Slovenska fantastika

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
„Blagoslov ratnika“ Andreja Šiškina

Slovenska fantastika (rus. Славянское фэнтези, polj. Fantasy słowiańska) je podžanr savremene umetnosti (književnost,[1] kinematografija,[2] video igre,[3] vizuelna umetnost) koji se razvio krajem 90-ih i početkom 2000-ih.[4][5] Slovensku fantastiku odlikuje inkorporacija slovenskog folklora, legendi, biljina i mitova u opšte kanone književnosti fantastike.[6] Međutim, do danas žanrovske granice ostaju nejasne.[7]

Svojevrsni žanr fantastike u savremenoj ruskoj masovnoj književnosti, koji ima određenu specifičnost, jeste bajkovito-mitološka i avanturistička proza. Povremeno se termin „ruska fantastika“ koristi kao sinonim za slovensku fantastiku.[4]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Slovenska fantastika kao poseban književni žanr izrasla je u suprotnosti sa zapadnjačkom fantastikom, koja vodi poreklo iz keltske i nordijske mitologije.[5][8] Međutim, književna tradicija u kojoj slovenska fantastika nalazi svoje moderne korene nastala je pre više od jednog veka. Ponekad se ruske narodne priče i srednjovekovne priče o Bovu Koroljeviču i Jeruslanu Lazareviču navode kao izvori slovenske fantastike, iako su to bili originalno prilagođeni prevodi viteških romansa i iranskog epa Šahname.

Dela pisaca iz 18. veka Mihaila Popova, Mihaila Čulkova i Vasilija Ljovšina o ruskim Bogatirima ispunjena su različitim realnostima slovenske mitologije i ruske istorije, ali pošto ovi autori reinterpretiraju zapadnu dvorsku književnost, nisu sasvim originalna književna ostvarenja. Ipak, ove knjige se smatraju prethodnicima Puškinove pesme „Ruslan i Ljudmila“.

Gogoljeva dela poput Večeri na salašu kod Dikanke često se pominju kao preteča slovenske fantastike. Iako danas većim delom zaboravljena, dela pisca 19. veka Aleksandra Veltmana uklapaju se u okvire slovenske fantastike, posebno njegovi romani Besmrtni Košej (1833) i Svjatoslavovič, đavolje dete (1834).[8]

Savremena slovenska fantastika[uredi | uredi izvor]

Jurij Nikitin je osnovao modernu slovensku fantastiku (ili bar njen herojski podžanr) svojom serijom romana Trojica iz šume.[9] Još jedan istaknuti autor slovenske fantastike je Marija Semjonova, koja je napisala seriju Volfhound.[6] Vredi napomenuti da se neki pisci koji govore ruski oslanjaju na nordijsku mitologiju (koju je dr Elena Safron klasifikovala kao zapadnjačka fantastika)[5] – serijal Elizavete Dvoreckaje Ship in the Fjord,[6] na primer – i neki engleski- pisci koji govore koriste staroruski paganski folklor (npr Karolin Čeri u Rusalki (1989) i Černevom (1990).[10] Jedan od najpoznatijih pisaca slovenske fantastike je Andžej Sapkovski, autor serijala Saga o Vešcu, koja je osnova za popularnu trilogiju video igrica. Slovenski fantastički motivi takođe igraju veoma važnu ulogu u romanu Antona Vilgotskog Pastir mrtvih.

Klasifikacija[uredi | uredi izvor]

Da bi klasifikovala slovensku fantastiku, Elena Safron koristi opšti sistem klasifikacije fantastike zasnovan na Morfologiji umetnosti Mosisa Kejgana: istorijska i teorijska studija unutrašnje strukture sveta umetnosti . Ona predlaže niz identifikatora slovenske fantastike, među kojima su: zapletno-tematski princip (epska i romantična fantastika), vreme u umetnosti (istorijska fantastika), aksiološki princip (herojska i komična fantastika) i mešana slovenska fantastika, koja uključuje van žanrovske elemente.[5] Jevgenij Garcevič navodi dve podgrupe unutar slovenske fantastike: istorijsku i herojsku fantastiku.[6] Sergej i Žana Žuravljov klasifikuju slovensku fantastiku u tri pravca: istorijski, herojski i komični.[11]

Zapletno-tematski princip[uredi | uredi izvor]

Epska fantastika[uredi | uredi izvor]

Primeri su serija Jurija Nikitina Trojica (koja, međutim, ima obeležja drugih varijeteta slovenske fantastike i ima mnogo komičnih elemenata), i serija Meščerski magi Sergeja Fomičeva, koja uključuje romane The Gray Horde, The Prophecy of Predslava and Dream of the Hawk.[5]

Romantična fantastika[uredi | uredi izvor]

U seriji Elizavete Dvorecke Princes of the Forest, primarne teme su božanska i zemaljska ljubav.[5]

Vreme unutar umetnosti[uredi | uredi izvor]

Istorijska fantastika[uredi | uredi izvor]

Istorijska fantastika je varijacija slovenske fantastike koju karakterišu elementi istorijskih romana. Potiče od romana Marije Semjonove Wolfhound, koji sadrži niz istorijskih elemenata, kao što su opisi svakodnevnog života, običaja i okruženja. Serija romana sadrži seriju od pet knjiga: Wolfhound, Wolfound: The Right for a Fight, Stone of Rage, Wolfhound: Sign of the Way, and Emerald Mountains.

Uspeh Semjonove doveo je do brojnih sledbenika koji su kreirali seriju World of the Wolfhound. Pavel Molitvin je napisao kompendijum Companions of the Wolfhound i romane Winds of Fortune, Eurich's Path, and Shadow of the Emperor; Andrej Martjanov je napisao The Time of Trouble, The Last War, and Age of Disasters; Aleksej Semjonov je napisao Majsko ostrvo i lišće pelina; a Elena Haetskaja je napisala Put stepe. Elizaveta Dvoreckaja kombinuje istorijski roman i slovensku fantastiku u svom delu – na primer, ciklus Prinčevi šume, koji se sastoji od tri romana The Fiery Wolf (1997), The Morning Horseman (2002) and Unknown Spring (2002).

Istorijska slovenska fantastika uključuje romane Olge Grigorijeve The Sorcerer, Berserk i Ladoga, kao i Rogue Bear Sergeja Švedova.[6]

Aksiološki princip[uredi | uredi izvor]

Herojska fantastika[uredi | uredi izvor]

Ovu vrstu slovenske fantastike karakteriše veliki broj scena bitaka i brzih zapleta. Potiče iz tri deka Jurija Nikitina, The Hyperborea Cycle, The Three from the Forest, and The Prince's Feast. Hiperborejski ciklus sastoji se od tri romana: Ingvar and Olha, Prince Vladimir, and Prince Rus. Three of the Forest sadrži petnaest knjiga sa tri glavna lika, Mrak, Oleg i Targitaj.

The Princely Feast, u kojoj su protagonisti epski heroji, bavi se rodoljubivim temama: povratkom slovenskim korenima, veličinom i slavom Kijevske Rusije, borbom protiv stranih osvajača. U podžanr slovensko-herojske fantastike uklapa se i serijal The Chronicles of Vladigora Leonda Butjakova.[6]

Komična fantastika[uredi | uredi izvor]

Ovaj podžanr slovenske fantastike uključuje seriju Mihaila Uspenskog o Žiharu, Povelju o sokolstvu, The Secret Investigation of Tsar Gorokh, and Olga Gromyko's story Put in a Word for Poor Koshoe.[5]

Mešovita slovenska fantastika[uredi | uredi izvor]

Mešovita slovenska fantastika kombinuje karakteristike slovenske fantastike drugih žanrova. Roman Julija Burkina i Sergeja Lukjanenka iz 1993. godine Ostrvo Rus, na primer, briše granicu između slovenske fantastike i naučne fantastike.[5]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Beskov 2015, str. 12 onwards.
  2. ^ Beskov 2015, str. 19 onwards.
  3. ^ D. M. Dudko. „Prevью Pagan Online — slavяnskoe fэntezi nanosit otvetnый udar”. VGTimes (na jeziku: ruski). Pristupljeno 2021-10-14. 
  4. ^ a b Safron 2012.
  5. ^ a b v g d đ e ž „"slavяnskaя" fэntezi: folьklorno-mifologičeskie aspektы semantiki 10. 01. 01. Russkaя literatura”. rudocs.exdat.com. Arhivirano iz originala 05. 09. 2022. g. Pristupljeno 20. 12. 2022. 
  6. ^ a b v g d đ Garcevič 2005.
  7. ^ Fokin A. A. (2012). „Slavяnskoe fantasy: žanr ili simulяkr” (PDF) (II Meždunarodnый naučnый simpozium «Slavяnskie яzыki i kulьturы v sovremennom mire» izd.). Moskva, MGU imeni M. V. Lomonosova, filologičeskiй fakulьtet: 322—323. 
  8. ^ a b „Sergeй Čuprinin. Eщe raz k voprosu o kartografii vыmыsla. Znamя #11. 2006”. 
  9. ^ Boris Nevskiй. Russkoe fэntezi. Mir fantastiki # 11, 2004
  10. ^ E. V. Žarinov. Žanr fэntezi v sovremennoй anglo-amerikanskoй belletristike Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. februar 2012)
  11. ^ „Fantastičeskie žanrы, temы i napravleniя. S. Žuravlёv. Ž. Žuravlёva. Vitяzь na rasputьe: osnovnыe napravleniя slavяnskogo fэntezi. str № 94” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 16. 3. 2012. g. 

Dodatna literatura[uredi | uredi izvor]