Tanger

Koordinate: 35° 47′ 00″ S; 5° 49′ 00″ Z / 35.78333° S; 5.81666° Z / 35.78333; -5.81666
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tanger
arap. طنجة
Grad Tanger
Zastava
Zastava
Administrativni podaci
Država Maroko
RegijaTanger-Tetuan
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 669.685
 — gustina3.356,82 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate35° 47′ 00″ S; 5° 49′ 00″ Z / 35.78333° S; 5.81666° Z / 35.78333; -5.81666
Aps. visina80 m
Površina199,5 km2
Tanger na karti Maroka
Tanger
Tanger
Tanger na karti Maroka

Tanger (još i Tandžer[traži se izvor], Tandžir, Tanžer, arap. طنجة, šp. Tánger, franc. Tanger) je grad na krajnjem severu Maroka, uz zapadni ulaz u Gibraltarski moreuz.

Grad ima oko 900.000 stanovnika (2014). Glavni je grad regiona Tanger-Tetuan.

Legenda[uredi | uredi izvor]

Po legendi grad je osnovao Antinoj, sin Posejdona i Gaje. Herkul je kasnije na ovom mestu razdvojio zemlju i spojio Mediteran i Atlantski okean, stvorivši Gibraltarski moreuz.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Tanger su u 5. veku p. n. e. osnovali Kartaginjani. Kasnije se ovde nalazila rimska i vizantijska tvrđava Tingis (Tingis). Godine 702. zauzeli su je Arapi.

Portugalci su držali Tanger od 1471. do 1661. kada su ga dali Englezima kao miraz Katarine od Braganse koja se udala za Čarlsa II. Nedugo potom, 1684, Tanger su zauzeli marokanski vladari iz dinastije Alavida.

Geografski ključan položaj Tangera uticao je da je on u 19. veku bio važna meta evropske diplomatije, trgovine i borbe za uticaj. Maroko je izgubio nezavisnost 1912, kada su ga de fakto podelile Francuska i Španija. Španija je zauzela sever Maroka, ali je status grada Tanger ostao neodređen (vidi još: Tangerska kriza). Godine 1923. velike sile su odlučile da Tanger proglase Međunarodnom zonom Tanger. Njome su upravljali Francuzi, Španci, Britanci, a od 1928. i Italijani. Luka Tanger je bila bescarinska zona i postala je centar krijumčarenja.

Posle Drugog svetskog rata, Tanger je stavljen pod špansku kontrolu, sve do 29. oktobra 1956. kad se pridružio nezavisnom Maroku. Tada je oko 40.000 Jevreja, koji su do tada činili važan deo stanovništva, emigriralo iz Tangera u Izrael.

Inspiracija umetnika[uredi | uredi izvor]

Ežen Delakroa: „Arapin iz Tangera“

Tanger je kao najbliža tačka Orijenta Evropi odavno privlačio evropske umetnike. Tu je u 19. veku boravio i slikao Ežen Delakroa, a početkom 20. veka Anri Matis.

U kasnijim decenijama, u kosmopolitanskom Tangeru su boravili i stvarali mnogi poznati pisci (Tenesi Vilijams, Vilijam Barouz, Muhamed Asad, Truman Kapote, Muhamed Šukri, Bernar-Anri Levi).

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]