Sterilitet

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sterilitet je stanje u kome ne dolazi do trudnoće ni nakon godinu dana redovnih seksualnih odnosa bez upotrebe kontraceptivnih metoda.

Ljudsku vrstu biološki karakteriše kompleksna i prilično neefikasna reprodukcija. Da bi reprodukcija funkcionisala neophodno je da reproduktivna osovina kod oba partnera funkcioniše. Preduslovi adekvatne reprodukcije su uredna produkcija spermatozoida kod muškog partnera i uredna ovulatorna funkcija kod ženskog partnera kao i prohodnost jajovoda. I u odsustvu bilo kakvog problema, šansa da par spontano ostvari trudnoću iznosi 20-25% po jednom menstrualnom ciklusu. Ovo je činjenice koje mnogi parovi nisu svesni, redovnim i upornim pokušavanjem oko 85% parova će napraviti trudnoću za godinu dana, a preostalih 15% spada u grupu inferiliteta i oni mogu zahtevati odgovarajući medicinski tretman.[1]

Ženski sterilitet[uredi | uredi izvor]

Uzroci ženske neplodnosti mogu biti posledica različitih faktora. Njih možemo podeliti na : ekstragenitalne- endokrinološke, metaboličke, psihogene, imunološke itd. Genitalni uzroci su podeljeni po lokalizaciji na:

  • vaginalni faktor- prisutan u oko 5% slučajeva
  • cerviklani faktor- zastupljen u 20% slučajeva i na prvom mestu su zapaljenja
  • uterusni faktor- prisustan u 10% slučajeva
  • tubarni faktor- ubedljivo najzastupljeniji kod 45%- 50% infertilnih žena

Najčešći uzroci steriliteta kod žena su:

  • oštećenje ili neprohodnost jajnika koja nastaje kao posledica zapaljenja jajovoda. Najčešći izazivač je hlamidija, bakterija koja se prenosi seksualnim putem, čija infekcija može proći neprimećena, bez bola ili povišene temperature. Oštećenje jajovoda može sprečiti oplođenu jajnu ćeliju da dođe do materice i može dovesti do vanmaterične trudnoće. Potpuna neprohodnost jajovoda sprečava spermatozoide da uopšte stignu do jajne ćelije i da je oplode.
  • endometrioza nastaje kada se tkivo materice nađe i van materice (najčešće kod jajovoda ili jajnika) čime remeti rad jajnika i materice i smanjuje prohodnost jajovoda. Ovi tkivni implanti reaguju na hormonski ciklus tako da rastu ili krvare u skladu sa menstrualnim ciklusom uzrokujući zapaljenje i stvaranje ožiljaka. Kod žena sa endometriozom često se javlja i sterilitet kao i bol i malom stomaku.
  • poremećaji ovulacije takođe mogu izazvati sterilitet. Čak i mali poremećaji u hormonima koji dovode do ovulacije ( LH i FSH) mogu dovesti do smanjenja plodnosti ili steriliteta. Najčešće nastaju u slučaju povrede glave, tumora, preteranog fizičkog vežbanja ili preteranog izglađivanja.
  • povišen nivo prolaktina, to je hormom koji stimuliše stvaranje mleka. Visok nivo prolaktina kod žene koje nisu trudne ili dojilje može poremetiti ovulaciju. Pojava mleka u dojci može biti prvi znak povišenog nivoa prolaktina.
  • policistični jajnici, oni nastaju kada telo proizvodi suviše andogenih hormona koji utiču na ovulaciju.
  • rana menopauza, podrazumeva prestanak menstruacije i nestanak folikula pre trideset pete godine života. Najčešće je uzrok nepoznat, mada je povezana sa zračenjem i hemoterapijom, bolestima imunog sistema i pušenjem.
  • ostali uzroci, tu spadaju: miomi, priraslice, različiti lekovi, problemi sa tiroidnom žlezdom, tumori i njihovo lečenje, Kušingova bolest, HIV, oboljenja bubrega i preteran unos kofeina itd.[2]

Muški sterilitet[uredi | uredi izvor]

Postoje mnogi faktori koji utiču da muškarac ima smanjen broj ili smanjenu pokretljivost spermatozoida, u najčešće uzroke spadaju:

  • poremećena produkcija ili funkcija spermatozoida, u ove poremećaje spada mala koncetracija sprematozoida ispod 10 miliona po mililitru, nepravilan oblik ili smanjena pokretljivost. Usled smanjene pokretljivosti spermatozoidi teško dolaze do jajne ćelije ili im je smanjena sposobnost da penetriraju jajnu ćeliju. Zatim varikozne vene koje sprečavaju normalno hlađenje testisa, nespušteni testisi, nedostatak testosterona, genetski defekti ili infekcije (najčešće hlamidija i gonoreja) od bakterijskih infekcija, a zauške od virusnih infekcija. Nažalost u mnogim slučajevima uzrok malog broja spermatozoida ne može da se pronađe.
  • poremećaj u izbacivanju sperme (problem da sperma stigne do vagine), ovaj problem može da nastane iz više razloga:
    • seksualni problemi (problemi sa erekcijom, prerana ejakulacija, bol u toku odnosa)
    • retrogradna ejakulacija (sperma ode u mokraćnu bešiku umesto da izađe napolje)
    • neprohodnost semenih puteva
    • cistična fibrioza
    • anti-sperm i antitela
  • opšte zdravlje muškarca i njegove životne navike, oni često vode neuredan i nezdrav život. Opšte zdravlje utiče na zdravlje muškaraca. U ove uzroke spadaju nedovoljna ishrana (nedostatak vitamina C, selena, cinka ili folata), gojaznost (povećana telesna težina je povezana sa nekim uzrocima steriliteta), alkohol i droge (usko su povezani sa lošim zdravljem i sterilitetom, kokain i marihuana smanjuju broj i pokretljivost spermatozoida, anabolični stereoidi direktno utiču na smanjenje testisa i smanjenje produkcije sperme), tumor i lečenje tumora, godine života itd.[3]

Testovi za otkrivanje steriliteta[uredi | uredi izvor]

Kako bi se otkrio uzrok stetiliteta neophodno je da se urade različiti testovi. Ti testovi se odnose i na muškarce i na žene. Ljudski reproduktivni sistem je veoma komplikovan zbog toga testovi mogu da potraju i nekoliko meseci. Kada se uzrok otkrije pristupa se mogućem lečenju. Postoji mogućnost da se uzrok ne otkrije i takvo stanje se naziva idiopatski sterilitet, međutim uz određene metode lečenja moguće je izlečiti i takav sterilitet.

Testovi za muškarce:

  1. opšti pregled- uključuje pregled genitalija i pitanja koja uključuju istoriju bolesti, lekove koje koriste i seksualne navike
  2. spermogram- najbitnije test za muškarce. U laboratoriji se analizira određena količina sperme, boja i prisustvo infektivnih agenasa ili krvi. Određuje se i broj spermatozoida, oblik i pokretljivost
  3. hormonalni testovi- iz krvi se određuje nivo testosterona i ostalih muških hormona
  4. ultrazvuk- pomoću ultrazvuka je moguće videti da li postoji opstrukcija kanala ili retrogradna ejavulacija

Testovi za žene:

  1. opšti pregled- uključuje opšti pregled, ginekološki pregled, istoriju bolesti, pitanja u vezi sa menstrualnim ciklusom, seksualne navike kao i lekove koje koriste
  2. hormonalni testovi- određuje se nivo hormona da bi se ustanovilo da li ovulacija uopšte postoji, određuje se nivo ženskih hormona, tiroidnog hormona kao i hormoni hipofize
  3. histerosalpingografija- proverava se stanje materice i jajovoda. Tečnost se ubacuje u matericu i rendgenom se određuje da li je tečnost stigla do jajovoda. Ovim testom moguće je odrediti i da li postoji blokada jajovoda kao i na kom se mestu ta blokada nalazi. Ovakvi problemi mogu se otkloniti operacijom.
  4. ultrazvuk- moguće je odrediti da li postoji neke deformacija u genitalnom sistemu
  5. genetska testiranja- pokazuju da li postoji neki genetski defekt koji uzrokuje sterilitet
  6. laparoskopija- pomoću ove metode je moguće odrediti da li postoji endometrioza ili ožiljno tkivo, kao i defekti materice i jajovoda. Obavlja se u opštoj anesteziji[4]
  7. postkoitalni test, ovaj test je vrsta brisa koji se radi nakon odnosa. Na ovaj način, obavlja se ispitivanje pokretljivosti, vitalnosti i imunološka svojstva spermatozoida u cervikalnoj služi žene. Poželjno je da se test radi u sredini menstrualnog ciklusa jer se u tom periodu očekuje i ovulacija[5]

Jednodnevna dijagnostika bračnog steriliteta[uredi | uredi izvor]

Jednodnevna dijagnostika je novi koncept ispitivanja bračne neplodnosti i podrazumeva da se na zakazani termin pacijentkinje javljaju sa rezultatima hormonskih analiza i spermograma supruga. Hormonske analize koje se traže su: folikulostimulirajući hormon, luteinizirajući hormon, estadoil i prolaktin od 3. do 5. dana ciklusa. Javljanjem na zakazani termin za jednodnevnu dijagnostiku bračnog steriliteta, uzimaju se detaljni podaci i nalazi koje pacijantkinja donosi sa sobom. Sve pacijentkinje dobijaju antibiotsku profilaksu. Radi se transvaginalni ultrazvučni pregled. Zatim se u operacionoj sali u trajanju od 5 do 15 minuta u kratkotrajnoj intervenciji radi histeroskopija i transvaginalna laparoskopija. Histeroskopija podrazumeva pregled šupljine metarice i uočavanje određenih nepravilnosti u njoj kao što su polipi, miomi, pregrade, priraslice i slično. Transvaginalna laparoskopija podrazumeva vaginalni pristup ulaska u trbušnu duplju i pregled jajnika, jajovoda, materice i peritonuma trbušne duplje. Nakon intervencije u trajanju oko 2 sata, bračni par odlazi sa klinike sa kompletnom informacijom o stanju genitalnih ograna i sa tačnom dijagnozom i predlogom za dalji način lečenja. Ova dijagnostika se odnosi samo na one pacijente koji nisu prethodno radili histeroskopiju, standardnu abdominalnu laparoskopiju ili HSG snimanja. Ukoliko su uradili neki od ovih postupaka, moguće je zakazati konsultacije radi daljeg dogovora o lečenju bračnog steriliteta. [6]

Koliko se parova bori sa sterilitetom?[uredi | uredi izvor]

Sterilitet je vrlo rasprostranjen u svetu, a u Srbiji zahvata oko 15% parova reproduktivne dobi. Međutim, lečenjem se ono prevazilazi kod više od 80% parova. U Srbiji se godišnje uradi manje od 3000 postupaka vantelesne oplodnje, a to je znatno ispod evropskog proseka za broj urađenih procedura naspram broja stanovnika. Evropski prosek je 1050 ciklusa na milion stanovnika.[7]

Na osnovu ankete "Sterilitet i vantelesna oplodnja" , koju je sprovelo Udruženje " Šansa za roditeljstvo", u periodu od februara do septembra 2017. godine, na uzorku od 1100 osoba, koje imaju problem sa sterilitetom, zaključeno je da više od polovine ispitanih leči sterilitet od 1 do 5 godina. Oko 26% leče sterilitet od 6 do 10 godina, a podjednako su zastupljeni i muški i ženski sterilitet. Najčešći problem i dijagnoze su loš spermogram u 43% slučajeva i problemi sa jajovodima u 21% slučajeva. Starosno doba parova koji su u borbi za ostvarivanje potomstva kreće se od 28 do 42 godine. Ovo istraživanje je pokazalo i to da 70% ispitanih daje prednost privatnim klinikama u odnosu na državne, a samo 1% ispitanika je odustao od borbe.[8]

Lečenje steriliteta[uredi | uredi izvor]

Izbor metode lečenja zavisi od uzroka steriliteta, godina partnera, dužine trajanja steriliteta i mnogih drugih faktora. Ukoliko se uzroci ne mogu otkloniti, žena može zatrudneti veštačkom oplodnjom.

Lečenje steriliteta kod muškaraca:

  • opšti seksualni problemi (prerana ejavulacija ili impotencija) mogu se izlečiti lekovima ili konsultacijama sa stručnim licem
  • nedostatak sperme, u zavisnosti od uzroka moguće je izlečenje operacijom ili hormonalnom terapijom. Moguće je spermu uzeti direktno iz testisa i sa njom pokušati veštačku oplodnju

Lečenje steriliteta kod žene:

  • stimulacija ovulacije lekovima, lekovi su glavni izbor lečenja za žene koje su neplodne zbog poremećaja ovulacije. Ovi lekovi regulišu ili izazivaju ovulaciju. Ponašaju se kao prirodni hormoni i podstiču ovulaciju.
  • operacija, u zavisnosti od uzroka steriliteta operacija je izbor lečenja steriliteta. Ukoliko je u pitanju blokada ili neki drugi problem jajovoda obično se on može otkloniti operacijom
  • vantelesna oplodnja, ova tehnika uključuje uzimanje jajne ćelije iz jajnika i oplođenje jajne ćelije spermatozoidima u petrijevoj šolji, ostavljanje u inkubatoru 3 do 5 dana i nakon toga vraćanje oplođene jajne ćelije u matericu. Ova tehnika se često koristi ako su oba jajovoda blokirana, kod endometrioze, indiopatskog steriliteta, poremećaja ovulacije koji ne deluje na lekove, muškog steriliteta itd. Vantelesna metoda zahteva dnevne hormonalne inekcije i česte laboratorijske testove.
  • intrauterina inseminacija, za razliku od vantelesne oplodnje ovde se sperma direktno postavlja u matericu u toku ovulacije kod žene. Koristi se u slučaju muškog steriliteta (mali broj i slaba pokretljivost spermatozoida) i kod idiopatskog steriliteta. Sperma može biti od partnera ili od donora. Ovulacija kod žene se postiže uz pomoć lekova. Sterilitet prouzrokovan blokadom jajovoda ne može se lečiti ovom metodom.[9]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Sterilitet- osnovni pojmovi”. Ferona. Pristupljeno 24. 12. 2017. 
  2. ^ „Sterilitet kod žene”. Ginekološka ordinacija Palmotićeva. Arhivirano iz originala 04. 11. 2016. g. Pristupljeno 24. 12. 2017.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)
  3. ^ „Sterilitet kod muškarca”. Ginekološka ordinacija Palmotićeva. Arhivirano iz originala 02. 11. 2016. g. Pristupljeno 24. 12. 2017.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)
  4. ^ „Testovi za otkrivanje steriliteta”. Ginekološka ordinacija Palmotićeva. Arhivirano iz originala 01. 11. 2016. g. Pristupljeno 25. 12. 2017.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)
  5. ^ „Uzroci i ispitivanje steriliteta”. Jevremova, bolnica za ginekologiju sa porodilištem. Arhivirano iz originala 29. 12. 2017. g. Pristupljeno 25. 12. 2017. 
  6. ^ „Jednodnevna dijagnostika bračne neplodnosti”. Stetoskop. Arhivirano iz originala 3. 1. 2018. g. Pristupljeno 25. 12. 2017. 
  7. ^ „Sterilitet i inferilitet”. Bebac.com. Pristupljeno 25. 12. 2017. 
  8. ^ „Sterilitet u Srbiji”. Mondo.rs. Pristupljeno 25. 12. 2017. 
  9. ^ „Lečenje steriliteta”. Ginekološka ordinacija Palmotićeva. Arhivirano iz originala 19. 07. 2016. g. Pristupljeno 25. 12. 2017.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]