Hronologija radničkog pokreta i KPJ 1931.
Appearance
◄ 1920—1929. | |
1940—1949. ► |
Hronološki pregled važnijih događaja vezanih za Radnički pokret Jugoslavije i Komunističku partiju Jugoslavije (KPJ), kao i opšta politička dešavanja koja su se dogodila u Kraljevini Jugoslaviji tokom 1931. godine.
Mart[uredi | uredi izvor]
25. mart[uredi | uredi izvor]
- U Moskvi, od 25. marta do 13. aprila, održan Jedanaesti plenum Izvršnog komiteta Komunističke internacionale na kome se raspravljalo o problemima svetske ekonomske krize i opasnostima od vojne intervencije protiv Sovjetskog Saveza. U toku Plenuma, podneta su dva referata — O zadacima Sekcija Kominterne u vezi sa razvojem ekonomske krize i narastanja u nekim zemljama revolucionarne krize i O opasnosti vojne intervencije protiv SSSR i zadacima komunista. Ocenjeno je da se buržoazija nalazi u krizi i da se zato sprema fašizaciju i napad na Sovjetski Savez, zatim da evropska socijaldemokratija ometa evropsku socijalističku revoluciju i zato je borba protiv socijaldemokratije, „koja donosi fašizam” ocenjena kao glavna parola. U radu Plenuma učestvovali su Filip Filipović, član IK Kominterne i Milan Gorkić, kandidat za člana IK Kominterne. Ovom prilikom, Filipović je izabran za kandidata za člana Predsedništva Izvršnog komiteta Kominterne.[1]
Maj[uredi | uredi izvor]
7. maj[uredi | uredi izvor]
- Iz zatvora u Lepoglavi u zatvor u Mariboru, prebačena grupa zatvorenika-komunista, u kojoj su bili Josip Broz Tito, Jovan Trajković, Stevan Čolović i Salomon Levi. Nakon što su stupili u vezu sa zatvorenicima-komunistima, koji su ranije dovedeni u Maribor, rukovodstvu zatvora su pripretili štrajkom glađu, pa su 7. juna bili prebačeni u zajedničku ćeliju.[2]
Jun[uredi | uredi izvor]
17. jun[uredi | uredi izvor]
- Na sastanku Centralne rukovodeće instance KPJ diskutovano o kadrovskim problemima, kao i o karakteru izjava članova Centralnog komiteta KPJ i ostalih rukovodilaca, koji su bili predviđeni za povratak u zemlju.[2]
Avgust[uredi | uredi izvor]
14. avgust[uredi | uredi izvor]
- U Zagrebu, od posledica policijske torture tokom 5,5 godišnjeg robijanja, sa kome je pušten 13. maja, preminuo Zlatko Šnajder (1903—1930), revolucionar i politički sekretar Centralnog komiteta SKOJ, od 1924. do 1926. godine.[3][4]
Septembar[uredi | uredi izvor]
3. septembar[uredi | uredi izvor]
- Kralj Aleksandar Karađorđević proklamacijom doneo novi Ustav Kraljevine Jugoslavije, koji je zbog toga poznat kao „Oktroisani ustav”. Par dana kasnije, 10. septembra objavljeno je nekoliko zadataka kojima je bio propisan postupak oko izbora Narodne skupštine i Senata Kraljevine Jugoslavije. Ovim činom zvanično je završena Šestojanuarska diktatura, uvedena 6. januara 1929. godine.[3]
30. septembar[uredi | uredi izvor]
- U Hreljinu, kod Bakra, uhapšen Božo Vidas Vuk (1894—1931), član CK KPJ. On se u leto 1931. vratio u Jugoslaviju, kako bi pomogao uspostavljanje prekinutih partijskih veza, ali je bio uhapšen. Početkom novembra iste godine, ubijen je na jugoslovensko-mađarskoj granici, u blizini mesta Ruše, kod Maribora.[5]
Oktobar[uredi | uredi izvor]
15. oktobar[uredi | uredi izvor]
- U Zagrebu, u potkrovlju zgrade na Voćarskoj cesti, policija u potrazi za Josipom Debeljakom, ubijen Josip Adamić (1907—1931), sekretar Mesnog komiteta SKOJ-a za Zagreb.[5][6]
- U Zagrebu, u stanu u Markuševačkoj ulici broj 13, grupa policijskih agenata, predvođena Jurajem Špilerom, otkrila i potom ubila Josipa Debeljaka (1902—1931), člana CK KPJ i sekretara CK SKOJ-a, koji je krajem jula ilegalno došao iz Beča u Zagreb, kako bi radio na oživljavanju rada organizacija KPJ i SKOJ.[5][7]
Novembar[uredi | uredi izvor]
8. novembar[uredi | uredi izvor]
- Održani izbori za Narodnu skupštinu Kraljevine Jugoslavije (prvi izbori posle uvođenja šestojanuarske diktature). Zbog neslaganja sa „Zakonom o izboru narodnih poslanika“, koji je donet svega dva meseca pre izbora, opozicija je odlučila da bojkotuje izbore, tako da je na izborima bila samo jedna lista — Jugoslovenske radikalne seljačke demokratije na čelu sa generalom Petrom Živkovićem, koja je osvojila sve mandate. Od ukupno 3.483.349 birača na izborima je glasalo 2.342.520 ili 67,28%.[5]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Hronologija 1 1980, str. 192.
- ^ a b Hronologija 1 1980, str. 193.
- ^ a b Hronologija 1 1980, str. 194.
- ^ Petrović 1979, str. 144.
- ^ a b v g Hronologija 1 1980, str. 195.
- ^ Petrović 1979, str. 518.
- ^ Petrović 1979, str. 521.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije. Beograd: Institut za izučavanje radničkog pokreta. 1963. COBISS.SR 54157575
- Očak, Ivan; Popović, Jovo (1976). Autobiografija — Marko Orešković Krntija. Zagreb: Alfa. COBISS.SR 57986316
- Hronologija revolucionarne delatnosti Josipa Broza Tita. Beograd: Export-press. 1978. COBISS.SR 50094343
- Petrović, Slobodan (1979). Sedam sekretara SKOJ-a. Beograd: Rad. COBISS.SR 21847559
- Hronologija radničkog pokreta i SKJ 1919—1979. tom I 1919—1941. Beograd: Narodna knjiga; Institut za savremenu istoriju. 1980. COBISS.SR 1539739342
- Istorija Saveza komunista Jugoslavije. Beograd: Izdavački centar „Komunist”; Narodna knjiga; Rad. 1985. COBISS.SR 68649479