Foker 50
Foker 50 | ||
---|---|---|
Opšti podaci | ||
Namena | putnički avion | |
Posada | 2 člana | |
Broj putnika | 50-56 putnika | |
Poreklo | Holandija | |
Proizvođač | Foker | |
Probni let | 28. decembar 1985. | |
Prvi operater | VLM erlajns | |
Broj primeraka | 213 | |
Dimenzije | ||
Dužina | 25,25 m | |
Visina | 8,32 m | |
Raspon krila | 29,00 m | |
Površina krila | 70,00 m² | |
Masa | ||
Prazan | 12 250 kg | |
Normalna poletna | 18 600 kg | |
Maksimalna | 20 820 kg | |
Pogon | ||
Broj motora | 2 motora | |
Fizičke osobine | ||
Turboelisni motor | Pratt & Whitney Canada PW125B | |
Snaga TEM-a | 1687 kW | |
Performanse | ||
Ekonomska brzina | 453 km/h | |
Radijus kretanja | 2055 km | |
Portal Vazduhoplovstvo |
Foker 50 (engl. Fokker F27 Mk. 50) je putnički avion holandskog proizvođača Foker sa turbo-elisnim motorima. Avion je zamišljen kao poboljšani naslednik svog vrlo uspešnog prethodnika, Fokera F27, dok je Foker 60 produžena transportna verzije. Oba aviona su izgrađivani u fokerovoj fabrici u Holandiji. Foker 60 je takođe koristilo Ratno vazduhoplovstvo Holandije.
Projektovanje i razvoj[uredi | uredi izvor]
Foker 50 je razvijan nakon pada prodaje Fokera F27 1980-ih godina. Uprava Fokera je smatrala opravdanim izradu modernizovanog aviona na osnovama Foker F27 i Foker F28. Konstruisanje Fokera 50 započeto je tokom 1983. godine. Foker 50 nastao je na produženoj konstrukciji F27-500. Trup je dobio više manjih prozora, a prednje vešanje je imalo dva točka. Osnovna konstrukcija trupa, krila i repnih površina nije se menjala, ali je povećana upotreba kompozitnih materijala. S Prat end Vitni Kanada PW124 turbo-prop motorima sa šesterokrakim propelerom je ekonomičniji i postiže 12% veću brzinu od F27. Pneumatski sistemi zamenjeni su hidrauličnim, ugrađene su elektronske kontrole motora i propelera. Pilotska kabina opremljena je EFIS sistemom. Prvi prototip uzletio je 28. decembar 1985, a prvi F50 13. februar 1987. iste godine Lufthanza uvodi avion u svoju flotu. Foker 50 može prevesti do 62 putnika na udaljenost od 2000 kilometara.
Proizvodnja[uredi | uredi izvor]
Avio-kompanije DLT i Anset erlajns bili su prvi kupci. Foker je izradio dva prototipa na osnovi konstrukcije F27. Prvi je poletio 28. decembra 1985 [1], a sertifikat Ministarstva vazduhoplovstva Holandije dobijen je 1987. godine kada je i dostavljen prvi proizvedeni avion nemačkom DLT-u. Nakon gašenja avio-kompanije Foker 1996. godine, završena je i izrada ovog aviona. Poslednja avion isporučen je godinu dana kasnije. Ukupno je izrađeno 213 primeraka ovog aviona. Prema podacima iz avgusta 2006. 171 Foker 50 je bio u redovnom servisu. Veći korisnici su: Malaizia erlajns (10), Denim er (12), KLM Sitihoper (14), Skajvejs ekpres (18) i VLM erlajns (20). Još oko 27 avio-kompanija koristi manji broj ovih aviona.
Varijante[uredi | uredi izvor]
Foker 50
- F27 Mark 050 - verzija prodavana kao Foker 50 (označavana i kao Foker 5-10). Konstruisan na osnovi aviona F27 Mark 500, sa dva Prat end Vitni Kanada PW125B ili PW127B turbo-elisna motora koji pokreću šesterokrake propelere.
- F27 Mark 050 - verzija prodavana takođe kao Foker 50 (kao i 050). Avion je imao promenjen unutrašnji raspored i promenjen tip zadnjih izlaza u slučaju opasnosti. Izrađeno je šest aviona, po dva za Ratno vazduhoplovstvo Holandije, Ratno vazduhoplovstvo Singapura i Brunja.[2]
Foker 60
- F27 Mark 050 - verzija prodavana kao Foker 60. Avion je imao produženi trup (1,02 m ispred krila i 0,80 m iza krila), velika teretna vrata na prednjoj desnoj strani trupa, a pokretala su ga dva Prat end Viti PW127B turbo-prop motora. Izrađena su samo četiri aviona.
Zemlje u kojima je korišćen ovaj avion[uredi | uredi izvor]
Aktuelni vojni korisnici[uredi | uredi izvor]
Bivši vojni korisnici[uredi | uredi izvor]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „The Fokker 50” (na jeziku: (jezik: engleski)). Airliners.net. Pristupljeno 21. avgust 2010.
- ^ EASA Type Certificate.