Tatjana Arambašin Slišković
Tatjana Arambašin Slišković | |
---|---|
Datum rođenja | 12. januar 1922 |
Mesto rođenja | Pag |
Datum smrti | 28. april 2009 |
Tatjana Arambašin Slišković (Pag, 12. januar 1922 - 28. april 2009 ) je bila hrvatska književnica, novinarka i prevodilac.[1]
Život i rad[uredi | uredi izvor]
Rođena je kao Tatjana Arambašin 1922. godine u građanskoj porodici porijeklom iz Kaštel Novog . Pohađala je Trgovačku akademiju. Tokom Drugog svetskog rata priključila se NOP-u. Od 1954. godine živi u Puli gde živi i radi kao profesionalni pisac.[1] Piše od 1964. godine. Objavila je romane, pripovetke i eseje. U svojim studijama i ogledima bavila se životom Pule i Istre. Pisala je za La Voće del Popolo i Glas Istre. Prevodila je sa nemačkog, italijanskog i slovenačkog. Neka dela su prevedena i na strane jezike: nemački, italijanski, engleski, mađarski i esperanto. Bila je jedna od prvih Istrana koji su postali članovi Društva hrvatskih književnika . Bilo je to 1966. godine. Suosnivač, uz književnike Alda Klimana, Miroslava Sinčića, Stjepana Vukušića, Daniela Načinovića i prvoizabranog predsednika Borisa Biletića, odnosno jedan od članova Inicijativnog odbora i organizatora Inauguracijske konferencije Ogranka hrvatskih književnika Istre, održanoj u Puli 2. jula 1990. godine, čiji je kasnije bila zaslužni član. Članica je hrvatskog PEN-a od 1986. godine, Matice hrvatske i drugih institucija. Značajan je njen rad u uredništvu časopisa Istarski mozaik.
Godine 1983. dobila je nagradu Ksaver Šandor Gjalski za Čovek koji je voleo vozove, Čovek koji je mrzeo vozove i druge priče sa šina (zajedno sa Iris Supek, koja je pobedila za Smak sveta počinje kijanjem ). Dobitnica je i nagrade Drago Gervais, dr Mijo Mirković i dr. Pored romana i pripovedaka, pripremila je i sabrana dela zanemarenog pulskog pisca Ante Tentora .
U 2008. godini. Istarska podružnica DHK iz Pule objavila je knjigu "Književni portret: Tatjana Arambasin" (100 stranica + DVD u trajanju od 60 minuta), koja donosi najvažnije kritičke i esejističke tekstove o piscu, korice svih knjiga, porodične fotografije i snimak intervjua sa piscem iz 2006. godine ).
Izvođenje radova[uredi | uredi izvor]
- Zvjezdani brojevi sitnica, roman, Otokar Keršovani, Rijeka, 1964.
- Lutaoci, roman, Riječka revija, Rijeka, 1967.
- Balada o morskom konju, roman, Zora, Zagreb, 1971.
- Ljepotica sa ostrva, roman, Otokar Keršovani, Rijeka, 1973.
- Svakodnevica, roman, Erazmus izdanje, Zagreb, 2000.
- Život zarobljen jednom rukom, roman, Erazmus naklada i EB DHK, Zagreb - Pula, 2001.
- Pretraga, roman, Erazmus izdanje, Zagreb, 2002.
- Sama, roman, Erazmus naklada, Zagreb, 2003.
- Priče iz leta 1965, pripovetke, Bagdala, Kruševac, 1965.
- Pripovijesti o Šimunu, pripovijesti, Istarski mozaik, Pula, 1971.
- Piramide, kratke priče, La sfinga, Napulj, 1983.
- Novogodišnje priče, pripovetke, Istarska naklada, Pula, 1984.
- Sa prijateljem do zida, pripovetke, Novo delo, Beograd, 1985.
- Moji londonski susreti, pripovetke, Otvoreno učilište Osijek, Osijek, 1991.
- Priče putuju vozom, pripovetke, Naklada Matice hrvatske, Zagreb, 1995.
- Gnjavatori, pripovijesti, Erazmus naklada, Zagreb, 1999.
- Koliko su te voljeli Pulo moja, knjiga recenzija, Matica hrvatska - Grad Pula, Zagreb - Pula, 1996.
Reference[uredi | uredi izvor]
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Vijenac Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. mart 2021) Boris Domagoj Biletić: In memoriam: Tatjana Arambašin-Slišković (1922 - 2009), Odlazak Gospe Pulske, broj 396, 07.05.2009.