Hiperseksualnost

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hiperseksualnost
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostmedical psychology, Psihoterapija, psihijatrija, Seksologija
MKB-10F52.7
MKB-9-CM302.89

Hiperseksualnost je izuzetno čest ili naglo povećan libido. Kontroverzno je da li ga treba uključiti kao kliničku dijagnozu koju koriste stručnjaci za mentalno zdravlje. Nimfomanija i satirijaza su bili termini koji su se ranije koristili za stanje kod žena i muškaraca.

Hiperseksualnost može biti primarno stanje, ili simptom druge medicinske bolesti ili stanja; na primer, Kluver-Busi sindrom ili bipolarni poremećaj. Hiperseksualnost se takođe može pojaviti kao neželjeni efekat lekova kao što su lekovi koji se koriste za lečenje Parkinsonove bolesti. Kliničari tek treba da postignu konsenzus o tome kako najbolje opisati hiperseksualnost kao primarno stanje, ili da utvrde prikladnost opisivanja takvog ponašanja i impulsa kao zasebne patologije.

Kliničari i terapeuti na hiperseksualno ponašanje različito gledaju kao na vrstu opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OKP) ili „poremećaja OKP spektra“, zavisnosti ili poremećaja impulsivnosti. Brojni autori ne priznaju takvu patologiju i umesto toga tvrde da ovo stanje samo odražava kulturnu nesklonost izuzetnom seksualnom ponašanju.

U skladu sa nepostojanjem konsenzusa o tome šta uzrokuje hiperseksualnost, autori su koristili mnogo različitih oznaka da je upućuju, ponekad naizmenično, ali često u zavisnosti od toga koju teoriju favorizuju ili koje specifično ponašanje proučavaju. Savremeni nazivi uključuju kompulzivnu masturbaciju, kompulzivno seksualno ponašanje, zavisnost od sajber seksa, erotomaniju, „prekomerni seksualni nagon“, hiperfiliju, hiperseksualnost, hiperseksualni poremećaj, problematičan hiperseksualnost, seksualna zavisnost, seksualna kompulzivnost, seksualna zavisnost, seksualna impulsivnost, „seksualno ponašanje van kontrole“, i poremećaj povezan sa parafilijom.

Tretman[uredi | uredi izvor]

Hiperseksualnost može negativno uticati na pojedinca. Koncept hiperseksualnosti kao zavisnosti pokrenuli su 1970-ih bivši članovi Anonimnih alkoholičara koji su smatrali da imaju sličan nedostatak kontrole i kompulzivnosti sa seksualnim ponašanjem kao i sa alkoholom.[1][2]

Sada postoji više grupa za samopomoć u stilu 12 koraka za ljude koji se identifikuju kao zavisnici od seksa, uključujući anonimne zavisnike od seksa, anonimne seksoholičare, anonimne zavisnike od seksa i ljubavi i anonimne seksualno kompulzivne. Neki hiperseksualni muškarci mogu da leče svoje stanje upotrebom lekova (kao što je ciproteron acetat) ili konzumiranjem hrane koja se smatra anafrodizijacima. Drugi hiperseksualci mogu izabrati put konsultacija, kao što je psihoterapija, grupe za samopomoć ili savetovanje.[3]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Ovaj članak ili njegov deo izvorno je preuzet iz Rečnika socijalnog rada Ivana Vidanovića uz odobrenje autora.

  1. ^ Goleman, Daniel (1984-10-16). „SOME SEXUAL BEHAVIOR VIEWED AS AN ADDICTION”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2023-10-04. 
  2. ^ „The Myth of Sexual Compulsivity”. web.archive.org. 2014-02-02. Arhivirano iz originala 02. 02. 2014. g. Pristupljeno 2023-10-04. 
  3. ^ Griffiths, Mark D.; Dhuffar, Manpreet K. (2014). "Treatment of Sexual Addiction within the British National Health Service" (PDF). International Journal of Mental Health and Addiction. 12 (5): 561–571. doi:10.1007/s11469-014-9485-2. S2CID 20280073.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]


Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).