Sonja Biserko

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sonja Biserko
Sonja Biserko
Datum rođenja(1948-02-14)14. februar 1948.(76 god.)
Mesto rođenjaBeogradFNRJ

Sonja Biserko (Beograd, 14. februar 1948) jeste jugoslovenski i srpski aktivista i bivši diplomata. Osnivačica i predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Oba roditelja su joj učestvovala u Narodnooslobodilačkom ratu. Majka Mara Šimicev je poreklom sa ostrva Ugljan u Dalmaciji, a otac Đuro Biserko iz Knina. On je radio u Ministarstvu inostranih poslova SFRJ koji je kasnije nazvan Savezni sekretarijat za inostrane poslove. Đuro je za vreme svoje službe boravio u Poljskoj i Egiptu. Zbog toga je Sonja svoje detinjstvo provela u Beogradu, Dalmaciji, Varšavi i Kairu.[traži se izvor]

Pohađala je Petu beogradsku gimnaziju, nakon čega je završila Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu.[2]

Diplomatsku karijeru je završila 1991. godine kada je podnela ostavku kao protest protiv politike Slobodana Miloševića.


[2]

Pokrenula je akciju „Hoću kući” kada je 30.000 izbeglica iz Hrvatske izjavilo da želi povratak i potpisalo peticiju.


[2]

Učestvovala je u pravljenju zajedničke Deklaracije o povratku svih, što je prema njenim rečima imalo odjeka.[2]

Ona je 1994. godine osnovala Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji zajedno sa Biljanom Kovačević Vučo, Borkom Pavićević, Seškom Stanojlović i Nikolom Barovićem.[3] Predsednica je te organizacije. Sa odborom su sarađivali, pored ostalih, Milan Šahović, Ljubivoje Aćimović, Latinka Perović, Laslo Vegel, Dubravka Stojanović, Teofil Pančić

Sonja je sebe opisala kao Jugoslovenku, Beograđanku, Evropljanku, kosmopolitkinju.[2]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]

Tokom karijera dobila je akademska priznanja poput zvanja više saradnice Američkog instituta za mir u Vašingtonu 2001. godine. Bila je članica tročlane komisije UN za Severnu Koreju od 2013. godine zajedno sa Majklom Donaldom Kirbijem i Marzuki Darusmanom.[4] Sonja Biserko je nominovana u okviru projekta „1000 žena” za Nobelovu nagradu za mir 2005. godine. Sonja je 2009. godine dobila Vajmarsku nagradu za ljudska prava.[5] Od 2010. godine je počasna građanka grada Sarajeva.

Predsednici Helsinškog odbora za ljudska prava uručena je i nagrada Eitinger od strane Univerziteta u Oslu 2010. godine koji dodeljuje ličnostima angažovanim na pitanjima ljudskih prava. Sonja Biserko je nagradu dobila za napore i aktivnu međunarodnu uključenost u ljudska prava, a posebno za njene napore u radu sa izbeglicama, dokumentaciji za ratne zločine i prava žena.[6]

Predsednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić joj je 1. februara 2010. godine, dodelio orden Reda kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Počinje obrazovanje srednjoškolaca o ljudskim pravima”. Pristupljeno 25. 9. 2012. 
  2. ^ a b v g d „Srbija je poražena, Milošević je i danas pobednik - Društvo - Dnevni list Danas” (na jeziku: srpski). 6. 12. 2013. Pristupljeno 1. 2. 2023. 
  3. ^ „Biljana Kovačević-Vučo (1952–2010) - In memoriam - Nedeljnik Vreme”. www.vreme.com (na jeziku: srpski). 21. 4. 2010. Pristupljeno 1. 2. 2023. 
  4. ^ „Izbor u komisiju UN priznanje za nevladin sektor u Srbiji”. Radio Slobodna Evropa (na jeziku: srpskohrvatski). Pristupljeno 1. 2. 2023. 
  5. ^ Vojvodiny, Rádiodifúzna ustanovizeň Vojvodiny Rádio-televízia. „Sonja Biserko dobitnik Vajmarske nagrade”. Rádio-televízia Vojvodiny. Pristupljeno 1. 2. 2023. 
  6. ^ „Oslo: Nagrada Sonji Biserko”. NOVOSTI (na jeziku: srpski). Pristupljeno 1. 2. 2023. 
  7. ^ „Mesić odlikovao Biserko, Zuroffa i Fuentesa”. 1. 2. 2010.