Ulug-Muhamed
| Ulug-Muhamed | |
|---|---|
Ulug-Muhamedov pohod na Rusiju | |
| Lični podaci | |
| Datum rođenja | 1405. |
| Datum smrti | 1445.. |
| Mesto smrti | Kazanj, |
| Potomstvo | Qasim Khan, Mäxmüd of Kazan |
| Dinastija | Boridžigin |
| Kan Zlatne horde | |
| Period | 1419. - 1433. |
| Prethodnik | Kadir Berdi-kan |
| Naslednik | Kiči-Muhamed-kan |
| Kan Zlatne horde | |
| Prethodnik | Barak-kan bin Koiričak |
| Naslednik | Said-Ahmed |
| Kan Kazanja | |
| Period | 1438. - 1445. |
| Prethodnik | nema |
| Naslednik | Mahmud, kan Kazanja |
| Savladar | Devlet Berdi-kan |
Ulug-Muhamed (1405 - 1445, Kazanj) je bio kan Zlatne horde (1419 - 1433) (sa prekidima) i osnivač i prvi kan Kazanjskog kanata (1438 - 1445).
Godine 1419. Ulug-Muhamed je ubio de facto kana Zlatne horde Edigija, koji je bio glavni oslonac legitimnog kana Hadži-Muhameda, zbacio legitimnog kana i dokopao se vlasti u Hordi. U tom trenutku on je zavladao dolinom reke Don i Volge [1].
Vladao je zajedno sa Devlet Berdi-kanom, ali ta vladavina je bila neuspešna. Građanski rat i anarhija su se nastavili. Stalno su se javljali uzurpatori:
- Barak-kan bin Koiričak (1421—1428)
- Kiči-Muhamed-kan (1428).
Što se tiče situacije u susedstvu u Rusiji je od 1425. godine besneo građanski rat [1], koji izvesno vreme zaustavlja napredovanje Moskve [2]. Rat upropašćuje sve tekovine moskovske politike. Stric tadašnjeg desetogodišnjeg vladara Vasilija II, Jurij II, galički knez u oblasti Kostrome, polaže pravo na moskovski presto i hoće da zbaci svog nećaka. Uz pripomoć rjazanjskoga kneza i kneževa Možajska, a protivno izričitoj želji Ulug-Muhameda, on izgoni Vasilija II iz Moskve i primorava ga da se povuče u Kolomnu [1].
Godine 1433. Kiči-Muhamed-kan ga je konačno zbacio s vlasti, ali pojavio se novi uzurpator Said-Ahmed. Tada Ulug-Muhamed osniva novi tatarski kanat na srednjoj Volgi sa prestonicom u Kazanju i koristi priliku da napada Moskovski kneževinu [2] i na kraju izvrši jednu veliku najezdu [1].
Godine 1445. Ulug-Muhamed je umro, a na prestolu Kazanjskog kanata ga je nasledio sin Mahmud.
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b v g Miljukov 1939.
- ^ a b Jelačić 1929.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz knjige „Istorija Rusije“ Pavela Miljukova, koja je u javnom vlasništvu.
- Ovaj članak, ili jedan njegov deo, izvorno je preuzet iz knjige „Istorija Rusije“ Alekseja Jelačića, koja je u javnom vlasništvu.