Te (filozofija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Za hemijski element Te vidi Telur

Te ili De (kin: 德 - narav, vrlina) je pojam taoističke filozofije koji označava vrlinu, odnosno ispoljavanje taoa u životu i delovanju bića kao njihova unutrašnja priroda i harmonija svemira. Zbog toga je ideal taoističkog morala prirodnost i povratak prirodi.

Lao Ce[uredi | uredi izvor]

U kome je sadržana vrlina, taj je kao malo dete.[1]

— Lao Ce

Po Lao Ceu, tao je ono iz čega sve stvari proizlaze. U procesu nastajanja svaka pojedina stvar dobija nešto od univerzalnog tao-a, što se naziva te, unutrašnja »moć« ili »vrlina«.[2] Te neke stvari je ono što ona prirodno jeste. Lao Ce veli: »Sve stvari štuju tao i cene te«. Tao je ono iz čega proizlaze, a te ono po čemu su ono što jesu.[2]

Po Lao Ceovoj teoriji »nedelanja« čovek treba da ograniči svoje delatnosti na ono što je nužno i prirodno, a prirodno znači slediti svoj te bez nametnutog napora. Pri tom čovek treba da uzme jednostavnost kao rukovodeće načelo života. Nema ničega što može biti jednostavnije od Tao-a, stoga čovek koji sledi Te mora voditi najjednostavniji moguć život.[2]

Čuang Ce[uredi | uredi izvor]

U kretanju, u radu dete nema svrhe, nema namere.[1]

— Čuang Ce

Taoistički ideal spontane vrline suprotstavljen je konfucijevskom idealu kultivisane uljudnosti (vidi: li), smatrajući ga izveštačenim i opasnim: „Različite teorije o dobroti i pravednosti, koje rađa razum, veštačke su i bolećive... poput tumora koji je, iako izrastao iz tela, protivan njegovoj prirodi... To su proizvodi lovaca za slavom.“(Čuang Ce)[1]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Ju-Lan, Fung (1977). Istorija kineske filozofije. Beograd: NOLIT. 
  • Filozofijski rečnik. Zagreb: Matica Hrvatska. 1984. 

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v te, Filozofijski rečnik, Matica Hrvatska, Zagreb 1984.
  2. ^ a b v Ju-Lan 1977, str. 112–123.

Vidi još[uredi | uredi izvor]