Umanska bitka

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Umanska bitka
Deo Drugog svetskog rata

Istočni front tokom Umanske bitke.
Vremejul 19418. avgust, 1941.
Mesto
zapadna Ukrajina
Ishod Pobeda Osovine
Sukobljene strane
 Nacistička Nemačka  Sovjetski Savez
Komandanti i vođe
Nacistička Njemačka Gerd fon Rundštet
Nacistička Njemačka Karl-Hajnrih fon Štilpnagel
Sovjetski Savez Semjon Buđoni
Sovjetski Savez Mihail Kirponos
Sovjetski Savez Ivan Tjulenjev
Žrtve i gubici
nepoznati 200.000 poginulih ili ranjenih, 100.000 zarobljenih

Umanska bitka (jul 19418. avgust 1941) je bila bitka na Istočnom frontu tokom Drugog svetskog rata vođena leta 1941, u zapadnoj Ukrajini između nemačke Grupe armija Jug, pod komandom generala Gerda fon Rundšteta, i sovjetskih snaga u Jugozapadnom pravcu, pod vrhovnom komandom maršala Semjona Buđonija, koje su uključivale Sovjetski jugozapadni front pod komandom general-pukovnika Mihaila Kirponosa i Sovjetski južni front pod komandom generala armije Ivana Tjulenjeva.

Tokom početnih nedelja operacije Barbarosa, Grupa armija Jug se snažno probila na istok, osvojivši Lavov, Ternopolj i Vinicu, i uništivši četiri mehanizovana korpusa koje je Kirponos poveo u kontranapad. Ovo je predstavljalo najveće angažovanje tenkovskih snaga pre Kurske bitke. Sovjetski tenkovi su bili brojčano nadmoćniji u odnosu na nemačke, ali su sovjetske snage bile loše koordinisane. Sovjeti su pokušali da odseku napredujuće nemačke snage, ali su pretrpeli udare i sa severa i sa juga u rejonu Dubnog. do 29. juna, nemačko napredovanje je privremeno zaustavljeno, ali su sovjetske snage bile iscrpljene, i počele su da se povlače.

10. jula, Buđoni je dao opštu komandu trupama koje su operisale na Jugozapadnom pravcu, da koordinišu akcije na Jugozapadnom i Južnom frontu. Buđoni je pod svojom komandom imao 1,5 miliona vojnika, koncentrisanih u dve velike grupe, kod Umana, i Kijeva. Čim je on preuzeo komandu, Grupa armija Jug je započela tri napada duboko u Ukrajinu. Pancer grupa 1, generala Evalda fon Klajsta se zaklinila između sovjetskih snaga koncentrisanih južno od Kijeva, i severno od Umana, osvojivši Berdičiv 15. jula, i Kazatin 16. jula. Sedamnaesta armija generala Karl-Hajnriha fon Štilpnagela je napredovala južno od Umana, a Jedanaesta armija’ generala Ritera fon Šoberta je napredovala na sever od rumunske granice.

Stavka i komanda Južnog fronta su pogrešno pretpostavili da su Nemci pokušavali da stignu do prelaza preko Dnjepra između Kijeva i Čerkasija kako bi nastavili dalje prema Donbasu, i potcenili su opasnost od opkoljavanja 6. i 12. armije. 28. jula je izdato naređenje Jugozapadnom i Južnom frontu, da blokiraju Nemce od Dnjepra, i da se povlače samo u pravcu istoka. Zbog ovoga je izgubljena prilika da se povlačenjem u pravcu jugoistoka izbegne opasnost od opkoljavanja.

2. avgusta je zatvoren obruč, susretom 1. Pancer grupe i 17. armije. Ovaj obruč je sutradan ojačan drugim obručem, kad su se srele 16. Pancer divizija i Mađarski korpus. Do 8. avgusta je sovjetski otpor uglavnom prestao, i 20 sovjetskih divizija iz 6. i 12. armije je bilo uništeno; po nekim navodima, oko 100.000 vojnika je zarobljeno, uključujući komandire obe armije, 4 komandira korpusa i 11 komandira divizija.

Ukupne sovjetske gubitke tokom operacije je teško proceniti, ali bi razumna brojka mogla biti oko 200.000 poginulih i 100.000 zarobljenih.

Vidi još[uredi | uredi izvor]