Pređi na sadržaj

Tatjana Arambašin Slišković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Tatjana Arambašin Slišković
Datum rođenja12. januar 1922
Mesto rođenjaPag
Datum smrti28. april 2009

Tatjana Arambašin Slišković (Pag, 12. januar 1922 - 28. april 2009 ) je bila hrvatska književnica, novinarka i prevodilac.[1]

Život i rad[uredi | uredi izvor]

Rođena je kao Tatjana Arambašin 1922. godine u građanskoj porodici porijeklom iz Kaštel Novog . Pohađala je Trgovačku akademiju. Tokom Drugog svetskog rata priključila se NOP-u. Od 1954. godine živi u Puli gde živi i radi kao profesionalni pisac.[1] Piše od 1964. godine. Objavila je romane, pripovetke i eseje. U svojim studijama i ogledima bavila se životom Pule i Istre. Pisala je za La Voće del Popolo i Glas Istre. Prevodila je sa nemačkog, italijanskog i slovenačkog. Neka dela su prevedena i na strane jezike: nemački, italijanski, engleski, mađarski i esperanto. Bila je jedna od prvih Istrana koji su postali članovi Društva hrvatskih književnika . Bilo je to 1966. godine. Suosnivač, uz književnike Alda Klimana, Miroslava Sinčića, Stjepana Vukušića, Daniela Načinovića i prvoizabranog predsednika Borisa Biletića, odnosno jedan od članova Inicijativnog odbora i organizatora Inauguracijske konferencije Ogranka hrvatskih književnika Istre, održanoj u Puli 2. jula 1990. godine, čiji je kasnije bila zaslužni član. Članica je hrvatskog PEN-a od 1986. godine, Matice hrvatske i drugih institucija. Značajan je njen rad u uredništvu časopisa Istarski mozaik.

Godine 1983. dobila je nagradu Ksaver Šandor Gjalski za Čovek koji je voleo vozove, Čovek koji je mrzeo vozove i druge priče sa šina (zajedno sa Iris Supek, koja je pobedila za Smak sveta počinje kijanjem ). Dobitnica je i nagrade Drago Gervais, dr Mijo Mirković i dr. Pored romana i pripovedaka, pripremila je i sabrana dela zanemarenog pulskog pisca Ante Tentora .

U 2008. godini. Istarska podružnica DHK iz Pule objavila je knjigu "Književni portret: Tatjana Arambasin" (100 stranica + DVD u trajanju od 60 minuta), koja donosi najvažnije kritičke i esejističke tekstove o piscu, korice svih knjiga, porodične fotografije i snimak intervjua sa piscem iz 2006. godine ).

Izvođenje radova[uredi | uredi izvor]

  • Zvjezdani brojevi sitnica, roman, Otokar Keršovani, Rijeka, 1964.
  • Lutaoci, roman, Riječka revija, Rijeka, 1967.
  • Balada o morskom konju, roman, Zora, Zagreb, 1971.
  • Ljepotica sa ostrva, roman, Otokar Keršovani, Rijeka, 1973.
  • Svakodnevica, roman, Erazmus izdanje, Zagreb, 2000.
  • Život zarobljen jednom rukom, roman, Erazmus naklada i EB DHK, Zagreb - Pula, 2001.
  • Pretraga, roman, Erazmus izdanje, Zagreb, 2002.
  • Sama, roman, Erazmus naklada, Zagreb, 2003.
  • Priče iz leta 1965, pripovetke, Bagdala, Kruševac, 1965.
  • Pripovijesti o Šimunu, pripovijesti, Istarski mozaik, Pula, 1971.
  • Piramide, kratke priče, La sfinga, Napulj, 1983.
  • Novogodišnje priče, pripovetke, Istarska naklada, Pula, 1984.
  • Sa prijateljem do zida, pripovetke, Novo delo, Beograd, 1985.
  • Moji londonski susreti, pripovetke, Otvoreno učilište Osijek, Osijek, 1991.
  • Priče putuju vozom, pripovetke, Naklada Matice hrvatske, Zagreb, 1995.
  • Gnjavatori, pripovijesti, Erazmus naklada, Zagreb, 1999.
  • Koliko su te voljeli Pulo moja, knjiga recenzija, Matica hrvatska - Grad Pula, Zagreb - Pula, 1996.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. 1984. str. 28. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

  • Vijenac Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. mart 2021) Boris Domagoj Biletić: In memoriam: Tatjana Arambašin-Slišković (1922 - 2009), Odlazak Gospe Pulske, broj 396, 07.05.2009.