Sniježnica (planina)
Sniježnica Konavoska ili 'dubrovačka Sniježnica' je najjužniji gorski greben Dinarskog gorja u Hrvatskoj. Gorski greben sadašnje Sniježnice poviše antičkog grada Epidaura (Cavtata) je bio u ono vreme poznat pod imenom Mons Cadmeus. Sa najvišeg vrha Sniježnice pruža se pogled na Konavosko polje, aerodrom u Čilipima, Elafite, Mljet, Korčulu, Lastovo i poluostrvo Pelješac, na bosanske i hercegovačke visoke planine Čvrsnicu, Prenj, Velež, Zelengoru i druge, pa na crnogorske planine Durmitor, Orjen, Subru i Lovćen te na jugoistok do Komova i Prokletija.[1]
Geografski položaj[uredi | uredi izvor]
Sniježnica se nalazi na samom jugu Hrvatske u Konavlima iznad mesta Kuna Konavoska. Iz Kune prema vrhu vodi lep i dobro očuvan utabani put iz vremena Austrougarske. Postoji i kraći put koje na nekoliko mesta seče karavanski put.
To je zapadni ogranak visokog Orjena (1894 m) koji se pruža smerom severozapad-jugoistok u dužini do 52 km, između Dubrovačkog primorja i Popovog polja u zaleđu Hercegovine.
Zapadna granica prema nižem gorju Žaba (953 m) kod ušća Neretve je duboka udolina Orahov Do - Ravno iznad Slanog, a jasna istočna granica prema višem masivu Orjena je sedlo Jablan Do - Grab (839 m) iznad Konavala na dubrovačko-hercegovačko-crnogorskoj tromeđi.
Srednji i zapadni ogranak tog gorja iznad Dubrovnika duž hercegovačke granice je niži talasasti greben sa desetak vrhova između 800-900m visine. Najviši vrhunci gorskog grebena Sniježnice se uzdižu na jugoistoku iznad Konavala: glavni vrh Sveti Ilija, 1234 m iznad Kune Konavoske, a istočnije su još Velji vrh 1156 m, Kosmać 1046 mi najistočniji Štedar 1165 m uz hercegovačku granicu.
Jugoistočno od same Sniježnice, iznad Konavala duž crnogorske granice je posebni brdski greben Bjelotina sa najvišim vrhom Katunica (1125 m) što je već jugozapadni ogranak višeg Orjena u zaleđu. Deo tih područja Sniježnice i Bjelotine je još uvek miniran i opasan.
Flora[uredi | uredi izvor]
Padine Sniježnice pokrivene se retkim mediteranskim lekovitim biljem i rastinjem, pelinom, vrijeskom, grabom (Ostrya carpinifolia), smrijekom i makijom. Na Sniježnici raste i misteriozna biljka mandragora, čiji se koren vekovima povezuje sa magičnim i lekovitim karakteristikama. Niže primorske padine na jugu prekrivaju tvrdolisne makije u mozaiku sa borovim šumama koje su od nedavnog rata do danas više puta stradale u seriji požara. U gorskim ponikvama i klancima su manje šumice balkanskog javora gluhača (Acer obtusatum). Oko najviših istočnih vrhova Sniježnice ima i visokih šuma hrasta sladuna (Quercus farnetto) koje su takođe delom izgorele, a na najistočnijem vrhu Štedar je u Hrvatskoj jedino nalazište malobrojnog bora munjika (Pinus heldreichii).
Vrhovi Sniježnice[uredi | uredi izvor]
Najviši vrh Sniježnice je Ilijin vrh, a nalazi se na 1234 metra visine.
Ostali vrhovi su:
- Velji vrh 1156 m,
- Kosmać 1046 m,
- Štedar 1165 m
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ www.hps.hr, "Sniježnica – Sv. Ilija"