Pređi na sadržaj

Torzija testikularnih apendiksa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Torzija testikularnih apendiksa
Klasifikacija i spoljašnji resursi
SpecijalnostUrologija
MKB-10N44
MKB-9-CM608.2
OMIM187400
DiseasesDB12984
MedlinePlus000517
eMedicinemed/2780
MeSHD013086

Torzija testikularnih apendiksa ili Morgagnijeva hidatida je je uvrtanje, oko svoje peteljke, malih produžetaka-apendiksa u obliku polipa (pedunkuliranih ili sesilnih). Najčešći je uzrok akutnog skrotuma dečaka u ​​prepubertetu.[1] Za razliku od torzije testisa, stanje nije hitno u smislu opstanka testikularnog tkiva.[2]

Anatomija[uredi | uredi izvor]

Apendiksi skrotuma, ili mali produžeci u vidu polipa, su ostaci Milerovih ili Volfovih struktura:[3]

  • Milerove strukture su ostaci apendiksa u području gornjeg pola testisa
  • Volfove strukture su ostaci apendiksa u području epididimisa (pasemenika).

Apendiks testisa prisutn je u 92% svih testisa i obično se nalazi u području gornjeg pola testisa u udubljenje između testisa i pasemenika. Apendiks pasemenik prisutn je u 23% testisa i obično projektuje iz glave pasemenika (epididimisa), mada njegova lokacija može da varira.

Etiopatogeneza[uredi | uredi izvor]

Torzija testikularnih apendiksa nastaje uvrtanjem, oko svoje peteljke, malih produžetaka u obliku polipa (pedunkuliranih ili sesilnih) koji se mogu javiti na gornjim polovima epididimisa i testis. Njihovim uvrtanjem nastaje prekid cirkulacije. Tada nastaje klinička slika koja je skoro istovetna sa kliničkom slikom torzije semene vrpce

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

Klinička slika karakteriše se bolom, najčešće manjeg intenziteta nego kod torzije testisa. Deca se javljaju nakon više od jednog dana tegoba jer se bolovi javljaju nešto sporiji.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Karakteristična je bolnost pri palpaciji kvržice iznad gornjeg pola testisa i koja ima karakter torkvirana Morgagnijeva hidatide koja se prosijava plavičasto kroz kožu skrotuma.[4] Dijagnoza se uspešno postavlja primenom ultrasonografskog pregleda testisa.[5][6]

Odlaganjem dijagnoze može doći do gnojne upale koja daljim širenjem može izazvati epididimoorhitis.[7][8][9]

Diferencijalna dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Terapija[uredi | uredi izvor]

Ne postoji jedinstveni stav oko terapije. Neki zagovaraju konzervativnu terapiju: pošteda, antibiotici i ekspplorativni pristup.[10]

Bol obično prestaje u roku od jedne nedelje, ali može trajati nekoliko nedelja. Za njegovo lečenje koriste se analgetici iz grupe NSAIL i obloge sa ledom.[11]

Hirurško lečenje preporučuje se zbog opasnosti od propuštanja torzije testisa. Zahvat je kratak, uključuje odstranjenje torkviranog apendiksa, a oporavak je kratak uz brzo vraćanje telesnim aktivnostima.

Stav većeg broja dečjih hirurga je da se svaki akutni skrotum eksplorira, pa tako i u slučaju dijagnoze torzije testikularnog priveska.[12]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Nason, Gregory J; Tareen, Farhan; McLoughlin, Danielle; McDowell, Dermot; Cianci, Fiona; Mortell, Alan (2013-01-03). „Scrotal exploration for acute scrotal pain: A 10-year experience in two tertiary referral paediatric units”. Scandinavian Journal of Urology. 47 (5): 418—422. ISSN 2168-1805. doi:10.3109/00365599.2012.752403. 
  2. ^ Sahni D, Jit I, Joshi K, Sanjeev. Incidence and structure of the appendices of the testis and epididymis. J Anat. 1996 Oct. 189 ( Pt 2):341-8. [Medline].
  3. ^ Kogan SJ, Hadziselmovic F, Howards SS. Pediatric andrology: congenital and acquired scrotal abnormalities. Adult and Pediatric Urology. 4th ed. 2002. Vol 3: 2570-2581.
  4. ^ Barloon TJ, Weissman AM, Kahn D. (april 1996). „Diagnostic imaging of patients with acute scrotal pain”. American Family Physician. 53 (5): 1734—50. PMID 8623698. .
  5. ^ Strauss S, Faingold R, Manor H. (mart 1997). „Torsion of the testicular appendages: sonographic appearance.”. J Ultrasound Med. 16 (3): 189—92. PMID 9166815. S2CID 19069462. doi:10.7863/jum.1997.16.3.189. ; quiz 193-4.
  6. ^ Aydogdu O, Burgu B, Gocun PU, Ozden E, Yaman O, Soygur T,; et al. (februar 2012). „Near infrared spectroscopy to diagnose experimental testicular torsion: comparison with Doppler ultrasound and immunohistochemical correlation of tissue oxygenation and viability.”. Journal of Urology. 187 (2): 744—50. PMID 22177196. doi:10.1016/j.juro.2011.09.145. .
  7. ^ Boettcher, M.; Bergholz, R.; Krebs, T. F.; Wenke, K.; Treszl, A.; Aronson, D. C.; Reinshagen, K. (oktobar 2013). „Differentiation of epididymitis and appendix testis torsion by clinical and ultrasound signs in children”. Urology. 82 (4): 899—904. PMID 23735611. doi:10.1016/j.urology.2013.04.004. .
  8. ^ Rakha E, Puls F, Saidul I, Furness P. (avgust 2006). „Torsionof the testicular appendix: importance of associatedacute inflammation.”. J Clin Pathol. 59 (8): 831—4. PMC 1860437Slobodan pristup. PMID 16569689. doi:10.1136/jcp.2005.034603. .
  9. ^ Karmazyn B, Steinberg R, Livne P, KornreichL, Grozovski S, Schwarz M; et al. (mart 2006). „Duplex sonographicfindings in children with torsion of thetesticular appendages: overlap with epididymitis and epididymoorchitis.”. J Pediatr Surg. 41 (3): 500—4. PMID 16516624. doi:10.1016/j.jpedsurg.2005.11.046. .
  10. ^ Watkin NA, Reiger NA, Moisey CU. (oktobar 1996). „Is the conservative management of the acute scrotum justified on clinical grounds?”. British Journal of Urology. 78 (4): 623—7. PMID 8944521. doi:10.1046/j.1464-410X.1996.16321.x. .
  11. ^ Holland JM, Graham JB, Ignatoff JM. (februar 1981). „Conservative management of twisted testicular appendages.”. Journal of Urology. 125 (2): 213—4. PMID 7206059. doi:10.1016/S0022-5347(17)54975-7. 
  12. ^ Even L, Abbo O, Le Mandat A, Lemasson F, Carfagna L, Soler P,; et al. (april 2013). „Testicular torsion in children: Factors influencing delayed treatment and orchiectomy rate”. Arch Pediatr. 20 (4): 364—8. PMID 23433663. doi:10.1016/j.arcped.2013.01.008. .

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).