Sers Kopi
Sers Kopi | |
---|---|
Lični podaci | |
Puno ime | Sers Kopi |
Datum rođenja | 23. mart 1923. |
Mesto rođenja | Kastelanija, Kraljevina Italija |
Datum smrti | 29. jun 1951.28 god.) ( |
Mesto smrti | Torino, Italija |
Državljanstvo | Italija |
Timske informacije | |
Trenutni tim | Završio karijeru |
Disciplina | Drumski |
Tip vozača | Brdaš |
Profesionalna karijera | |
1941 — 1944 1945 — 1951 | Individualno Bianchi |
Uspesi | |
Monumentalni klasici | |
Pariz—Rube | 1 (1949) |
Ažurirano: 15. jul 2016. |
Sers Kopi (ital. Serse Coppi; 23. mart 1923 — 29. jun 1951) je bivši italijanski profesionalni biciklista i mlađi brat Fausta Kopija. Najveći uspeh ostvario je 1949. kada je osvojio Pariz—Rube.
Karijera[uredi | uredi izvor]
Sers Kopi je počeo da vozi individualno 1941. godine, a 1945. je prešao u profesionalce. Prve godine je ostvario dve pobede, osvojio je trku Milan—Varzi i kup Andrea Boero. Na novu pobedu je čekao do 1949. kada je osvojio Pariz—Rube, jedan od najkontraverznijih svih vremena. U begu su bili trojica vozača, Moužic, Maje i Lenen, prošli su kroz grad i došli su na uzak kolovoz, koji vodi do rampe na ulazu na velodrom. Menadžer ih je poslao levo umesto desno. Očajnički su tražili način da uđu na velodrom, ali nije bilo očiglednog puta. Bili su nervozni i puni adrenalina, Moužic je rekao da nema svrhe više voziti, krenuo je da vozi uski krug, izgubio je kontrolu i pao, prilikom čega je slomio pedalu. Ostavivši Moužica da popravi pedalu, Maje i Lenen su našli put koji ne bi trebalo da koriste, ali tada, bilo gde je bilo bolje nego nigde. Gurnuli su vrata i našli su se u sobi za novinare. I tako su završili Pariz—Rube. Spustili su se između sedišta i zbunjenih novinara, a onda su se popeli preko ograde, vratili se na bicikla i sprintali do cilja. Za sudiju, Henrija Budarga, to je bilo dovoljno. Bilo je neuobičajeno, ali Maje je startovao u Parizu i završio je u Rubeu i prešao je liniju pre drugih. Označio ga je kao pobednika i poslao ga je da odveze počasni krug. nekoliko minuta kasnije došla je grupa, koju je odsprintao Sers Kopi. Kopi je bio srećan što je pobedio u grupnom sprintu, ali kad je čuo na koji način je beg stigao do cilja, počeo je da se buni i da traži da pobeda pripadne njemu. Rekao je da se divi Majeu zbog načina na koji je došao do cilja, ali da to nije bila ruta i da bi trebalo da bude diskvalifikovan ili pomeren u plasmanu. Sudija je uvažio te argumente i dodelio je pobedu Kopiju. Nekoliko dana kasnije, Francuska biciklistička federacija je proglasila Majea pobednikom, sa čim se nisu slagali Italijani i tražili su pravdu od svetske biciklističke unije, UCI. UCI je zasedao u avgustu i odlučili su da ukinu trku i da je ostave bez pobednika za tu godinu, ali su odlučili da se ponovo sastanu u novembru. U novembru su odlučili da ipak ostave trku i dodelili su pobedu obojici vozača.
Smrt[uredi | uredi izvor]
Umro je 1951. u padu u završnom sprintu na Điru Pijemonta, kada mu je točak otišao na šine i zahvaćen je od strane tramvaja. Trojica su pali, ali samo jedan nije mogao da nastavi trku, Sers Kopi. Mogao je da vozi do hotela i nije osećao preveliku bol, ali odmah je odveden u bolnicu, gde mu je dijagnostikovan potres mozga. Umro je na rukama svog brata, Fausta, pre operacije.