Snimanje predavanja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Snimanje predavanja se odnosi na proces snimanja i arhiviranja sadržaja predavanja, konferencije ili seminara. [1] Sastoji se od hardverskih i softverskih komponenti koje rade u sinergiji na snimanju audio i vizuelnih komponenti predavanja. Široko se koristi na univerzitetima i visokom obrazovanju u Velikoj Britaniji i Australiji kako bi pružio podršku studentima. [2] 71% institucija koje su odgovorile na UCISA istraživanje u 2016. godini navelo je da je ova tehnologija dostupna u njihovoj instituciji. [3] Tamo gde se snimanje predavanja vrši u velikom obimu, sistem snimanja može biti integrisan sa sistemom rasporeda i prikupljanje metapodataka može biti automatizovano. [4]

Hardver[uredi | uredi izvor]

Hardver se koristi za snimanje glasa predavača zajedno sa video snimkom predavača. Ponekad predavač može koristiti vizuelna pomagala kao podršku svom govoru, kao što su slajd šou, koji se publici prezentuju pomoću neke vrste projektora. U ovom slučaju, takve projekcije slajdova se takođe mogu snimiti. Kada se uprikupe, podaci se zatim ili skladište direktno na hardver za snimanje ili se šalju na server preko LAN-a ili Interneta. Nakon neke obrade kako bi se video formati prilagodili željenom mehanizmu distribucije, kodecima, itd., gledaoci su tada u mogućnosti da daljinski pristupe snimku, bilo u strimu uživo ili videu na zahtev.

Za snimanje predavanja ili prezentacije može se koristiti bilo koja kombinacija sledećih alata: Mikrofon, Kamera, Snimanje ekrana, Snimanje prezentacije ili Kamera za dokumente.

Softver[uredi | uredi izvor]

Univerzitetsko predavanje

Softver se koristi i na hardveru za snimanje, na računaru gledaoca i na proizvodnom serveru. Softver se kreće od jednostavnih veb pretraživača i video plejera do samostalnih softverskih programa napravljenih posebno za gledanje predavanja. Softver gledaoca i prezentera moraju biti kompatibilni sa softverom na serveru koji prima sadržaj od hardvera za snimanje, proizvodi ga i šalje na računar gledaoca na zahtev. [5] OpenCast je sistem za snimanje videa otvorenog koda dostupan u visokom obrazovanju.

Savremeni softver za snimanje predavanja podržava napredne funkcije kao što su indeksiranje putem OCR-a, trenutna pretraga, uređivanje videa u realnom vremenu i beleške, zajedno sa drugim naprednim funkcijama. [6]

Koristi[uredi | uredi izvor]

Snimanje predavanja je korišćeno u modelu učenja izokrenute učionice kao sredstvo za obezbeđivanje materijala izvan tradicionalnih predavanja ili seminara. Studenti su u mogućnosti da samostalno uče tako što će reprodukovati i komunicirati sa snimljenim predavanjima.[traži se izvor]

Neke obrazovne institucije koriste snimanje predavanja kao sredstvo da zamene tradicionalnu učionicu onlajn učionicom. Snimak predavanja se takođe može koristiti za kreiranje referentnih materijala kao dopunskog resursa. [7] Snimanje predavanja nije uvek dobrodošlo na fakultetima. [8] Stavovi fakulteta prema ovoj vrsti učenja uz pomoć tehnologije mogu se razlikovati u zavisnosti od discipline. [9] Istraživanje studenata pokazalo je da više studenata nego osoblja očekuje da će snimanje predavanja biti korisno za učenje. Studenti uglavnom gledaju predavanja iz pragmatičnih razloga, a ne iz kvaliteta predavanja. [10] Studenti ne gledaju na snimljena predavanja kao na zamenu za prisustvovanje predavanjima uživo, i često nastavljaju da prisustvuju sesijama licem u lice. [11] Studenti koji koriste snimljena predavanja kao dodatak ponekad postižu znatno veći rezultat u naknadnom ocenjivanju. [12]

Neke firme takođe mogu da koriste snimke predavanja kao reklamne materijale, materijale za saradnju ili obuku. [13]

Pored toga, tehnologija snimanja predavanja može ponuditi usklađenost, na primer sa zakonodavstvom Sjedinjenih Država kao što je Odeljak 508 za studente sa invaliditetom . U Ujedinjenom Kraljevstvu, prema Zakonu o ravnopravnosti iz 2010. godine, univerziteti treba da obezbede razumna prilagođavanja. Omogućavanje pristupa snimcima predavanja može se smatrati tako razumnim prilagođavanjem. [14]

Istraživanja[uredi | uredi izvor]

Snimci predavanja postaju sve popularniji. Mnoge institucije uključujući Univerzitet u Mančesteru, Univerzitet u Glazgovu, Univerzitet u Bristolu i Univerzitet Lafboro daju smernice za snimanje i prezentaciju predavanja koja bi bila korisna za učenje [15] [16] [17] [18] [19] [20] i postoji sve veći broj literature koja razmatra prednosti snimanja predavanja za studente i nastavnike, kao i stepen upotrebe snimaka predavanja od strane studenata. [21] Istraživanje na Univerzitetu Kornel otkrilo je povećanu fleksibilnost za studente i nastavnike. [22]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Thomas, R., Comparison of Distance Education/Communication Technologies, „You searched for DistanceEdTech.pdf” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 2010-06-03. g. Pristupljeno 2009-12-09. 
  2. ^ Johri, Aditya; Olds, Barbara M. (2014-02-10). Cambridge Handbook of Engineering Education Research (na jeziku: engleski). Cambridge University Press. ISBN 9781107785854. 
  3. ^ „Technology Enhanced Learning surveys”. www.ucisa.ac.uk. 2012-09-10. Pristupljeno 2016-11-12. 
  4. ^ „Lecture Capture: What Can Be Automated?”. Arhivirano iz originala 2016-11-12. g. Pristupljeno 2016-11-12. 
  5. ^ Multimedia Capture and Support, Technology Services Group, https://agora.cs.illinois.edu/display/tsg/Multimedia+Capture+and+Support Arhivirano 2010-07-17 na sajtu Wayback Machine
  6. ^ http://www.acu.edu.au/staff/services/it_support/help/user_guides/echo360/[mrtva veza]
  7. ^ „7 things you should know about...Lecture Capture” (PDF). Educause Learning Initiative. decembar 2008. Arhivirano iz originala (PDF) 2009-02-23. g. Pristupljeno 4. 10. 2011. 
  8. ^ O’Callaghan, Frances V.; Neumann, David L.; Jones, Liz; Creed, Peter A. (2015-12-04). „The use of lecture recordings in higher education: A review of institutional, student, and lecturer issues”. Education and Information Technologies (na jeziku: engleski). 22: 399—415. ISSN 1360-2357. doi:10.1007/s10639-015-9451-z.  |hdl-pristup= zahteva |hdl= (pomoć)
  9. ^ Dona, Kulari Lokuge; Gregory, Janet; Pechenkina, Ekaterina (2016-07-20). „Lecture-recording technology in higher education: Exploring lecturer and student views across the disciplines”. Australasian Journal of Educational Technology. ISSN 1449-5554. doi:10.14742/ajet.3068Slobodan pristup. 
  10. ^ Danielson, Jared; Preast, Vanessa; Bender, Holly; Hassall, Lesya (2014-03-01). „Is the effectiveness of lecture capture related to teaching approach or content type?”. Computers & Education. 72: 121—131. doi:10.1016/j.compedu.2013.10.016Slobodan pristup. 
  11. ^ „Student use of recorded lectures - LSE Research Online” (PDF). LSE. Pristupljeno 12. 11. 2016. 
  12. ^ Bos, Nynke; Groeneveld, Caspar; van Bruggen, Jan; Brand-Gruwel, Saskia (2016-09-01). „The use of recorded lectures in education and the impact on lecture attendance and exam performance”. British Journal of Educational Technology (na jeziku: engleski). 47 (5): 906—917. ISSN 1467-8535. doi:10.1111/bjet.12300. 
  13. ^ „Panopto.com”. Pristupljeno 4. 10. 2011. 
  14. ^ Sheffield, University of. „Lecture Recording - Student Support Policies - Processes and Policies - LeTS - The University of Sheffield”. www.shef.ac.uk. Arhivirano iz originala 29. 03. 2017. g. Pristupljeno 2016-11-12. 
  15. ^ „Recording Lectures Policy (The University of Manchester)”. www.tlso.manchester.ac.uk. Pristupljeno 2016-11-12. 
  16. ^ „Policy for Recording Educational Activities 2016/17” (PDF). University of Bristol. Arhivirano iz originala (PDF) 09. 12. 2017. g. Pristupljeno 12. 11. 2016. 
  17. ^ „Loughborough University Lecture Capture Policy” (PDF). University of Loughborough. Arhivirano iz originala (PDF) 29. 3. 2017. g. Pristupljeno 12. 11. 2016. 
  18. ^ „University of Glasgow Lecture Recording Policy” (PDF). University of Glasgow. Pristupljeno 12. 11. 2016. 
  19. ^ Robinson, Debbie. „University of Exeter”. as.exeter.ac.uk. Pristupljeno 2016-11-12. 
  20. ^ Sheffield, University of. „Lecture Recording - Student Support Policies - Processes and Policies - LeTS - The University of Sheffield”. www.shef.ac.uk. Arhivirano iz originala 29. 03. 2017. g. Pristupljeno 2016-11-12. 
  21. ^ Elliott, Caroline; Neal, David (2016-04-01). „Evaluating the use of lecture capture using a revealed preference approach” (PDF). Active Learning in Higher Education (na jeziku: engleski). 17 (2): 153—167. ISSN 1469-7874. doi:10.1177/1469787416637463. 
  22. ^ „About Lecture Capture” (PDF). Cornell University. Pristupljeno 12. 11. 2016. 

Spoljašnje veѕe[uredi | uredi izvor]