Trovanje sardinama

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Trovanje sardinama
Konzumiranje jela od sardina može izazvanti klupeotoksizam, redak i veoma slabo prijavljen oblik trovanja morskim plodovima
Specijalnostiurgentna medicina, toksikologija
Simptomioštar metalni ili gorak ukus praćen mučninom i peckanjem jezika i usana, povraćanje, bol u stomaku, teška dijareja.
Komplikacijedispneja, progresivna paralizu mišića, konvulzije, koma i smrt
Lečenjesimptomatsko

Trovanje sardinama ili klupeotoksizam (eng. clupeotoxism) je redak i veoma slabo prijavljen oblik trovanja morskim plodovima uzrokovan gutanjem sleđevke (Clupeiformes) riba iz reda zrakoperki koji obuhvata familiju haringi (Clupeidae), i familije (Engraulidae) koja obuhvata mnoge važne krmne i prehrambene ribe, koje uključuju sardine, haringe i inćune.[1][2] Tokom 2019. u Sjedinjenim Američkim Državama dokumentovane su dve pojedinačne ekspozicije trovanja sardinama.[3]

Opšte informacije[uredi | uredi izvor]

Iako je klupeotoksizam sporadičan i veoma redak oblik trovanja, prijavljen je značajan mortalitet kod otrovanih osoba.

Trovanje usled jedenja klupeoidnih riba kao što su sardine i haringe (Clupeidae) ili inćuni (Engaulidae), nazvano klupeotoksizam, je redak ali široko rasprostranjen oblik trovanja ribama u tropskim i suptropskim oblastima sveta. Smrtni slučaj dogodio se u Kauaiju 1978. nakon konzumiranja markizanske sardine (Sardinella marquesensis). Ova vrsta riba je na Havajskim ostrvima u izobilju zamenjena drugom uvoznom sardinom (Herklotsichthys quadrimaculatus). Onuma i saradnici su 1999. godine nabavili glavu primerka ove sardine koja je na Madagaskaru izazvala smrtni ishod i u njoj otkrili da ona sadrži palitoksin. Pošto je ova supstanca otkriven na škrgama i u jednjaku, zaključili su da se riba hranila na morskom dnu bentoskim dinoflagelatima (Ostreopsis siamensis), za koje se zna da proizvodi palitoksin, jedan od otrova. Talog na škrgama ove ribe je verovatnije bio rezultat toga što se riba hranila dinoflagelatima sa morskog dna. Iako se zlatna sardina hrani zooplanktonom, a ne bentoskim dinoflagelatima, ona je ishranom unela u sebe i pelagični dinoflagelat koji je verovatan proizvođač palitoksina.[4]

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

Najizrazitiji i najneposredniji znaci i simptomi su:[5]

  • oštar metalni ili gorak ukus praćen mučninom i peckanjem jezika i usana,
  • povraćanje,
  • bol u stomaku,
  • teška dijareju,
  • tahikardija,
  • lepljiva koža,
  • hipotenzija i drugim znacima predstojećeg vaskularnog kolapsa.

Prijavljeni neurološki simptomi uključuju:

  • nervozu,
  • proširene zenice,
  • jaku glavobolju,
  • utrnulost,
  • peckanje,
  • hipersalivaciju,
  • dispneju,
  • progresivnu paralizu mišića,
  • konvulzije,
  • komu i smrt.

Početak simptoma je veoma brz, obično u roku od 15 minuta. Smrt može nastupiti u roku od nekoliko sati.[1] Međutim treba istaći da vrsta simptoma i brzina njihovog pjavljuju nakon trovanja palitoksinom delimično zavise od toga koliko i kojim putem je neko bio izložen, npr. da li je otrov udahnut ili je do izlaganja došlo preko kože.[6]

Terapija[uredi | uredi izvor]

Antidot za ovu vrsto otrova nije dostupan, a lečenje je isključivo simptomatsko.

Antidoti u istraživanju:
Dosadašnje studije na životinjama su pokazale da se vazodilatatori, kao što su papaverin i izosorbid dinitrat, mogu koristiti kao antidoti. Takođe eksperimenti na životinjama su pokazali korist od ovih andidota samo ako su ubrizgani u srce odmah nakon izlaganja otrovu.[7]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Randall J. Review of Clupeotoxism, an Often Fatal Illness from the Consumption of Clupeoid Fishes. Pacific Science. 2005 Jan. 59(1):73-77.
  2. ^ Onuma Y, Satake M, Ukena T, Roux J, Chanteau S, Rasolofonirina N. Identification of putative palytoxin as the cause of clupeotoxism. Toxicon. 1999 Jan. 37(1):55-65. [Medline].
  3. ^ Gummin DD, Mowry JB, Beuhler MC, Spyker DA, Brooks DE, Dibert KW, et al. 2019 Annual Report of the American Association of Poison Control Centers' National Poison Data System (NPDS): 37th Annual Report. Clin Toxicol (Phila). 2020 Dec. 58 (12):1360-1541. [Medline].
  4. ^ Onuma, Y.; Satake, M.; Ukena, T.; Roux, J.; Chanteau, S.; Rasolofonirina, N.; Ratsimaloto, M.; Naoki, H.; Yasumoto, T. (januar 1999). „Identification of putative palytoxin as the cause of clupeotoxism”. Toxicon: Official Journal of the International Society on Toxinology. 37 (1): 55—65. ISSN 0041-0101. PMID 9920480. doi:10.1016/s0041-0101(98)00133-0. 
  5. ^ „Sardine poisoning (clupeotoxism). U: Seafood Toxicity: Overview, Finfish Poisoning, Shellfish Poisoning”. 2021-11-10 — preko emedicine.medscape.com. 
  6. ^ Deeds, Jonathan R.; Schwartz, Michael D. (2010). „Human risk associated with palytoxin exposure”. Toxicon. 56 (2): 150—162. PMID 19505494. doi:10.1016/j.toxicon.2009.05.035. .
  7. ^ Wiles JS, Vick JA, Christensen MK (August 1974). "Toxicological evaluation of palytoxin in several animal species". Toxicon. 12 (4): 427–33.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).