Sotir Andrejević
Sotir Andrejević | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 27. jul 1874. |
Mesto rođenja | Leskovac, Kneževina Srbija |
Datum smrti | 30. mart 1915.40 god.) ( |
Mesto smrti | Leskovac, Kraljevina Srbija, Kraljevina Srbija |
Vojna karijera | |
Služba | 1905 — 1915. |
Čin | Kapetan I klase u rezervi |
Učešće u ratovima | Prvi balkanski rat Drugi balkanski rat Prvi svetski rat |
Sotir Andrejević (Leskovac, 27. jul 1874 — Leskovac, 30. mart 1915) bio je srpski lekar, učesnik Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Sotir Andrejević rođen je u Leskovcu 27. jula 1874. godine.[1] Osnovnu školu završio je u Leskovcu, a gimnaziju Kralja Milana Prvog u Nišu.[2] Po završetku gimnazije odlazi u Beč gde upisuje i završava Medicinski fakultet. Posle završenog fakulteta u Beču vraća se u Srbiju i postaje lekar-pomoćnik u Ginekološkoj bolnici u Beogradu.[1] Nakon godinu dana rada vraća se u Beč gde upisuje i završava specijalističke studije iz oblasti dečijih bolesti.
Život i rad[uredi | uredi izvor]
Nakon povratka u zemlju, Kralj Petar I, a na predlog Ministra unutrašnjih dela, 20. januara 1905. godine postavlja dr Sotira Andrejevića za lekara sreza Jablaničkog, okruga Vranjskog.[3] Sredinom maja 1905. godine dr Sotir Andrejević postavljen je za lekara sreza Dobričkog, okruga Topličkog.[4] Nakon tri godine, tačnije 20. oktobra 1908. godine dr Sotir Andrejević postavljen je za lekara sreza Kosaničkog.[5] Po svojoj molbi, 17. juna 1910. godine postavljen je za lekara sreza Vlasotinačkog.[6] U periodu od 1906 do 1909. godine radio je kao lekar sreske bolnice u Leskovcu.[7]
Balkanski ratovi i Prvi svetski rat[uredi | uredi izvor]
Kao doktor dr Sotir Andrejević učestvovao je u Prvom i Drugom balkanskom ratu. Nakon balkanskih ratova otišao je u Albaniju na oporavak, međutim zdravstveno stanje mu se pogoršalo, pa se vratio u Debar gde je ostao do potpune demobilizacije.[1] Posle oporavka bio je praktični lekar u Leskovcu do početka Prvog svetskog rata. U toku Prvog svetskog rata bio je lekar Drugog pešadijskog puka. Unapređen je u čin rezervnog kapetan I klase 20. oktobra 1912. godine.[8] Posle Kolubarske bitke bio je sa pukom u Mladenovcu, gde je lečio zaražene od epidemije tifusa.(1) Tokom lečenja ranjenika i sam se razboleo. Vratio se kući u Leskovac gde je 30. marta 1915. godine preminuo od pegavog tifusa.[9]
Porodica[uredi | uredi izvor]
Majka Evgenija i otac Tasa Andrejević, koji je bio trgovac.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b v Subotić, Vojislav M. Pomenik poginulih i pomrlih lekara i medicinara u ratovima 1912-1918 redovnih, dopisnih i počasnih članova, osnivača, dobrotvora i zadužbinara 1872-1922. Beograd : Srpsko lekarsko društvo, 1922 (Beograd : Vreme). str. 9.
- ^ Popović Filipović, Slavica. Putevima moderne srpske medicine u Topličkom okrugu : (1912-1941). Prokuplje : Podružnica Srpskog lekarskog društva, 2023 (Niš : Galaksijaniš). str. 258. ISBN 978-86-905446-0-8.
- ^ Policijski glasnik, godina 1, broj 1-2, nedelja 06. 02. 1905. godine. str. 2.
- ^ Policijski glasnik, godina 1, broj 19, nedelja 15. 05. 1905. godine. str. 161.
- ^ Policijski glasnik, godina 4, broj 44, nedelja 02. 11. 1908. godine. str. 345.
- ^ Policijski glasnik, godina 6, broj 26, nedelja 04. 07. 1910. godine. str. 202.
- ^ Ristić, Vukadin. „Počeci i razvoj zdravstvene službe u leskovačkom kraju”. Leskovački zbornik. God. 52, br. 52 (2012) (Leskovac : Narodni muzej): str. 90.
- ^ Službeni vojni list, Beograd, godina 32, broj 22, 24. 10. 1912. godine. str. 487-488.
- ^ Službeni vojni list, Niš, godina 35, broj 12, 17. 05. 1915. godine. str. 237-238.