Trnova (Ugljevik)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Trnova je naseljeno mjesto u opštini Ugljevik, u Republici Srpskoj.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Naseljeno mjesto Trnova je podjeljeno na Gornju Trnovu, Donju Trnovu, i Srednju Trnovu.

Znamenite ličnosti[uredi | uredi izvor]

Istorija[uredi | uredi izvor]

U Gornjoj Trnovi, u kući Vilića, na „Vilića guvnu“, 1767. godine rodio se slijepi pjesnik Filip Višnjić.

Spomen obilježje u Gornjoj Trnovi, na mjestu na kome je bila rodna kuća Filipa Višnjića

Trnova u Drugom svjetskom ratu[uredi | uredi izvor]

Donja Trnova je poznato partizansko mjesto iz Drugog svjetskog rata. Jedan period vremena ovdje je de fakto postojala slobodna partizanska teritorija. U ovom selu nalazila se partizanska bolnica 6. istočnobosanke proleterske brigade, u kojoj su ranjenike liječili dr Mento Salom i Roza Papo. Donja Trnova je bila sigurno partizansko utočište i baza iz koje se išlo u akcije u okolna mjesta. Svoje utočište u ovom selu su pronašli i sremski partizani koji su se 1942. godine prebacili preko rijeke Save u Bosnu. Nedaleko od ovog sela formirane su i prve dvije vojvođanske brigade: I vojvođanska NOU brigada u Brđanima i II vojvođanska NOU brigada u manastiru Tavna. O tim danima govori pjesma „Kad su Sremci krenuli sa te Fruške gore“

Donja Trnova je u Drugom svjetskom ratu četiri puta bila spaljena. Najteže je stradala prilikom napada 13. SS „Handžar“ divizije, aprila 1944. godine. Iako je prije napada čitavo selo, zajedno sa partizanima i bolnicom, bilo evakuisano, bolnica sa sobom nije mogla da povede i teško ranjene borce, te su njih smjestili u podzemna skrovišta, tzv. „baze“. Nakon ulaska „Handžar“ divizije u selo baze su otkrivene što je dovelo do tragedije i likvidacije ranjenika.

Znamenitosti[uredi | uredi izvor]

  • Spomen kuća „Oslobođenja“ — prvi broj trnovskog dnevnog časopisa „Oslobođenje“ oštampan je u ovom selu. Kuća u kojoj se nalazila štamparija adaptirana je u muzej.
  • Spomen-groblje sa spomenikom borcima Srema i istočne Bosne — u sjećanje na zajedničku borbu Sremaca i Bosanaca, nakon rata, 1952. godine izgrađen je dostojan spomenik sa kosturnicom gdje počivaju posmrtni ostaci učesnika NOB-a. Centralni dio spomenika je figura vojnika, izdignuta na postolju, koji u lijevoj ruci nosi pušku, a desnu ruku drži ispruženu i „poziva u borbu“. Postoji mišljenje da je ovaj spomenik u ovom položaju jer je okrenut prema Fruškoj gori i sličnom spomeniku na Iriškom Vencu. Ispod spomenika se nalazi bronzani reljef sa prikazom prelaska sremskih partizana preko Save. U parku oko spomenika nalaze se ploče sa imenama boraca iz raznih krajeva SFRJ, čije kosti leže u kosturnici.

Nakon posljednjeg rata u BiH, narod ovog kraja, uz veliki uticaj SPC i vladike zvorničko-tuzlanskog Vasilija, na ovo okupljalište pristalica NOP-a i groblje partizana raznih nacionalnosti, postavlja i pravoslavni krst.

  • Spomen obilježje u Gornjoj Trnovi, na mjestu na kome je bila rodna kuća Filipa Višnjića.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]