Stanko Menjić
stanko menjić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 22. jul 1910. |
Mesto rođenja | Čanići, kod Šekovića, Austrougarska |
Datum smrti | oktobar 1944.34 god.) ( |
Mesto smrti | Tuzla, ND Hrvatska |
Profesija | zemljoradnik |
Delovanje | |
Član KPJ od | avgusta 1941. |
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
Heroj | |
Narodni heroj od | 27. novembra 1953. |
Stanko Menjić (Čanići, kod Šekovića, 22. jul 1910 — Tuzla, oktobar 1944) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je 22. jula 1910. u selu Čanići, kod Šekovića. Poticao je iz zemljoradničke porodice i do početka Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, 1941. bavio se zemljoradnjom. Još pre okupacije Jugoslavije, družio se sa revolucionarnom omladinom i komunistima iz svog kraja. Preko njih se upoznao sa revolucionarnim programom i ciljevima tada ilegalne Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).[1]
Nakon Aprilskog rata i okupacije Jugoslavije, tokom maja i juna 1941. povezao se sa organizacijom KPJ i radio na okupljanju i usmeravanju seoske omladine za Narodnooslobodilački pokret (NOP). Aktivno je učestvovao i u pripremama za organizovanje ustanka u svom kraju, pa je još pre izbijanja ustanka postavljen za komandira grupe ustanika, koja je formirana u njegovom selu. Već u prvim borbama sa ustašama, istakao se hrabrošću, zbog čega je brzo postao jedan od najpoznatijih partizanskih boraca ovog kraja. Kada su formirane prve partizanske jedinice, najpre je postavljen za desetara, a nakon prijema u članstvo KP Jugoslavije, avgusta 1941, postavljen je za političkog komesara Šekovićke partizanske čete.[1]
Kao jedan od najistaknutijih boraca Birčanskog partizanskog odreda, početkom 1943, zajedno sa grupom boraca prebačen je u Šestu istočnobosansku udarnu brigadu. U ovoj brigadi obavljao je dužnost političkog komesara čete. Kada je 21. septembra 1943. godine u selu Bukviku, kod Brčkog formirana Šesnaesta muslimanska brigada, kao iskusan borac i politički radnik postavljen je za političkog komesara bataljona u ovoj brigadi.[1]
Iako se od avgusta 1941. nalazio na dužnosti političkog komesara, uvek je učestvovao u borbama, u kojima se često isticao hrabrošću. Posebno se istakao u prvom napadu na Vlasenicu, avgusta 1941, kada je sa zaplenjenim mitraljezom privukao ustaškoj kasarni i otvarajući snažnu vatru doprinio uništenju ovog jakog neprijateljskog uporišta. Istakao se i u napadu na neprijateljsko utvrđenje kod Stupara, a zatim u teškim borbama kod Kladnja, na Capardama, Trebavi, Sokocu, Crvenim stijenama i na mnogim drugim mestima. Kao dobrovoljac se 9. marta 1943, prilikom napada na Han-Kram, kod Sokolca, sa još dvojicom boraca probio se kroz neprijateljsku vatru i zapalio stovarište pilane, u kojoj su se nalazile jake neprijateljske snage. Poginuo je u borbama za Tuzlu, vođenim od 17. do 20. januara 1944. godine.[1]
Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNR Jugoslavije 20. decembra 1951. proglašen je za narodnog heroja.[2]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b v g Narodni heroji 1 1982, str. 531.
- ^ Narodni heroji 1 1982, str. 532.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Zbornik narodnih heroja Jugoslavije. Beograd: Omladina. 1957. COBISS.SR 50964999
- Narodni heroji Jugoslavije tom I. Beograd: Narodna knjiga. 1982. COBISS.SR 48700167