Sniježnica (planina)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sniježnica

Sniježnica Konavoska ili 'dubrovačka Sniježnica' je najjužniji gorski greben Dinarskog gorja u Hrvatskoj. Gorski greben sadašnje Sniježnice poviše antičkog grada Epidaura (Cavtata) je bio u ono vreme poznat pod imenom Mons Cadmeus. Sa najvišeg vrha Sniježnice pruža se pogled na Konavosko polje, aerodrom u Čilipima, Elafite, Mljet, Korčulu, Lastovo i poluostrvo Pelješac, na bosanske i hercegovačke visoke planine Čvrsnicu, Prenj, Velež, Zelengoru i druge, pa na crnogorske planine Durmitor, Orjen, Subru i Lovćen te na jugoistok do Komova i Prokletija.[1]

Geografski položaj[uredi | uredi izvor]

Pogled sa Ilijinog vrha prema Dubrovniku
Kapela sv. Ilije na vrhu

Sniježnica se nalazi na samom jugu Hrvatske u Konavlima iznad mesta Kuna Konavoska. Iz Kune prema vrhu vodi lep i dobro očuvan utabani put iz vremena Austrougarske. Postoji i kraći put koje na nekoliko mesta seče karavanski put.

To je zapadni ogranak visokog Orjena (1894 m) koji se pruža smerom severozapad-jugoistok u dužini do 52 km, između Dubrovačkog primorja i Popovog polja u zaleđu Hercegovine.

Zapadna granica prema nižem gorju Žaba (953 m) kod ušća Neretve je duboka udolina Orahov Do - Ravno iznad Slanog, a jasna istočna granica prema višem masivu Orjena je sedlo Jablan Do - Grab (839 m) iznad Konavala na dubrovačko-hercegovačko-crnogorskoj tromeđi.

Srednji i zapadni ogranak tog gorja iznad Dubrovnika duž hercegovačke granice je niži talasasti greben sa desetak vrhova između 800-900m visine. Najviši vrhunci gorskog grebena Sniježnice se uzdižu na jugoistoku iznad Konavala: glavni vrh Sveti Ilija, 1234 m iznad Kune Konavoske, a istočnije su još Velji vrh 1156 m, Kosmać 1046 mi najistočniji Štedar 1165 m uz hercegovačku granicu.

Jugoistočno od same Sniježnice, iznad Konavala duž crnogorske granice je posebni brdski greben Bjelotina sa najvišim vrhom Katunica (1125 m) što je već jugozapadni ogranak višeg Orjena u zaleđu. Deo tih područja Sniježnice i Bjelotine je još uvek miniran i opasan.

Dinaridi na topografskoj mapi

Flora[uredi | uredi izvor]

Padine Sniježnice pokrivene se retkim mediteranskim lekovitim biljem i rastinjem, pelinom, vrijeskom, grabom (Ostrya carpinifolia), smrijekom i makijom. Na Sniježnici raste i misteriozna biljka mandragora, čiji se koren vekovima povezuje sa magičnim i lekovitim karakteristikama. Niže primorske padine na jugu prekrivaju tvrdolisne makije u mozaiku sa borovim šumama koje su od nedavnog rata do danas više puta stradale u seriji požara. U gorskim ponikvama i klancima su manje šumice balkanskog javora gluhača (Acer obtusatum). Oko najviših istočnih vrhova Sniježnice ima i visokih šuma hrasta sladuna (Quercus farnetto) koje su takođe delom izgorele, a na najistočnijem vrhu Štedar je u Hrvatskoj jedino nalazište malobrojnog bora munjika (Pinus heldreichii).

Vrhovi Sniježnice[uredi | uredi izvor]

Najviši vrh Sniježnice je Ilijin vrh, a nalazi se na 1234 metra visine.

Ostali vrhovi su:

  • Velji vrh 1156 m,
  • Kosmać 1046 m,
  • Štedar 1165 m

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ www.hps.hr, "Sniježnica – Sv. Ilija"