Siromaštvo

Od gore levo do dole desno: majka sa njenim neuhranjenim detetom u klinici u blizini Dadaba, Kenija; beskućnik u Torontu, Kanada; invalid prosi na ulici Pekinga, Kina; sakupljači otpada u Laknau, Indija

Siromaštvo je manjak materijalnih dobara potrebnih za zadovoljenje najvažnijih potreba svakog pojedinca, porodice ili veće društvene grupe. Prema definiciji OUN, siromašni su svi oni čiji je način života, komfor i dostojanstvo ispod standarda koji se smatraju normalnim u društvu u kojem žive. Siromaštvo se meri promenljivim normama određenog društva i njegovih delova. Po tim kriterijumima siromaštvo se deli na bedu ili apsolutno siromaštvo, relativno siromaštvo, pauperizam i novo siromaštvo.

Apsolutno siromaštvo, ekstremno siromaštvo, ili destitucija odnosi se na potpun nedostatak sredstava neophodnih za zadovoljavanje osnovnih ličnih potreba kao što su hrana, odeća i sklonište. Prag kojim se definiše apsolutno siromaštvo se smatra približno istim, nezavisno od trajne lokacije ili ere osobe. S druge strane, relativno siromaštvo se javlja kad osoba koja živi u datoj zemlji ne uživa određeni minimalni nivo „životnog standarda” u poređenju sa ostatkom stanovništva te zemlje. Stoga, prag kojim se definiše relativno siromaštvo se definiše varira od jedne zemlje do druge, ili od jednog društva do drugog.

Siromaštvo može biti i nematerijalno (duhovno) i definiše se kao manjak nematerijalnih dobara blagotvornih za čoveka. Duhovno siromaštvo može biti genetski uslovljeno (inteligencija, urođena fizička konstitucija, talenti..), kao i posledica delovanja socijalne sredine (pismenost, govor, kultura, moral, ambicije, obrazovanje, informisanost...). Duhovno siromaštvo ne mora biti u korelaciji sa materijalnim, pa tako duhovno siromašni ljudi mogu biti dobrog materijalnog statusa i obratno.

Materijalna oskudica, koja s vremena na vreme pogađa većinu osoba ili društvenih grupa, nije siromaštvo, ali samo ukoliko je u okvirima koji ne ugrožavaju opstanak i/ili kvalitet života pojedinca ili društvene grupe. S druge strane, bilo kakva oskudica koja ugrožava psihofizički integritet pojedinca ili društvene grupe, smatra se siromaštvom i, izuzev slučajeva dobrovoljnog odricanja (kao podvižništvo monaha ili svojevoljno odricanje od nepotrebnog i suvišnog), smatra se problemom pojedinca, porodice i države.

Duhovno siromaštvo može ugroziti opstanak na sličan način kao i materijalno, pogotovo u onim zajednicama koje nemaju uvid u duhovne kapacitete i potrebe svojih članova ili, zbog materijalnog siromaštva, nisu u stanju da im obezbede duhovnu nadgradnju. Zbog toga su mnoge takve zajednice propadala i nestajale, bez obzira na njihovu prvobitnu materijalnu moć.

Redukcija siromaštva je još uvek glavno pitanje (ili objektiv) mnogih međunarodnih organizacija kao što su Ujedinjene nacije i Svetska banka.

Globalna prevalencija

Siromašni dečak sedi na ulici Mumbaja.

Svetska banka je predvidela 2015. godine da 702,1 miliona ljudi živi u ekstremnom siromaštvu, što je smanjenje u odnosu na 1,75 milijardi iz 1990. godine. Od siromašne populacije iz 2015. godine, oko 347,1 miliona ljudi (35,2%) je živelo u podsaharskoj Africi i 231,3 miliona (13,5%) u južnoj Aziji. Prema podacima Svetske banke, između 1990 i 2015, procenat svetske populacije koja živi u ekstremnom siromaštvu je opao sa 37,1% na 9,6%, padajući ispod 10% po prvi put.

Godine 2012. je procenjeno koristeći prag siromaštva od 1,25 američkih dolara na dan da 1,2 milijarde ljudi živi u siromaštvu. Imajući u vidu trenutni ekonomski model, baziran na BDP, trebalo bi 100 godina da se najsiromašniji na svetu prevedu preko praga siromaštva od 1,25 dolara dnevno.

Ekstremno siromaštvo je globalni problem, koji je primetan u svim delovima sveta, uključujući razvijene ekonomije. Unicef procenjuje da polovina dece u svetu (ili 1,1 milijardi) živi u siromaštvu. Neki akademici tvrde da neoliberalne politike koje promovišu globalne finansijske institucije kao što su MMF i Svetska banka zapravo pogoršavaju nejednakost i siromaštvo.

Prema jednoj drugoj proceni realna skala siromaštva je mnogo veća od procene Svetske banke. Po toj proceni 4,3 milijardi ljudi (59% svetske populacije) živi sa manje od 5 dolara dnevno i ne može adekvatno da zadovolji osnovne potrebe.

Izražavanje siromaštva

Vidi još: Spisak zemalja po procentu stanovništva koje živi u siromaštvu i apsolutno siromaštvo

Mapa sveta pokazuje broj ljudi u pojedinim državama, koji žive sa manje od 1$ (američkog dolara) na dan

Procenat stanovništva koje živi na manje od 1,25 američkih dolara na dan, prema UN podacima za period 2000–2006.

Procenat stanovništva koje pati od gladi, Svetski program za hranu, 2020.

Očekivano trajanje života, 2016.

Indeks humanog razvoja za 2019. godinu (prema podacima iz 2020)

  ≥ 0,900

  0,850 - 0,899

  0,800 - 0,849

  0,750 - 0,799

  0,700 - 0,749

  0,650 - 0,699

  0,600 - 0,649

  0,550 - 0,599

  0,500 - 0,549

  0,450 - 0,499

  ≤ 0,399

  Nema podataka

Džini koeficijent, mera nejednakosti dohotka, 2014.

Definicije

Siromaštvo je oskudica ili nedostatak određene količine materijalne imovine ili novca.

Ujedinjene nacije: Fundamentalno, siromaštvo je nemogućnost izbora i mogućnosti, povreda ljudskog dostojanstva. To znači nedostatak osnovnih kapaciteta za efikasno učestvovanje u društvu. Ono predstavlja odsustvo dovoljnih sredstava da se hrani i oblači porodica, nedostupnost škole i medicinske zaštite, neposedovanje zemljišta na kojem bi se mogla uzgajati hrana ili posla koji bi pružao zaradu za održavanje života, kao i odsustvo pristupa kreditiranju. Siromaštvo predstavlja nesigurnost, nemoć i isključivanje pojedinaca, domaćinstava i zajednica. Ono predstavlja podložnost nasilju, i često podrazumeva život u marginalnim ili neodrživim sredinama, bez pristupa čistoj vodi ili sanitaciji.

Svetska banka: Siromaštvo je izražena deprivacija od dobrostanja, i obuhvata mnoge dimenzije. Ona obuhvata niske prihode i nemogućnost sticanja osnovnih dobara i usluga neophodnih za dastojanstven opstanak. Siromaštvo takođe obuhvata niske nivoe zdravlja i obrazovanja, slab pristup čistoj vodi i sanitarijama, neadekvatnu fizičku bezbednost, nedostatak glasa i nedovoljan kapacitet i mogućnost za bolji život.

Siromaštvo se obično izražava bilo apsolutno ili relativno (što je zapravo indeks nejednakosti prihoda).

U Ujedinjenom Kraljevstvu, druga Kameronova vlada je bila pod udarom zbog njihovog redefinisanja siromaštva; siromaštvo nije više klasifikovano po porodičnom prihodu, već po tome da li porodica ima zaposlene članove ili ne. Imajući u vidu da dve trećine ljudi koji su našli posao su prihvatili primanja koja su ispod minimalne dnevne zarade (prema podacima Džozef Rountri fondacije) ovu odluku vlade su kritikovali oni koji se bore protiv siromaštva kao nerealno gledište na siromaštvo u Ujedinjenom Kraljevstvu.

Apsolutno siromaštvo

Vidi još: Ekstremno siromaštvo

Apsolutno siromaštvo se odnosi na dati standard koji je konzistentan tokom vremena i među zemljama. Mera koja je prvi put uvedena 1990. godine, dolar na dan kao prag siromaštva merio je apsolutno siromaštvo po standardima najsiromašnijih zemalja sveta. Svetska banka je definisala novi međunarodni prag siromaštva kao 1,25 američkih dolara na dan 2008. godine (što je ekvivalentno sa 1,00 američkih dolara dnevno iz 1996. godine preme cenama u SAD). Oktobra 2015, oni su ažurirali taj parametar na 1,90 američkih dolara dnevno.

Apsolutno siromaštvo, ekstremno siromaštvo, ili siromaštvo bede je „stanje obeleženo teškim lišavanjem od osnovnih ljudskih potreba, uključujući hranu, bezbednu pitku vodu, sanitarne objekte, zdravlje, stanište, obrazovanje i informacije. Ono zavisi ne samo od prihoda nego i od pristupa uslugama.” Kad se termin 'apsolutno siromaštvo' koristi u ovom smislu, on je obično sinoniman sa 'ekstremnim siromaštvom': Robert Maknamara, bivši predsednik Svetske banke, je opisao apsolutno ili ekstremno siromaštvo kao, „uslove toliko ograničene neuhranjenošću, nepismenošću, bolestima, bednim okruženjem, visokom smrtnošću odojčadi, i kratkim životnim vekom, tako da su ispod svake razumne definicije ljudske pristojnosti.” Australija je jedna od najbogatijih zemalja na svetu. U svom članku objavljenom u Australian Policy Online, Robert Tanton zapaža da „... iako je ovaj iznos prikladan za zemlje trećeg sveta, u Australiji, iznos koji je potreban za zadovoljavanje ovih osnovnih potreba prirodno će biti mnogo veći, jer su cene ovih osnovnih neophodnosti veće”. Stoga, pošto količina bogatstva koja je potrebna za preživljavanje nije jednaka u svim mestima i vremenskim razdobljima, posebno u visoko razvijenim zemljama u kojima mali broj ljudi pada ispod praga siromaštva Svetske banke, zemlje često razvijaju svoje nacionalne pragove siromaštva.

Prag apsolutnog siromaštva je bio određen u Australiji radi Hendersonovog ispitivanja siromaštva koje je sprovedeno 1973. godine. On je bio 62,70 američkih dolara nedeljno, što je bio raspoloživi dohodak neophodan za podmirivanje osnovnih potreba porodice sa dve odrasle osobe i dvoje maloletne dece u to vreme. Ovaj prag siromaštva je regularno ažurirao Melburnški institut prema povećanjima prosečnih prihoda; za pojedinačnu zaposlenu osobu je bio 391,85 američkih dolara nedeljno (uključujući troškove stanovanja) u martu 2009. U Australiji OECD siromaštvo je bilo jednako sa „raspoloživim prihodom od manje od 358 dolara nedeljno po odrasloj osobi (više za veća domaćinstva da bi se uzeli u obzir njihovi veći troškovi)”. Godine 2015. Australija je implementirala takozvanu Meru pojedinačne deprivacije, kojom se adresiraju polni dispariteti u siromaštvu.

Vidi još: Kupovna moć

Tokom nekoliko godina počevši od 1990, Svetska banka je imala fiksiran prag apsolutnog siromaštva na 1 američkih dolara dnevno. Ta vrednost je ažurirana 1993. godine, i do 2005. godine apsolutno siromaštvo je imalo prag od 1,08 američkih dolara dnevno za sve zemlje na bazi pariteta kupovne moći, nakon prilagođavanja inflaciji američkog dolara 1993. godine. Godine 2005, nakon ekstenzivnih studija životnih troškova širom sveta, Svetska banka je povećala prag globalnog siromaštva tako da odražava uočene povećane troškove života. Godine 2015, Grupa svetske banke je definisala ekstremno siromaštvo kao održavanje života na manje od 1,90 američkih dolara (PPP) dnevno, i umereno siromaštvo kao manje od 2 američkih dolara ili 5 američkih dolara dnevno (mada treba imati u vidu da osoba ili porodica sa pristupom supsistencionim resursima, npr., supsistentni poljoprivrednici, mogu da imaju nizak gotovinski prihod, a da nemaju korespondirajući nizak standard života – oni ne žive od njihovog gotovinskog prihoda, nego ga koriste kao dodatak). Procenjeno je da je „ 2001. godine 1,1 milijarda ljudi imala nivo potrošnje ispod 1 američkih dolara dnevno, a 2,7 milijardi je živelo sa manje od 2 američkih dolara dnevno.” „Dolar dnevno”, kod nacija koje ne koriste američki dolar kao valutu se ne prenosi na održavanje života na ekvivalentnoj sumi lokalne valute prema deviznom kursu. Umesto toga, prag siromaštva se određuje prema stopi pariteta kupovne moći, koji uzima u obzir sumu u lokalnoj valuti neophodnu za kupovinu istih stvari koje bi se mogle kupiti za dolar u Sjedinjenim Državama. To obično odgovara manjoj sumi u lokalnoj valuti od one bazirane na deviznom kursu u siromašnijim zemljama, pošto je SAD relativno skuplja zemlja.

Deca migrantskih radnika iz ere Velike depresije u Arizoni, 1937.

Prag siromaštva od 1,90 američkih dolara dnevno, kaji je postavila Svetska banka, je kontroverzan. Svaka nacija ima svoj sopstveni prag za apsolutno siromaštvo; u Sjedinjenim Državama, na primer, prag apsolutnog siromaštva je bio 15,15 američkih dolara dnevno 2010. godine (US$22.000 godišnje za četvoročlanu familiju), dok je u Indiji bio 1,0 američkih dolara dnevno, a u Kini je prag apsolutnog siromaštva bio 0,55 američkih dolara dnevno. Ovi različiti pragovi siromaštva otežavaju upoređivanje zvaničnih podataka među zemljama. Neki naučnici tvrde da metod Svetske banke postavlja prag suviše visoko, dok drugi smatraju da je previše nizak. Ima i onih koji sugerišu da prag siromaštva proizvodi pogrešnu predstavu, jer jednolično rangira sve one koji su ispod linije, dok je u stvarnosti osoba koja živi na 1,20 američkih dolara dnevno u različitom stanju siromaštva od osobe koja živi na 0,20 američkih dolara dnevno. Drugim rečima, dubina i intenzitet siromaštva variraju širom sveta i u bilo kojoj regionalnoj populaciji, te su stoga prag siromaštva od 1,25 američkih dolara dnevno i brojevi stanovnika neadekvatne mere.

Udeo svetske populacije koja živi u apsolutnom siromaštvu je pao sa 43% iz 1981. godine na 14% u 2011. godine. Apsolutni broj ljudi u siromaštvu je pao sa 1,95 milijardi u 1981. godine na 1,01 milijardi u 2011. godini. Ekonomista Maks Roser procenjuje da je stoga broj ljudi u siromaštvu otprilike isti kao i pre 200 godina. To je slučaj pošto je svetska populacija bila nešto malo veća od 1 milijarde 1820. godine i većina (84% do 94%) svetske populacije je živelo u siromaštvu. Proporcija stanovništva u zemljama u razvoju koja živi u ekstremnom ekonomskom siromaštvu je pala sa 28 procenata 1990. godine na 21 percenat 2001. godine. Najveći deo ovog poboljšanja se dogodio u istočnoj i južnoj Aziji. Za istočnu Aziju je Svetska banka izvestila da se „procenjuje da je stopa siromaštva na nivou od 2 dolara dnevno pala na oko 27% [u 2007], sa 29,5% u 2006. i 69% u 1990. godini.” U podsaharskoj Africi ekstremno siromaštvo se povećalo sa 41 procenta u 1981. na 46 procenta u 2001. godine, što je u kombinaciji sa rastom populacije dovelo do povećanog broja ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu sa 231 miliona na 318 miliona.

U ranim 1990-tim neke od tranzicionih ekonomija centralne i istočne Evrope i centralne Azije su doživele oštar pad prihoda. Raspad Sovjetskog Saveza je rezultirao u velikom opadanju bruto domaćeg proizvoda po stanovniku, od oko 30 do 35% između 1990 i 1998 (kad je bio na svom minimumu). Kao rezultat toga, stope siromaštva su takođe porasle. U narednim godinama, kako su se prihodi po stanovniku povećavali, tako su se stopa siromaštva smanjile sa 31,4% populacije na 19,6%.

Podaci Svetske banke pokazuju da je procenat stanovništva koje živi u domaćinstvima sa potrošnjom ili prihodom po osobi ispod praga siromaštva opao u svim regionima sveta od 1990. godine:

Region	$1 na dan				$1,25 na dan
	1990	2002	2004		1981	2008
Istočna Azija i Pacifik	15.40%	12.33%	9.07%		77.2%	14.3%
Europa i centralna Azija	3.60%	1.28%	0.95%		1.9%	0.5%
Latinska Amerika i Karibi	9.62%	9.08%	8.64%		11.9%	6.5%
Srednji istok i severna Afrika	2.08%	1.69%	1.47%		9.6%	2.7%
Južna Azija	35.04%	33.44%	30.84%		61.1%	36%
Podsaharska Afrika	46.07%	42.63%	41.09%		51.5%	47.5%
Svet					52.2%	22.4%

Vidi još

• Korupcija

Literatura

• Perry (1972). Contemporary Society: An Introduction to Social Science, 12/e. Pearson Education. str. 548. ISBN 978-81-317-3066-9. 
• Sachs, Jeffrey D. (30. 12. 2005). The End of Poverty. Penguin Press. str. 416. ISBN 978-1-59420-045-8. 
• Ovaj članak je modifikovana i prerađena verzija odrednice iz „Rečnika socijalnog rada“ Ivana Videnovića.
• Adato, Michelle & Meinzen-Dick, Ruth, eds. Agricultural Research, Livelihoods, and Poverty: Studies of Economic and Social Impacts in Six Countries (2007), Johns Hopkins University Press, [http://www.ifpri.org/publication/agricultural-research-livelihoods-and-poverty International Food Policy Research Institute
• Alston, Philip. "Statement on Visit to the USA, by Professor Philip Alston, United Nations Special Rapporteur on extreme poverty and human rights." Office of the United Nations High Commissioner for Human Rights. December 15, 2017.
• Anzia, Lys "Educate a Woman, You Educate a Nation" – South Africa Aims to Improve its Education for Girls WNN – Women News Network. 28 August 2007.
• Atkinson, Anthony. Poverty in Europe 1998
• Babb, Sarah (2009). Behind the Development Banks: Washington Politics, World Poverty, and the Wealth of Nations. University of Chicago Press. ISBN 978-0-226-03365-5. 
• Banerjee, Abhijit & Esther Duflo, Poor Economics: A Radical Rethinking of the Way to Fight Global Poverty. . New York: PublicAffairs. 2011. 
• Bergmann, Barbara. "Deciding Who's Poor", Dollars & Sense, March/April 2000
• Betson, David M. & Warlick, Jennifer L. "Alternative Historical Trends in Poverty." American Economic Review 88:348–51. 1998. in JSTOR
• Brady, David "Rethinking the Sociological Measurement of Poverty" Social Forces 81#3 2003, pp. 715–751 Online in Project Muse. Abstract: Reviews shortcomings of the official U.S. measure; examines several theoretical and methodological advances in poverty measurement. Argues that ideal measures of poverty should: (1) measure comparative historical variation effectively; (2) be relative rather than absolute; (3) conceptualize poverty as social exclusion; (4) assess the impact of taxes, transfers, and state benefits; and (5) integrate the depth of poverty and the inequality among the poor. Next, this article evaluates sociological studies published since 1990 for their consideration of these criteria. This article advocates for three alternative poverty indices: the interval measure, the ordinal measure, and the sum of ordinals measure. Finally, using the Luxembourg Income Study, it examines the empirical patterns with these three measures, across advanced capitalist democracies from 1967 to 1997. Estimates of these poverty indices are made available.
• Buhmann, Brigitte, et al. 1988. "Equivalence Scales, Well-Being, Inequality, and Poverty: Sensitivity Estimates Across Ten Countries Using the Luxembourg Income Study (LIS) Database." Review of Income and Wealth 34:115–42.
• Cox, W. Michael & Alm, Richard. Myths of Rich and Poor 1999
• Danziger, Sheldon H. & Weinberg, Daniel H. "The Historical Record: Trends in Family Income, Inequality, and Poverty." Pp. 18–50 in Confronting Poverty: Prescriptions for Change, edited by Sheldon H. Danziger, Gary D. Sandefur, and Daniel. H. Weinberg. Russell Sage Foundation. 1994.
• Ferragina, Emanuele et al. "Poverty, Participation and Choice". Joseph Rowntree Foundation: York. 2013 [1].
• Ferragina, Emanuele et al. "Poverty and Participation in Twenty-First Century Multicultural Britain". Social Policy and Society. 2016. [2]
• Firebaugh, Glenn. "Empirics of World Income Inequality." American Journal of Sociology (2000) 104:1597–1630. in JSTOR
• Frank, Ellen, Dr. Dollar: How Is Poverty Defined in Government Statistics? Dollars & Sense, January/February 2006
• Gans, Herbert J., "The Uses of Poverty: The Poor Pay All", Social Policy, July/August 1971: pp. 20–24
• George, Abraham, Wharton Business School Publications – Why the Fight Against Poverty is Failing: a contrarian view
• Gordon, David M. Theories of Poverty and Underemployment: Orthodox, Radical, and Dual Labor Market Perspectives. 1972.
• Haveman, Robert H. (1987). Poverty Policy and Poverty Research. Madison: University of Wisconsin Press. ISBN 978-0-299-11150-2. 
• Haymes, Stephen, Maria Vidal de Haymes; Reuben Miller, ur. (2015). The Routledge Handbook of Poverty in the United States. Routledge. ISBN 978-0-415-67344-0. CS1 održavanje: Višestruka imena: spisak urednika (veza).
• Iceland, John (2003). Poverty in America: a handbook. University of California Press. 
• McEwan, Joanne, and Pamela Sharpe, eds. Accommodating Poverty: The Housing and Living Arrangements of the English Poor, c. 1600–1850 (Palgrave Macmillan; 2010) 292 pages; scholarly studies of rural and urban poor, as well as vagrants, unmarried mothers, and almshouse dwellers.
• O'Connor, Alice (2000). „Poverty Research and Policy for the Post-Welfare Era”. Annual Review of Sociology. 26: 547—562. doi:10.1146/annurev.soc.26.1.547. 
• Osberg, Lars; Xu, Kuan. „International Comparisons of Poverty Intensity: index decomposition and bootstrap inference”. The Journal of Human Resources. 2000 (35): 51—81. 
• Paugam, Serge. "Poverty and Social Exclusion: a sociological view." Pp. 41–62 in The Future of European Welfare, edited by Martin Rhodes and Yves Meny, 1998.
• Philippou, Lambros (2010). „Public Space, Enlarged Mentality and Being-In-Poverty”. Philosophical Inquiry. 32 (1–2): 103—115. doi:10.5840/philinquiry2010321/218. 
• Prashad, Vijay. The Poorer Nations: A Possible History of the Global South. Verso Books, June. 2014. ISBN 978-1-78168-158-9.
• Pressman, Steven (1994). Poverty in America: an annotated bibliography. Metuchen, N.J.: Scarecrow Press. ISBN 978-0-8108-2833-9. 
• Rothman, David J., ur. (1971). The Almshouse Experience. (Poverty U.S.A.: the Historical Record). New York: Arno Press. ISBN 978-0-405-03092-5. Reprint of Report of the committee appointed by the Board of Guardians of the Poor of the City and Districts of Philadelphia to visit the cities of Baltimore, New York, Providence, Boston, and Salem (published in Philadelphia, 1827); Report of the Massachusetts General Court's Committee on Pauper Laws (published in [Boston?], 1821); and the 1824 Report of the New York Secretary of State on the relief and settlement of the poor (from the 24th annual report of the New York State Board of Charities, 1901).
• Roy, Arundhati. (2014). Capitalism: A Ghost Story. Haymarket Books. ISBN 978-1-60846-385-5. 
• Sen, Amartya Poverty and Famines: an essay on entitlement and deprivation. Oxford: Clarendon Press, 1981
• Sen, Amartya (1999). Development as Freedom. New York: Knopf. 
• Smeeding, Timothy M., O'Higgins, Michael & Rainwater, Lee. Poverty, Inequality and Income Distribution in Comparative Perspective. Urban Institute Press. 1990. .
• Smith, Stephen C., Ending Global Poverty: a guide to what works, New York: Palgrave Macmillan, 2005
• Triest, Robert K. (1998). „Has Poverty Gotten Worse?”. Journal of Economic Perspectives. 12: 97—114. doi:10.1257/jep.12.1.97. 
• Wilson, Richard & Pickett, Kate. The Spirit Level, London: Allen Lane, 2009
• World Bank, "World Development Report 2004: Making Services Work For Poor People", 2004

Spoljašnje veze

• Anti poverty campaign
• Strategija za smanjenje siromaštva
• Reducing Global Poverty from the Dean Peter Krogh Foreign Affairs Digital Archives
• Data visualizations of the long-run development of poverty and list of data sources on poverty on 'Our World in Data'.
• Islamic Development Bank
• Luxembourg Income Study Contains a wealth of data on income inequality and poverty, and hundreds of its sponsored research papers using this data.
• Organization for Economic Cooperation and Development Contains reports on economic development as well as relations between rich and poor nations.
• OPHI Oxford Poverty & Human Development Initiative (OPHI)] Research to advance the human development approach to poverty reduction.
• Transparency International Tracks issues of government and corporate corruption around the world.
• United Nations Hundreds of free reports related to economic development and standards of living in countries around the world, such as the annual Human Development Report.
• U.S. Agency for International Development USAID is the primary U.S. government agency with the mission for aid to developing countries.
• World Bank Contains hundreds of reports which can be downloaded for free, such as the annual World Development Report.
• World Food Program Associated with the United Nations, the World Food Program compiles hundreds of reports on hunger and food security around the world.
• Why poverty Documentary films about poverty broadcast on television around the world in November 2012, then will be available online.
• Annual income of richest 100 people enough to end global poverty four times over. Oxfam International, 19 January 2013.
• Contains estimates on the number of people living in poverty in selected countries from 1973 to 1985
• This powerful Reddit thread reveals how the poor get by in America (January 2015), The Washington Post
• Summary of Human Development Report 2014, by the United Nations Development Programme
• 2.2 Billion People Are Poor. Truthdig, 23 July 2014.
• Making Poverty History, by Vijay Prashad for Jacobin. 10 November 2014.