vodopad, visok 48 m.[4]

Glavni urednici[uredi | uredi izvor]

  • Sveštenik Radomir Nikčević, od br. 1.-120. (1992.-2002)
  • Jeromonah (sada vladika slavonski) Jovan (Ćulibrk), od br. 121.-140. (2002.-2004)
  • Jerođakon (sada raščinjeni arhimandrit) Nikodim Bogosavljević, do br. 169. (2004.-2006)
  • Đakon (sada sveštenik) Nikola (Gačević), do br. 182. (2006.-2008)
  • Jeromonah (sada vladika buenosajreski) Kirilo (Bojović), od br. 183.-272. (2008.-2018)
  • Vikarni vladika dioklijski (sada vladika budimljansko-nikšićki) Metodije Ostojić od br. 273. (oktobar 2018) - 293. (jul 2021)
  • Narodni guslar i publicista Radosav Rajo Vojinović [5] od br. 294 (avgust 2021)[6]

Tematika[uredi | uredi izvor]

Sadrži crkvene besjede, reportaže, poeziju, predavanja, duhovne pouke, hroniku mitropolije. Prati prije svega dešavanja u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj ali i u SPC i svim drugim pomjesnim pravoslavnim crkvama. Ima veoma zapaženo mjesto u periodici SPC, što kvalitetom izdanja, kao i kvalitetom tekstova, a i svojim kontinuitetom.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ SVETIGORA : obraznik za vjeru, kulturu i vaspitanje / glavni i odgovorni urednik Radomir Nikčević. - God. 1, br. 1 (1992)- . - Cetinje : Mitropolija Cetinjska, 1992- (Podgorica : Pobjeda). - 30 cmCOBISS.SR 29623303
  2. ^ Bojović, Kirilo (2018). Svetigora, oktobarski broj 273., str. 3., Pozdravno slovo. Cetinje: Svetigora. 
  3. ^ Bećković, Matija (2022). Svetigora, br. 300. - Vaskršnji post, Daće Bog da Svetigora slavi i tristagodišnji rođendan. Cetinje: Svetigora. str. 10. 
  4. ^ Pritoke rijeke Morače, Desne pritoke, Ibrištica. 
  5. ^ Rajo Vojinović: ,,Radujem se što sam na ,,Đedovom saboru“ učestvovao u vaskrsenjskoj radosti mještana Osojana“. 
  6. ^ Svetigora, br. 294., avgust. Cetinje: Svetigora. 2021. str. 5. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]