Sveučilište u Zagrebu

Koordinate: 45° 48′ 38.42″ N 15° 58′ 12.35″ E / 45.8106722° S; 15.9700972° I / 45.8106722; 15.9700972
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sveučilište u Zagrebu
lat. Universitas Studiorum Zagrabiensis
Tipdržavni
Osnivanje23. septembar 1669. god.; pre 354 godine (1669-09-23)
OsnivačLeopold I
RektorStjepan Lakušić
Akademsko osoblje7.963 (2012)
Broj studenata72,480 (2015)
Postdiplomci7.243 (2007)
Doktorandi842 (2007)
Broj fakulteta29
Broj akademija3
LokacijaZagreb, Hrvatska
KampusŠiri deo grada i centar
Boje  plava
AfilijacijeEAS
Veb-sajtwww.unizg.hr

Sveučilište u Zagrebu je državni univerzitet u Zagrebu. Drugi je univerzitet po starosti u Hrvatskoj, osnovan nakon Sveučilišta u Zadru,[1] kao i univerzitet sa najdužim kontinuiranim radom[2] i jedan od najstarijih univerziteta u Evropi.[3]

Njegova istorija počinje 23. septembra 1669. godine kada su Poveljom cara Svetog rimskog carstva i ugarsko-hrvatskog kralja Leopolda I priznati status i povlastice univerzitetske ustanove tadašnjoj jezuitskoj[4] Akademiji u slobodnom kraljevskom gradu Zagrebu.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Zgrada Rektorata i Pravnog fakulteta

Od 1692. godine Filozofski studij u Zagrebu počinje i formalno-pravno da deluje kao Neoacademia Zagrabiensis[5] — javnopravna visokoškolska ustanova. Akademija je ostala u rukama jezuita[6] više od jednog veka, do 1773. godine, kada je papa Kliment XIV raspustio taj red. Godine 1776. carica i kraljica Marija Terezija je dekretom osnovala Kraljevsku akademiju znanosti (Regia scientiarum academia)[7] sa tri studija ili fakulteta: Filozofskim, Bogoslovnim i Pravnim.

Iako su se organizacioni oblici menjali, do 1874. godine ona je ostala najviša školska ustanova u Hrvatskoj i Slavoniji. Na podsticaj velikog mecene hrvatske prosvete, kulture i umetnosti biskupa Josipa Juraja Štrosmajera Hrvatski sabor je 1861. godine donio zakonsku osnovu o Sveučilištu u Zagrebu.

U vrijeme svoga boravka u Zagrebu 1869. godine car Franjo Josif I potpisao je zakonski članak koji je 5. januara 1874.[8] godine dobio vladarevu sankciju. Na temelju tog članka je 19. oktobra 1874. godine svečano otvoren moderan univerzitet u Zagrebu. Zvanično se zvao 1875. godine Sveučilište Franje Josipa.[9] U njegovom sastavu su tada djelovala četiri fakulteta: Pravni, Bogoslovni, Filozofski i Medicinski. Grupa srpskih studenata koja je stvorila Društvo za potpomaganje siromašnih Srba đaka pokrenula je 1894. časopis Omladina pod uredništvom Petra Belobrka. Taj mjesečnik je prvi studentski časopis na Sveučilištu u Zagrebu.[10] Štampan je ćirilicom [11], a u članku Dvije knjige za narod se osporava Hrvatima da Sveučilište zovu hrvatskim imenom, jer istim pravom, udjelom u finansiranju, može se zvati i Srpsko sveučilište.[12] Srbi su tražili i da se uvede katedra za srpsku istoriju i književnost.[13] Prva žena koja je tu doktorirala bila je Srpkinja Milica pl. Bogdanović, 1907. godine. Tema doktorata je bila Car Julijan Apostata prema hrišćanstvu. [14] [15]

Prva dva fakulteta su već bila organizovana: Pravni u okviru bivše Pravoslovne akademije, a Bogoslovni u okviru sjemeništa. Filozofski fakultet je svoj rad započeo akademske godine 1874/1875. U njegovom sastavu je u početku delovalo šest katedari (za filozofiju, opštu istoriju, hrvatsku istoriju, slovensku filologiju, klasičnu latinsku filologiju i klasičnu grčku filologiju). Iz katedri su se postepeno razvijala odeljenja, odnosno odseci kao složenije naučno-nastavne jedinice s više katedari.

Do danas je na Sveučilištu u Zagrebu diplomiralo više od 200.000 studenata, magistriralo više od 18.000 i doktoriralo više od 8.000 postdiplomaca.[16] Na Sveučilištu u Zagrebu, naučno-nastavni i umetnički rad se obavlja na 29 fakulteta, 3 umetničke akademije, stručnoj - Učiteljskoj akademiji i univerzitetskom studiju - Hrvatskim studijima. Pri univerzitetu deluje 33 politehnikuma.

Fakulteti[uredi | uredi izvor]

Akademije[uredi | uredi izvor]

Univerzitetski centar[uredi | uredi izvor]

Rektori[uredi | uredi izvor]

  • 1874. — 1875. — Matija Mesić
  • 1875. — 1876. — Stjepan Spevec
  • 1876. — 1877. — Anton Kržan
  • 1877. — 1878. — Kosto Vojnović
  • 1878. — 1879. — Franjo Maiksner
  • 1879. — 1880. — Franjo Iveković
  • 1880. — 1881. — Aleksandar Breščenski
  • 1881. — 1882. — Franjo Marković
  • 1882. — 1883. — Feliks Suk
  • 1883. — 1884. — Blaž Lorković
  • 1884. — 1885. — Đuro Pilar
  • 1885. — 1886. — Gustav Baron
  • 1886. — 1887. — Franjo Vrbanić
  • 1887. — 1888. — Tadija Smičiklas
  • 1888. — 1889. — Antun Franki
  • 1889. — 1890. — Luka Marjanović
  • 1890. — 1891. — Natko Nodilo
  • 1891. — 1892. — Ivan Bujanović
  • 1892. — 1893. — Josip Pliverić
  • 1893. — 1894. — Vinko Dvoržak
  • 1894. — 1895. — Antun Maurović
  • 1895. — 1896. — Franjo Spevec
  • 1896. — 1897. — Armin Pavić
  • 1897. — 1898. — Juraj Dočkal
  • 1898. — 1899. — Josip Šilović
  • 1899. — 1900. — Đuro Arnold
  • 1900. — 1901. — Rudolf Vimer
  • 1901. — 1902. — Franjo Vrbanić
  • 1902. — 1903. — Vjekoslav Klaić
  • 1903. — 1904. — Ivan Bujanović
  • 1904. — 1905. — Josip Pliverić
  • 1905. — 1906. — Antun Heinz
  • 1906. — 1907. — Antun Bauer
  • 1907. — 1908. — Milivoj-Klement Maurović
  • 1908. — 1909. — Gustav Janeček
  • 1909. — 1910. — Josip Volović
  • 1910. — 1911. — Julije Rorauer
  • 1911. — 1912. — Julije Domac
  • 1912. — 1913. — Josip Pazman
  • 1913. — 1914. — Edo Lovrić
  • 1914. — 1915. — Đuro Korbler
  • 1915. — 1916. — Fran Barac
  • 1916. — 1917. — Ernest Miler
  • 1917. — 1918. — Julije Golik
  • 1918. — 1919. — Ivan Angelo Ruspini
  • 1919. — 1920. — Ladislav Polić
  • 1920. — 1921. — Karlo Radoničić
  • 1921. — 1922. — Vladimir Varićak
  • 1922. — 1923. — Đuro Nenadić
  • 1923. — 1924. — Stjepan Cimerman
  • 1924. — 1925. — Ladislav Polić
  • 1925. — 1926. — Drago Perović
  • 1926. — 1928. — Ernest Miler
  • 1928. — 1932. — Josip Belobrk
  • 1932. — 1933. — Albert Bazala
  • 1933. — 1935. — Đuro Stipetić
  • 1935. — 1937. — Stanko Hondl
  • 1937. — 1938. — Edo Lovrić
  • 1938. — 1940. — Andrija Živković
  • 1940. — 1943. — Stjepan Ivšić
  • 1943. — 1944. — Božidar Špišić
  • 1944. — 1945. — Stjepan Horvat
  • 1945. — 1946. — Andrija Štampar
  • 1946. — 1947. — Grga Novak
  • 1947. — 1949. — Andrija Mohorovičić
  • 1949. — 1950. — Marko Kostrenčić
  • 1950. — 1951. — Antun Barac
  • 1951. — 1952. — Franjo Bošnjaković
  • 1952. — 1953. — Teodor Varićak
  • 1953. — 1954. — Željko Marković
  • 1954. — 1956. — Hrvoje Iveković
  • 1956. — 1958. — Zoran Bujaš
  • 1958. — 1960. — Marijan Horvat
  • 1960. — 1963. — Vladimir Serdar
  • 1963. — 1966. — Slavko Macarol
  • 1966. — 1968. — Jakov Sirotković
  • 1968. — 1972. — Ivan Supek
  • 1972. — 1976. — Predrag Vranicki
  • 1976. — 1978. — Drago Grdenić
  • 1978. — 1982. — Ivan Jurković
  • 1982. — 1986. — Zvonimir Krajina
  • 1986. — 1988. — Vladimir Stipetić
  • 1988. — 1990. — Zvonimir Šeparović
  • 1990. — 1998. — Marijan Šunjić
  • 1998. — 2002. — Branko Jeren
  • 2002. — 2006. — Helena Jasna Mencer
  • 2006. — 2014. — Aleksa Bjeliš
  • 2014. — 2022. — Damir Boras
  • 2022. — danas — Stjepan Lakušić

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ (jezik: hrvatski)-Zadarski sveučilišni grad od 1396.
  2. ^ (jezik: engleski)-Zadar najstariji od 1396, a zagrebački ima najstariji kontinuitet rada. Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. februar 2014)
  3. ^ „Sveučilište u Zagrebu ubraja se među starija u Evropi”. Arhivirano iz originala 22. 02. 2014. g. Pristupljeno 15. 02. 2014. 
  4. ^ (jezik: engleski)-http://www.homeinzagreb.com/national-and-university-library/
  5. ^ (jezik: hrvatski)-Neoacademia Zagrabiensis
  6. ^ (jezik: hrvatski)-Teologiju su predavali Isusovci
  7. ^ (jezik: hrvatski)-Marija Terezija osnovala akademiju Arhivirano na sajtu Wayback Machine (22. februar 2014)
  8. ^ (jezik: hrvatski)-http://www.hr/hrvatska/znanost/sveucilista/zagreb
  9. ^ Stojanović 2015, str. 208.
  10. ^ Artuković 2001, str. 32.
  11. ^ Artuković 2001, str. 121.
  12. ^ Artuković 2001, str. 123.
  13. ^ Artuković 2001, str. 297.
  14. ^ Višnjić, Čedomir (2013). Srbobran 1901.-1914. - Srpsko kolo 1903. - 1914., pp. 382. Zagreb, Beograd: SKD Prosvjeta, Službeni Glasnik. 
  15. ^ Srbobran, br. 127., 8.(21.) juna 1907., Dr. phil. Milica pl. Bogdanović. Zagreb. 1907. 
  16. ^ O Zagrebu, Pristupljeno 25. 4. 2013.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

45° 48′ 38.42″ N 15° 58′ 12.35″ E / 45.8106722° S; 15.9700972° I / 45.8106722; 15.9700972