Pređi na sadržaj

Spomenik u Negrišorima

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Spomenik u Negrišorima
Prvobitni izgled spomenika
Opšte informacije
MestoNegrišori
Država Srbija
Vrsta spomenikaSpomenik
Vreme nastanka1980.
zzskv.rs//

Spomenik u Negrišorima podignut je 1980. godine ispred Spomen doma kulture „Danilo Mitrović” u centru sela Negrišori, Opština Lučani. Monumentalno obeležje posvećeno je žiteljima koji su izgubili živote u Balkanskim i Prvom svetskom ratu, palim boracima NOB-a i civilnim žrtavama fašističkog terora u Drugom svetskom ratu.[1]

Spomenih je uništen početkom 2023. godine, prilikom izgradnje deonice Autoputa „Miloš Veliki” na trasi Pakovraće-Požega. U neposrednoj blizini nalazi se groblje koje je 1993. godine od strane Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture proglašeno za nepokretno kulturno dobro Srbije SK 1062.[2]

Rušenje spomenika[uredi | uredi izvor]

Vest o rušenju spomenika prvi je objavio čačanski portal Ozonpress 19. marta 2023,[3] nakon čega su usledile brojne reakcije javnosti.[4]

Prema izjavama zvaničnika spomenik je „slučajno srušen” 19. marta 2023. godine od strane kineske kompanije China Communications Construction Company Limited koja izvodi radove na ovoj deonici autoputa. Na vest o rušenju spomenika, ministar Goran Vesić 20. marta zatražio je njegovu hitnu rekonstrukciju[5] nakon čega su oštećeni ostaci spomenika uklonjeni,[6] a kineska kompanija priznala krivicu i prihvatila troškove rekonstrukcije i izmeštanja na novu lokaciju.[7]

Unatoč izjavama izvođača radova da je spomenik „slučajno srušen”, evidentno je da je već postojala namera za njegovo uklanjanje,[8] s obzirom da je spomenik prethodno demontiran, a obližnji objekti - stara škola, dom kulture i seoska prodavnica - sravnjeni sa zemljom.[9]

Spomenik i navedeni objekti podignuti su zalaganjem, radom i sredstvima meštana Negrišora.[10]

Opis spomenika[uredi | uredi izvor]

Memorijalni spomenik kompleksnog je tipa:

Na osam kamenih sarkofaga, ukomponovanih kao postolje, postavljena je statua pobednika visoka 2,25 m. Sa obe strane su po dve skulpture; partizanka i sužanj, ranjenik i narikača. Na jednoj ploči je uklesano 85 imena ratnika iz Prvog svetskog rata, na drugoj 60 boraca i žrtava fašističkog terora.

Autor spomenika je Radoslav Rade Jovančević, likovni pedagog iz Lučana.[1]

Na dve ploče od crnog mermera upisana su imena žrtava ratova: na levoj imena palih Negrišoraca - ratnika Balkanskih i Prvog svetskog rata, a na desnoj imena partizana i civilnih žrtava stradalih u Drugom svetskom ratu.[1]

Žrtve ratova[uredi | uredi izvor]

Autor spomenika Radoslav Rade Jovančević 1990. godine objavio je „Hroniku sela Negrišori” u izdanju SANU, u kojoj se navode imena vojnika palih u ratovima 1912-18. godine; pripadnika Narodnooslobodilačkog pokreta, Jugoslovenske vojske u otadžbini, žandarmerije i SDS-a, kao i imena civila koji su streljani tokom nemačke kaznene ekspedicije jula 1943. godine.[1]

Ratnici pali u Balkanskim i Prvom svetskom ratu[uredi | uredi izvor]

  • Stanislav Ružić, sin Rista, rođen 1882. godine, poginuo na Požerskoj čuki 1916.
  • Rade Sretenović, p. poručnik, sin Blagoja, rođen 1885. godine, umro u Negrišorima 18. maja 1914. od zadobijenih rana.
  • Milovan Topalović, p. poručnik, sin Aleksija, rođen 1887, godine, poginuo na Čuki 16. oktobra 1916.
  • Gaborović Borisav, kaplar, poginuo u Lazarevcu 1914.
  • Gaborović Vojko redov, umro u Prištini 1915.
  • Gaborović Milisav, narednik, poginuo u Soroviću 19. marta 1917.
  • Gaborović Milojko, redov, umro u Prištini 25. marta 1915.
  • Gaborović Milutin, redov, umro od rana u Raju, 5. januara 1915.
  • Gaborović Novica, p. poručnik, poginuo na Kajmakčalanu 1916.
  • Gaborović Petar, železničar, poginuo u Čačku 1915.
  • Gaborović Primislav, redov, umro u Beogradu 19. oktobra 1915.
  • Gaborović Svetomir, redov-bolničar, umro u Tirolu 17. maja 1917.
  • Dmitrović Vasilije, podnarednik, poginuo kod Bitolja, 17. oktobra 1916.
  • Dunjić Aleksije, redov, poginuo na Stepojevcu 14. novembra 1914.
  • Dunjić Boško, redov, poginuo na Gučevu 1914.
  • Dunjić Vučko, redov, poginuo u Pričinoviću 1914.
  • Dunjić Glišo, redov-bolničar, umro u Vertekopu 9. jula 1916.
  • Dunjić Dragutin, redov, poginuo na Stepojevcu 14. juna 1914.
  • Dunjić Milija, redov, umro u Prištini 1915.
  • Dunjić Miljko, redov, umro na putu preko Albanije 1915.
  • Dunjić Milutin, redov, poginuo na Stepojevcu 14. novembra 1914.
  • Dunjić Radenko, redov-pionir, umro na bolovanju kod kuće 7. marta 1915.
  • Dunjić Spasoje, redov, umro u Ašahu 18. marta 1916.
  • Živanović Miloš, redov, umro u Kragujevcu 1915.
  • Živanović Radivoje, umro od rana u Negrišorima 1915.
  • Ilić Ilija, redov, umro na bolovanju kod kuće 1916.
  • Ilić Milija, redov, umro u V. Krsni 1915.
  • Janković Dragoljub, redov, umro od rana u Mladenovcu 1914.
  • Janković Jovan, kaplar, poginuo na Konatnici 1914.
  • Jaćimović Gvozden, kaplar, umro u Beogradu aprila 1915.
  • Janković Dragoljub, redov, poginuo u Loznici 1914.
  • Jovančević Novica, kaplar, umro od rana u Už. Požegi 7. marta 1915.
  • Koković Andrija, redov, poginuo na Konatnici 1914.
  • Koković Arsenije, narednik, umro na bolovanju 4. IV 1919.
  • Kuzmanović Jovan, redov, zaklan u Bicanu 13. septembra 1913.
  • Kuzmanović Jović, narednik, poginuo na Brestoviku 1914.
  • Kuzmanović Ljubisav, redov, umro na putu preko preko Albanije 1915.
  • Kuzmanović Ljubomir, redov, umro na putu preko Albanije 1915.
  • Kuzmanović Milutin, redov, umro na putu preko preko Albanije 1915.
  • Lojanica Mijailo, redov, poginuo na Stepojevcu 14. novembra 1914.
  • Markićević Aksentije, redov, umro na putu preko Albanije 1915.
  • Markićević Vladislav, redov, nestao na Konatnici 1914.
  • Marković Miljko, redov, umro na bolovanju 7. novembra 1916.
  • Marković Filip, p. podnarednik, umro u Čačku 1918. od zadobijenih rana.
  • Milosavljević Jovan, narednik, nestao u Lješu 8. decembra 1915.
  • Mitrović Adam, redov sanit. umro u Prokuplju 7. aprila 1914.
  • Mitrović Bogdan, redov, umro na putu preko Albanije 1915.
  • Mitrović Veljko, redov, umro na bolovanju 21. marta 1915.
  • Mitrović Viliman, redov, umro na bolovanju 1918.
  • Mitrović Vladimir, redov, umro na bolovanju 1914.
  • Mitrović Đorđe, redov poginuo na Kalisu 9. septembra 1913.
  • Mitrović Zdravko, redov, umro kod kuće 1915.
  • Mitrović Milenko, redov, poginuo na Smederevu 11. novembra 1914.
  • Mitrović Milija, narednik, poginuo na Bregalnici 1913.
  • Mitrović Mladen, redov, poginuo na Smederevu 1914.
  • Mitrović Čedomir, redov, poginuo na Smederevu 1914.
  • Nikolić Rajko, redov, umro u Kajzagarinu 1917.
  • Pavlović Milenko, redov, umro na bolovanju kod kuće 1915.
  • Protić Aleksije, narednik, utopio se 23. oktobra 1916.
  • Ružić Velisav, redov, poginuo na Kremni 6. jula 1915.
  • Ružić Vidosav, narednik, umro na bolovanju 2. marta 1915.
  • Ružić Živko, redov-pionir, umro u Rakovici 17. marta 1915.
  • Ružić Milivoje, redov, umro u Ašahu 28. septembra 1915. godine.
  • Ružić Miljko, redov, umro u Beogradu 1915.
  • Ružić Mito, redov, umro u Čačku 1918. od posledica rana.
  • Ružić Novica, kaplar, poginuo u Lješu 16. decembra 1912.
  • Ružić Tanasije, redov, umro na Krfu 1915.
  • Ružić Čedomir, redov, poginuo na Đurđevim stubovima 1912.
  • Simeunović Antonije, redov, poginuo na Brestovom dolu 1915.
  • Simeunović Milutin, redov, poginuo na Pričinoviću 1914.
  • Simeunović Radovan, kaplar, umro u Solunu 1915.
  • Simeunović Svetozar, redov nestao u Lješu 5. novembra 1912.
  • Spasojević Aleksandar, redov, umro u Krčagovu 1915.
  • Spasojević Milutin, redov, poginuo u Pričinoviću 1914.
  • Spasojević Nedeljko, redov, poginuo u Pričinoviću 1914.
  • Sretenović Nikola, redov, poginuo na Krupnju 1914.
  • Stanić Vasilije, umro u ratu.
  • Stevanović Dragić, umro od rana kod kuće 1915.
  • Stevanović Milić, redov, umro od rana kod kuće 1915.
  • Todorović Dobrivoje, redov, umro na bolovanju 1915.
  • Todorović Sava, redov, umro na bolovanju 1815.
  • Topalović Ilija, redov, poginuo na Jagodini 18. oktobra 1915.
  • Topalović Milivoje, redov, poginuo na Novom Pazaru 8. oktobra 1912.
  • Topalović Čedomir, pod. narednik, poginuo na Brestovom dolu 18. oktobra 1915.[1]

Pripadnici partizanskog pokreta[uredi | uredi izvor]

  • Mitrović Danilo-Avram, sin Vladisava, obućarski radnik, član KPJ od 1939. godine, u NOR stupio prvih dana ustanka 1941. godine. Poginuo 9. marta 1944. godine u selu Grabovici kod G. Milanovca. Posmrtni ostaci sahranjeni na negrišorskom groblju.
  • Ružić Nenad, sin Mirka, zemljoradnik, u NOP stupio prvih dana ustanka 1941. Poginuo negde u Bosni 1944.
  • Gaborović Stojanka, kći Vlada, domaćica, roćena 1925. godine. Član KPJ od 1941. godine. U NOR stupila 1941. Uhvaćena od strane četnika i streljana u Guči juna 1944. godine. Sahranjena na negrišorskom groblju.
  • Ilić Miloš, sin Pantelije, zemljoradnika, rođen 1924. godine, član SKOJ-a. Stupio u NOV 1944. godine u VI proletersku brigadu. Poginuo u borbi protiv Nemaca kod Bjelovara 1945. godine.
  • Gaborović Desimir, sin Dragutina, zemljoradnik, sarađivao sa NOB. Zaklali ga četnici 2. avgusta 1942. godine u Negrišorima.
  • Mitrović Ljubiša, sin Petronija, zemljoradnik, rođen 1921. godine. U NOP stupio 1941. godine. Ubili ga četnici 29. decembra 1942. godine u Markovici. Sahranjen u Negrišorima.
  • Gaborović Đorđe, rođen 1919. Poginuo u borbi protiv okupatora 21. oktobra 1941. godine u Kraljevu.
  • Gaborović Branislav, rođen 1920. godine. Poginuo u borbi protiv okupatora 21. oktobra 1941. godine u Kraljevu.
  • Ilić Luka, rođen 1919. godine. Poginuo u jurišu na Kraljevo kod Ratarske škole 12. oktobra 1941. godine.
  • Ilić Božidar, rođen 1916. Poginuo u borbi protiv okupatora 21. oktobra 1941. u Kraljevu.
  • Mitrović Rade, rođen 1914. Poginuo u borbi protiv okupatora 21. oktobra 1941. na Kraljevu.
  • Gaborović Božidar, rođen 1917. Poginuo u jurišu na okupatorske položaje kod Ratarske škole u Kraljevu 12. oktobra 1941.
  • Lojanica Milomir, rođen 1911. Poginuo u jurišu na okupatorske položaje kod Ratarske škole u Kraljevu 12. oktobra 1941.
  • Stevanović Radivoje, rođen 1919. poginuo u borbi protiv okupatora 21. oktobra 1941. godine u Kraljevu.
  • Nedeljković Todor, rođen 1916. Poginuo u jurišu na okupatorske položaje kod Ratarske škole u Kraljevu 12. oktobra 1941.
  • Dunjić Milovan, rođen 1918. Poginuo u jurišu na neprijateljske položaje kod Ratarske škole u Kraljevu 12. oktobra 1941.
  • Gaborović Janko, rođen 1919. Poginuo u borbi protiv Nemaca u Kraljevu 21. oktobra 1941.
  • Sretenović Mito, rođen 1918. Poginuo u borbama protiv Nemaca u Kraljevu 21. oktobra 1941.
  • Gaborović Milija, rođen 1919. Poginuo jurišajući na nemačke položaje kod Ratarske škole u Kraljevu 12. oktobra 1941.
  • Markićević Vukašin, rođen 1925. Stupio u NOVJ 1944. Poginuo kao borac 7. crnogorske brigade 1945. kod Slavonske Požege.
  • Stevanović Milan, rođen 1927. Stupio u NOVJ 1944. Poginuo u borbi protiv okupatora 1945. kod Ivan-sela u Bosni.
  • Todorović Velimir, rođen 1880. Ubijen od strane Srpske državne straže u Guči 1942.
  • Jovančević Slavko, učenik gimnazije, rođen 1921. Bio sekretar Sreskog komiteta SKOJ-a u Čačku. Umro u bunkeru u Puhovu, decembra 1941. gde se skrivao od četnika. Sahranjen na negrišorskom groblju.
  • Dunjić Slavomir, rođen 1918. godine. Zadnjih godina pred rat bio nastanjen u Guči. U NOP stupio 1941. Uhvatili ga četnici i predali Nemcima. Umro u logoru 1942.[1]

Pripadnici četničkog pokreta[uredi | uredi izvor]

  • Davidović Milomir, rođen 1912. Pripadao četničkim jedinicama. Ubijen od četnika 1942.
  • Mitrović Božidar, rođen 1918. Pripadnik četničkih jedinica i ubijen od četnika 1943.
  • Protić Dragutin, rođen 1888. Organizator i pripadnik četničkih jedinica. Uhvaćen 1944. i streljan od jedinica NOV.
  • Milinković Miladin, učitelj, rođen 1919. Poginuo 1945. u borbi sa jedinicama NOV u Gornjem Dragačevu.
  • Dunjić Dragan, rođen 1921. Pripadnik četnika. Uhvaćen početkom 1945. i streljan u Guči.
  • Obrenović Božidar, rođen 1918. Kao pripadnik četnika poginuo u borbi sa jedinicama NOV u Negrišorima 1945.
  • Marković Vidoje, rođen 1920. godine. Pripadao četnicima. Obesio se 1945. da ne bi pao u ruke partizanima.
  • Ružić Risto, rođen 1914. Bio u četnicima negde u Šumadiji. Po oslobođenju je uhvaćen i oteran u krajeve gde je četovao. Više se nije vratio. Izgleda da su ga tamo ubili seljaci bez suđenja.
  • Milinković Rade, rođen 1920. Mobilisan od strane četnika i poginuo u borbi sa partizanima 1944. na Loretu.[1]

Pripadnici drugih organizacija[uredi | uredi izvor]

  • Dunjić Risim, rođen 1913. Pripadao žandarmeriji. Poginuo u borbi sa partizanima kod Valjeva 1941.
  • Janković Ljubo, rođen 1912. Mobilisan od strane SDS. Poginuo prilikom pokušaja hvatanja Radenka Mandića 1942. u Negrišorima.[1]

Civili stradali u nemačkoj kaznenoj ekspediciji 1943.[uredi | uredi izvor]

  • Gaborović Stanko, rođen 1902. godine. Streljan od strane Nemaca 10. juna 1943. u Guči.
  • Gaborović Krsman, rođen 1922. Streljan od Nemaca 10. juna 1943. godine u Guči.
  • Sretenović Dragoljub, rođen 1906. Streljan 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije.
  • Spasojević Radojle, rođen 1893. Streljan 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije.
  • Milisavljević Tihomir, rođen 1880. godine. Streljan 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije.
  • Milosavljević Đorđe, rođen 1888. godine. Streljan 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije.
  • Milinković Dobrica, rođen 1895. godine. Streljan 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije.
  • Ružić Vojin, rođen 1899. godine. Streljan 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije.
  • Ružić Mijojla, rođena 1901. Streljana 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije.
  • Ružić Pavle, rođen 1885. Streljan 10.jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije.
  • Ružić Ivan, rođen 1898. godine. Streljan 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije.
  • Ružić Acko, rođen 1877. godine. Streljan 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije
  • Ružić Zorka, rođena 1892. Streljana 10. jula 1943. zajedno s mužem od nemačke kaznene ekspedicije.
  • Zarić Velisav, rođen 1875. Streljan 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije kod škole u Negrišorima.
  • Ružić Jovo, rođen 1890. godine. Streljan od nemačke kaznene ekspedicije 10. jula 1943. kod škole u Negrišorima.
  • Ružić Stanojla, rođena 1891. Streljana 10. jula 1943. na kućnom pragu od nemačke kaznene ekspedicije.
  • Topalović Tihomir, rođen 1899. Streljan 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije.
  • Topalović Radinka, rođena 1910. godine. Streljana 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije kućnom pragu.
  • Topalović Milovan, rođen 1896. Streljan 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije u dvorištu svoje kuće.
  • Davidović Darinka, rođena 1884. Streljana 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije u dvorištu ispred kuće.
  • Dunjić Persa, rođena 1896. Streljana 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije.
  • Ružić Milica, rođena 1912. Streljana 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije svojoj kući.
  • Dunjić Julka, rođena 1912. Streljana 10 jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije.
  • Dunjić Milivoje, rođen 1881. Streljan 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije.
  • Dunjić Rosa, rođena 1887. Streljana 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije u svome dvorištu.
  • Dunjić Draginja, rođena 1902. Streljana 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije na kućnom pragu.
  • Dunjić Zorka, rođena 1936. Streljana 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije u kući pored majke.
  • Dunjić Jelena, rođena 1939. Streljana 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije u kući pored majke i sestre.
  • Dunjić Rajka, rođena 1901. Streljana 10. jula 1943. od nemačke kaznene ekspedicije pred kućom u dvorištu.[1][11]

Ostale civilne žrtve[uredi | uredi izvor]

  • Sretenović David, rođen 1906. Umro u Nemačkoj 1942. kao zarobljenik BJV.
  • Stanić Miloje, rođen 1904. Umro u Nemačkoj 1942. kao zarobljenik BJV.
  • Mitrović Milenija, rođena 1902. Ubijena od strane četnika u Negrišorima 1943.
  • Todorović Jelenka, rođena 1877. godine. Poginula za vreme nemačkog bombardovanja novembra 1944.
  • Pavlović Nasta, rođena 1912. godine. Zaklali je četnici pred svojom kućom 1942.
  • Topalović Borisav, rođen 1924. Streljan od Nemaca novembra 1944. u Ovčar-Banji.[1]

Nadgrobnik na obližnjem negrišorskom groblju svedoči stradanju nevinih žrtava:

Ovde leži
majka DRAGINjA
sa decom
ZOROM starom 7 godina i
JELOM starom 4 godine
koje ubiše Nemci na kućnom pragu
10. jula 1943. godine.[1]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d đ e ž z i j Jovančević, Radoslav (1990). Negrišori. Beograd: Odbor za proučavanje sela SANU. ISBN 86-7463-016-2. 
  2. ^ „Groblje u Negrišorima”. Turizam Dragačevo. Pristupljeno 14. 5. 2023. 
  3. ^ „Kinezi srušili spomenik u Negrišorima”. Ozonpress. Pristupljeno 14. 5. 2023. 
  4. ^ „Kako je kineska kompanija, koja gradi deonicu auto-puta Pakovraće-Požega, srušila spomenik kod Lučana”. Danas. Pristupljeno 14. 5. 2023. 
  5. ^ „Hitno vratiti Spomenik palim borcima u selu Negrišori”. Vlada Republike Srbije. Pristupljeno 14. 5. 2023. 
  6. ^ „Porušen spomenik u Negrišorima”. TELEVIZIJA LAV plus. Pristupljeno 14. 5. 2023. 
  7. ^ „KINESKA KOMPANIJA SE IZVINILA ZBOG OŠTEĆENjA SPOMENIKA: Sanacija odmah o njihovom trošku”. Novosti. Pristupljeno 14. 5. 2023. 
  8. ^ „Radnici kineske kompanije srušili spomenik u Negrišorima kod Lučana”. Gradnja. Pristupljeno 14. 5. 2023. 
  9. ^ „Spomenik palim borcima u svetskim ratovima pod kineskim mašinama u Srbiji”. Radio Slobodna Evropa. Pristupljeno 14. 5. 2023. 
  10. ^ „Srušen spomenik posvećen palim borcima u selu Negrišori”. Radio-televizija Vojvodine. Pristupljeno 14. 5. 2023. 
  11. ^ Marinković, M. Radovan; Protić, Tomislav (1977). „Zločini okupatora u Dragačevu tokom leta 1943. godine”. Zbornik Narodnog muzeja u Čačku. VIII. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Marinković, M. Radovan; Protić, Tomislav (1977). „Zločini okupatora u Dragačevu tokom leta 1943. godine”. Zbornik Narodnog muzeja u Čačku. VIII. 
  • Jovančević, Radoslav (1990). Negrišori : [hronika sela Negrišori]. Beograd: Odbor za proučavanje sela SANU. ISBN 86-7463-016-2. 
  • Slavković, Joviša M. (1993). Spomenička baština Dragačeva. Gornji Milanovac: Dečje novine. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]