Fiktivni prikazi romskog naroda

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gypsy Fortune Teller by Taras Shevchenko.

Mnogi fiktivni prikazi romskog naroda u književnosti i umetnosti prikazuju narative o romskom narodu koji navodno ima mistične sposobnosti predviđanja budućnosti, kao i njegov strastveni i nezadrživi temperament, uparen sa neuništivom ljubavlju prema slobodi, ali i kriminalnom navikom. Kritike koje se upućuju ka potretrisanju Roma u popularnoj kulturi pokazuju na sličnosti koje se mogu susresti u antisemitskim portretima Jevreja, gde su obe grupe stereotipično prikazane negativno, kao lutalice, osobe koje prenose zaraze, kidnapuju decu i čine druge zločine.[1]

Romi su prikazivani u Viktorijansko doba i u modernoj britanskoj literaturi kao osobe sa „zlobnim, okultnim i kriminalnim tendecijama” i uglavnom povezivane sa „lopovlukom i lukavstvom”, a u engleskom renesansnom i baroknom pozorištu imaju „elemente neobičnog šarma” kao i „elemente koji ih opisuju kao najniži sloj društveno odbačenih” ali i kao „obmanjivače”. U operi, književnosti i muzici širom Evrope, Romkinje su prikazivane kao provokativne, seksualno slobodne, prljave, egzotične i misteriozne[2]. Holivudska i evropska kinematografija, kao i popularna muzika su promovisali slične stereotipe.

Najznačajniji prikazi romskog naroda se mogu naći u klasicima kao što su „Karmen” Prospera Merimea, adaptirano u operu Karmen Žorža Bizea, romanu Viktora IgoaBogorodičina crkva u Parizu (roman)” i u noveli Cigančica Migela de Servantesa. Romi su, takođe, dosta romantizovani u Sovjetskom Savezu, klasično delo je „Cigani lete u nebo” iz 1975. Mnogo realističniji prikaz savremenih Roma susrećemo na prostoru Balkana, uglavnom u filmovima koji prikazuju glumce Rome koji govore na svom maternjem dijalektu, mada i dalje igraju uloge sa klišeima i stereotipima o mističnim sposobnostima i vezom sa kriminalnim radnjama, kao što možemo videti u filmovima Emira Kusturice Dom za vešanje iz 1988. i Crna mačka, beli mačor iz 1998. Drugi realistični prikaz Roma u bivšoj Jugoslaviji jeste Skupljači perja u režiji Aleksandra Saše Petrovića.

Pre 19. veka[uredi | uredi izvor]

  • 1603-1611: U Šekspirovim delima Otelo(roman) i Bura se pojavljuju romski likovi, kao „Egipatski ukrotitelj zmija, koji skoro da može da čita misli” i veruje se da su prvi romski imigranti, sa svojim egzotičnim izgledom u Engleskoj uticali na razvoj lika Kalibana, jedinog ljudskog stanovnika mističnog ostrva (Kaliban na anglo-romanskom znači crn).
  • 1613: Cigančica Migela de Servantesa
  • 1722: U delu Mol Flanders Danijela Defoa, najranija sećanja su na lutanja kroz grupu ljudi koji se zovu „Cigani ili Egipćani” u Engleskoj.

19. vek[uredi | uredi izvor]

  • Romi se pojavljuju u nekoliko kratkih priča francuskog pisca Gia de Mopasana
  • Engleski pesnik Džon Kler, u svom delu Vagabond in a Native Place napisao je nekoliko pesama gde romantizuje način života, kulturu i lutanja engleskih Roma.
  • 1815: E delu Ema engleske književnice Džejn Ostin, Romi su imali kratak prikaz u vidu dece koja su namamila Harijet na usamljenu seosku stazu. Opis koji daje Ostin je takođe romantizovan.
  • 1815 i 1823: Romi su prikazivani i u delima Valtera Skota.
  • 1831: Bogorodičina crkva u Parizu (roman), roman prema romanu Viktora Hugoa.
  • 1841: Roman Stara prodavnica retkosti Čarlsa Dikensa.
  • 1845: Karmen Prospera Merimea
  • 1847: U delima sestara Bronte, Šarlote i Emili imamo prikaze Roma, mada u romanu Orkanski visovi nije do kraja potvrđeno.
  • 1860: U romanu Džordža Eliota Vodenica na Flosi, protagonista Megi beži ka Romima, ali shvata da nema dovoljno znanja o njima. Oni joj nisu naudili, ali ovaj deo ima mračno predskaznanje o koracima koje će preuzeti kada bude sazrela.
  • 1897: U romanu Drakula, Ejbrahama Brema Stokera, pojavljuje se grupa Roma koji rade za grofa Drakulu.

20. vek[uredi | uredi izvor]

  • 1926: U svom delu Devica i Ciganin D. H. Lorens koristi svog mladog romskog junaka kao svojevrsan protivotrov rigidnosti sistema društvenih klasa.
  • 1940: U romanu Za kim zvono zvoni, Ernesta Hemingveja prikazana je Romkinja Rafael.
  • 1956: U poznatom delu Doudi Smit 101 dalmatinac koji je kasnije ekranizovan, pse je zarobila starica koja je Romkinja i koja želi da ih proda. Njen konj pomaže psima da pobegnu.
  • 1963: U delu Avanture Tintina belgijskog strip pisca Eržea prikazano je nekoliko karaktera koji su Romi, kao i nekoliko reči iz romskog jezika. Strip je vrlo pozitivno naklonjen romskoj populaciji.
  • 1978 - današnjica: U proširenom univerzumu Ratova zvezda, pojavljuje se rasa vanzemaljaca Run, koji poseduju mnoge stereotipične odlike Roma, kao što su sklonost ka lopovluku, klanski i nomadski život itd.
  • 1984: U romanu, a kasnije i filmu Stivena Kinga,„Tanji” pojavljuje se klasični prikaz romske kletve.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mayall, David (2009). Gypsy Identities 1500-2000: From Egipcyans and Moon-men to the Ethnic Romany. Routledge. str. 266. ISBN 978-0415566377. 
  2. ^ Button, edited by Marilyn Demarest; Reed, Toni (1999). The foreign woman in British literature: exotics, aliens, and outsiders (1. publ. izd.). Westport, Conn.: Greenwood Press. str. 152–155. ISBN 978-0313309281.