Mencius

Mencius 孟子
Prikaz iz albuma: Poluportreti velikih mudraca i vrlih ljudi daleke prošlosti, koji se čuva u muzeju Nacionalna palata
Ime po rođenju	Mèng kē 孟軻
Datum rođenja	372. pne
Mesto rođenja	država Cou, Džou kraljevstvo (današnji Coučeng, Šandung)  Kina
Datum smrti	289. pne
Prebivalište	Kina
Državljanstvo	kinez
Zanimanje	kineski filozof
Era	Antička filozofija
Delovanje	konfučijanstvo
Radovi	etika, socijalna filozofija, politička filozofija
Prethodnik	Konfučije, Cisi
Naslednik	skoro svaki istočni filozof

Mencius (kin. 孟子); rođen Mèng kē (kin. 孟軻); (/ˈmɛnʃiəs/ men-SHEE-əs) ili Mengci (372–289 pne ili 385–303 ili 302 pne) bio je kineski konfučijanski filozof koji se često opisuje kao „drugi mudrac”, to jest, posle samo Konfučija. Deo je deo Konfucijeve četvrte generacije učenika. Mencije je nasledio Konfucijevo mišljenje i dalje ga razvio. On je živeo za vreme perioda zaraćenih država i smatra se da je veći deo svog života proveo putujući širom Kine nudeći savete različitim vladarima. Razgovori s tim vladarima čine osnovu knjige Mencije, koji je kasnije bila kanonizovana kao konfučijanski klasik.

Njegovo ključno verovanje bilo je da su ljudi iznutra dobri, ali da je za taj kvalitet potrebna kultivacija i adekvano razvojno okruženje. Takođe je podučavao da vladari moraju da opravdaju svoj položaj moći tako što deluju dobronamerno prema svojim podanicima, i u tom smislu su podređeni masama.

Život

Prikaz Mencija u svetištu Mencijevog hrama, Coučeng

Mencius, takođe poznat po svom imenu po rođenju Meng Ke (孟軻), rođen je u državi Cou. Njegovo rodno mesto sada je unutar grada na nivou okruga Coučeng, provincija Šandung, samo trideset kilometara (osamnaest milja) južno od Konfucijevog rodnog mesta na Kufu.

On je bio putujući kineski filozof i mudrac, jedan od glavnih tumača konfucijanizma. Pretpostavlja se da je bio učenik Konfucijevog unuka Cisija. Kao i Konfucije, prema legendi, putovao je Kinom četrdeset godina pružajući savete vladarima za sprovođenje reformi. Tokom perioda zaraćenih država (403–221. pne), Mencius je služio kao službenik i učenjak na Akademiji Đisja u državi Ki (1046. godine pne do 221. godine pne) od 319. do 312. godine pne. On je iskazao svoju sinovljevu predanost kada je uzeo tri godine odsustva sa službenih dužnosti za Ki da odžalio smrt svoje majke. Razočaran neuspehom da promeni sveta svoje sadašnjice, on se povukao iz javnog života.

Mencius je sahranjen na „groblju Mencije” (孟子林, Mengci Lin, takođe poznatom kao 亞聖林, Jašeng Lin), koje je locirano 12 km severoistočno od centralnog gradskog područja Coučeng. Stela koju nosi džinovska kamena kornjača i koja je okrunjena zmajevima stoji ispred njegovog groba.

Literatura

• Chan, Alan K. L. (ed.), 2002, Mencius: Contexts and Interpretations, Honolulu: University of Hawaii Press.
• Chan, Wing-tsit (trans.), 1963, A Source Book in Chinese Philosophy, Princeton, NJ: Princeton University Press.
• Graham, A.C., 1993, Disputers of the Tao: Philosophical Argument in Ancient China, Chicago: Open Court Press. ISBN 0-8126-9087-7
• Ivanhoe, Philip J., 2002, Ethics in the Confucian Tradition: The Thought of Mencius and Wang Yangming, 2nd edition, Indianapolis: Hackett Publishing.
• Liščák, Vladimir (2015), „François Noël and His Latin Translations of Confucian Classical Books Published in Prague in 1711”, Anthropologia Integra, 6 (2), стр. 45—52 .
• Liu Xiusheng; et al., ур. (2002), Essays on the Moral Philosophy of Mengzi, Indianapolis: Hackett Publishing .
• Noël, François, ур. (1711), „Sinensis Imperii Liber Quartus Classicus Dictus Memcius, Sinicè Mem Tsu [The Fourth Classic Book of the Chinese Empire, Called the Mencius or, in Chinese, Mengzi]”, Sinensis Imperii Libri Classici Sex [The Six Classic Books of the Chinese Empire], Prague: Charles-Ferdinand University Press, стр. 199–472 . Шаблон:In lang
• Nivison, David S., 1996, The Ways of Confucianism: Investigations in Chinese Philosophy, La Salle, Illinois: Open Court. (Includes a number of seminal essays on Mencius, including "Motivation and Moral Action in Mencius," "Two Roots or One?" and "On Translating Mencius.")
• Shun, Kwong-loi, 1997, Mencius and Early Chinese Thought, Stanford: Stanford University Press.
• Van Norden, Bryan W. (trans.), 2008, Mengzi: With Selections from Traditional Commentaries, Indianapolis: Hackett Publishing.
• Van Norden, Bryan W., 2007, Virtue Ethics and Consequentialism in Early Chinese Philosophy, New York: Cambridge University Press. (Chapter 4 is on Mencius.)
• Wang, Robin R. (ed.), 2003, Images of Women in Chinese Thought and Culture: Writings from the Pre–Qin Period through the Song Dynasty, Indianapolis: Hackett Publishing. (See the translation of the stories about Mencius's mother on pp. 150–155.)
• Yearley, Lee H., 1990, Mencius and Aquinas: Theories of Virtue and Conceptions of Courage Albany: State University of New York Press.

Spoljašnje veze

• Internet Encyclopedia of Philosophy entry
• Stanford Encyclopedia of Philosophy entry
• Mengzi: Chinese text with English translation and links to Zhuxi's commentary
• English translation by A. Charles Muller Annotated scholarly translation with Chinese text
• Article discussing the view of ethics of Mencius from The Philosopher
• Mencius na sajtu Internet Archive (jezik: engleski)