Teodor Avramović Tican

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Teodor Avramović Tican
Datum rođenja1764.
Datum smrti1807.

Teodor Avramović (nadimak Tican, 1764. (1767) — 1807. (1810[1])) je bio obor-knez i vođa pobune u Sremu pod imenom Ticanova buna.

Odrastao je u siromašnoj kmetskoj porodici u sremskom selu Jasku. Zbog "hitrine i okretnosti" a malenog rasta u mladosti je prozvan Tican.[2] Bio je školovan; završio je i Nemačku školu u Zemunu. Bio je 17 godine vojnik u regimenti barona Jelačića, i učestvovao je u Napoleonovim ratovima. Posle povratka u Jazak nastavio je život kao ozbiljan i pošten čovek; uživao je veliko poverenje i ugled kod građanstva. Zbog nepravdi i iskorištavanja seljaka, podstaknut ustankom u Srbiji pod Karađorđem, Tican je podigao bunu i poveo seljake u Frušku goru. Izabran je 5. aprila 1807. godine za vođu ustanka, jer je jedini dobro poznavao vojnu organizaciju. Računao je na veliku pomoć Srba austrijskih graničara, koji su bili spremni za borbu, vični vojnoj disciplini i naoružani. Poveo je ustanike u manastir Ravanicu gde su ovi pred ćivotom kneza Lazara davali zakletvu vođi. U Vrdniku je podigao logor i radi širenja bune odlučio se na pohod prema Iloku. Dizanjem ustanka ušao je u direktan sukob sa mitropolitom Stevanom Stratimirovićem koji je pokušavao da smiri pobunjenike.

Pokušao je da pobuni seljake u severozapadnom delu Srema. Kretao se sa nekoliko stotina seljaka, ali kod sela Bingule 9. aprila je upao u zasjedu austrijske vojske. Njegova grupa je razbijena, a Avramović je bio uhvaćen. Uspeo je da pobegne iz zatvora u Irigu i pokušao je da pređe u Srbiju, ali je ponovo uhvaćen u Grabovcima kod Šapca i upućen u zatvor u Vukovaru.

Od svih pobunjenika samo je on bio izuzet od amnestije jer su Austrijanci procenili, iz izveštaja mitropolita Stratimirovića, da je on glavni pokretač bune. Osuđen je na smrtnu kaznu koja je izvršena u proleće 1810.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Matica srpska: Biografije Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. februar 2013), Pristupljeno 25. 4. 2013.
  2. ^ "Glasnik Istorijskog društva u Novom Sadu", Novi Sad 1937.

Literatura[uredi | uredi izvor]