Pređi na sadržaj

Cvetko Lainović

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Cvetko Lainović
Lični podaci
Datum rođenja(1931-04-06)6. april 1931.
Mesto rođenjaPodgorica, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti24. april 2006.(2006-04-24) (75 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija i Crna Gora

Cvetko Lainović (Podgorica, 1931Beograd 2006) bio je srpski i jugoslovenski slikar. Uradio je 10.000 portreta. U Udruženja za kulturu, umetnost i međunarodnu saradnju „Adligat” se nalazi zbirka njegovih slika i arhivskih materijala.

Biografija[uredi | uredi izvor]

U Podgorici je završio osnovnu i srednju školu.[1] Sa 10 godina počinje da radi portrete. Informacija da desetogodišnji dečak radi portrete se pročula u Crnoj Gori i Lainovića posećuju slikari Petar Lubarda i Milo Milunović. On slika pred njima a oni izražavaju divljenje njegovom radu.[1]

Slikarstvo je studirao u Ljubljani i Zagrebu.[2] Radio je kao predavač u gimnaziji u Podgorici od 1955. do 1967.[3]

Diplomirao je na Akademiji likovnih umetnosti u Zagrebu 1954 i diplomirao je matematiku na Pedagoškoj akademiji u Nikšiću.[4]

Bio je učesnik Jesenjeg pariskog salona 2001, 2002. i 2004. godine.[4]

Preminuo je u Beogradu 24. aprila 2006.[4]

Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Bio je oženjen prevoditeljkom Zoricom Terzić.[1]

Rad[uredi | uredi izvor]

Radovi su mu uglavnom postavljeni na beloj pozadini, sa svedenim potezima i uprošćenim crtežom.[3] Njegovi radovi pri kraju stvaralaštva izdvajaju se po većoj upotrebi boja u odnosu na raniji periode stvaralaštva.[5]

Izgradio je poseban pristup u slikarstvu u kome dominira linija.[6] Njegovi radovi su deo galerija, muzeja i privatnih kolekcija Srbije, regiona i mnogih zemalja u svetu.[4]

Opus Lainovića obuhvata 10.000 portreta.[7][8]

Uradio je portrete velikog broja javnih ličnosti u Srbiji i inostranstvu, uključujući portret Nensi Regan.[1]

O Lainovićevom radu pisali su Đorđe Kadijević, Marko Deberga, Momo Kapor, Dragan Jovanović Danilov, Duško Radović, Nikola Mirkov, Svetislav Basara, Paul Kazo, Zdravko Vučinić i drugi kritičari.[6]

Udruženje Adligat baštini arhivski materijal i poseduje nekoliko slika Cvetka Lainovića.[9]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Nagrada ALU, Zagreb, 1954.[10]
  • Nagrada, Oslobađanje Cetinja, 1965.[10]
  • Nagrada, Oslobođenje Podgorice, 1969.[10]
  • Nagrada 13. Jul, Podgorica, 1977.[10]
  • Nagrada Crne Gore za slikarstvo 1977.[10]
  • Jugoslovenska nagrada “Božidar Ilić”, 2000.[10]
  • Prva nagrada na izložbi akta, Petrovac na Moru, 2004.[10]

Knjige[uredi | uredi izvor]

  • Boje noći, Nikšić, 1987.[10]
  • Stvari, Herceg-Novi, 1991.[10]
  • Boja duše, Valjevo, 1993.[10]
  • Moje promašeno ludilo, Beograd, 1994.[10]
  • Ostatak misli, Beograd, 1995.[10]
  • Misao I slike, Beograd, 1996.[10]
  • Svijetle sjenke, Beograd, 1999.[10]
  • Prije molitve, kob, Vršac, 1999.[10]
  • Stid od riječi, Raška, 2000.[10]
  • Honte des mots, l'age d'homme, Pariz, 2000.[10]
  • Bijelo nebo, Beograd, 2001.[10]

Izložbe[uredi | uredi izvor]

Lainović je imao sedamdeset samostalnih izložbi i nekoliko stotina grupnih izložbi.[4]

Samostalne izložbe[uredi | uredi izvor]

  • 1955. Titograd, Dom JNA, Nikšić, Kulturni Centar[10]
  • 1957. Titograd, Narodno pozorište[10]
  • 1963. Titograd, Umietnički paviljon[10]
  • 1972. Beograd, Galerija grafičkog kolektiva Beograd[10]
  • 1973. Zagreb, GALERIJA ULUH-a[10]
  • 1975. Njujork, Galerija Lohman[10]
  • 1976. Pariz, Galerija muff[10]
  • 1976, 1981, 1986. Titograd, Moderna Galerija[10]
  • 1976. Budva, Gradska galerija[10]
  • 1977. Rim, galerija margutianna[10]
  • 1978. Stokholm, Jugoslovenski kulturni centar[10]
  • 1978. Beograd, Galerija kulturnog centra[10]
  • 1978. Stokholm, galerija Sveabrunn[10]
  • 1980. Brisel, Haleriia Racines, galeriia 80. Lincheiping[10]
  • 1981. Kairo, Jugoslovenski kulturni centar, Kairo[10]
  • 1984. Brisel, Haleriia Racines, galeriia 80. Lincheiping[10]
  • 1984. Čikago, Jugoslovensko-američki kulturni centar[10]
  • 1984. Njujork, Jugoslovenski kulturni centar[10]
  • 1985. Vašington, galerija Gilpin[10]
  • 1987. Rijeka, Dom JNA[10]
  • 1988. Herceg Novi, Hotel Plaza[10]
  • 1989. Kotor, Galerija kulturnog centra[10]
  • 1990. Palermo, Teatro Dante[10]
  • 1991. Podgorica, Galerija umjetnosti nesvrstanih zemalja “J.B. Tito “[10]
  • 1991. Cetinje, Plavi Dvorac[10]
  • 1991. Beograd, Galerija Doma JNA[10]
  • 1991. Firenca, Galerija Teorema[10]
  • 1992. Rabat, Galerija Udaja[10]
  • 1993. Podgorica, Dom omladine[10]
  • 1993. Kotor, Galerija kulturnog centra[10]
  • 1993. Budva, Galerija Smit[10]
  • 1993. Sveti Stefan[10]
  • 1993. Valjevo, Narodni muzej[10]
  • 1993. Beograd, Galerija Pero[10]
  • 1993. Budva, Galerija Arkada[10]
  • 1993. Vršac, Galerija kod Sterije
  • 1993. Bela Crkva, Narodni Muzej[10]
  • 1993. Smederevska Palanka, Galerija kulturnog centra[10]
  • 1995. KIC[10]
  • 1996. Podgorica, Centar savremene umjetnosti Crne Gore[10]
  • 1996. Podgorica, Galerija dvorca Petrovića[10]
  • 1997. Aleksinac, Muzej grada[10]
  • 1997. Herceg Novi, Galerija Spinaker[10]
  • 1997. Bar, Galerija kulturnog centra[10]
  • 1998. Beograd, Studentski grad[10]
  • 1998. Raška, Galerija kulturnog centra[10]
  • 1999. Subotica, Centar Sveti Sava[10]
  • 2000. Beograd, Galerija ULUS-a[10]
  • 2000. Novi Sad, Mali likovni salon[10]
  • 2000. Prokuplje, Narodni Muzej[10]
  • 2001. Novi Sad, Galerija SPENS[10]
  • 2001. Kopaonik, Izložba crteža[10]
  • 2001. Moskva, Izložba crteža[10]
  • 2001. Pljevlja, Galerija Vitomir Srbljanović[10]
  • 2004. Kolašin[10]
  • 2004. Beograd, Biblioteka grada[10]
  • 2005. Novi Sad, Galerija Podrum[10]
  • 2005. Beograd, Galerija Stratezi Art[10]
  • 2006. Beograd, Galerija Pero[10]
  • 2011. Podgorica, Galerija Most[10]
  • 2016. Beograd, Galerija 212[10]
  • 2018. Novi Sad, Galerija Kulturnog centra Novog Sada[11]

Odabrane grupne izložbe[uredi | uredi izvor]

  • Grupne izložbe u Tunisu, Kairu, Aleksandriji, Nikoziji, Ankari, Veroni, Ljubljani, Rijeki, Palermi, Moskvi, Budvi, Herceg-Novom, Novom Sadu, Skoplju, Nišu, Zadru, Sentandreji, Rimu, Bariju, Berlinu, Bolonji, Riminiju, Zagrebu, Monte-Karlu[10]
  • BRESI, AKAM. XV salon[10]
  • Izložba NOB, Beograd[10]
  • Njujork, crnogorski slikari, galerija Tuplajt[10]
  • Ljubljana, izložba ULUCG[10]
  • Izložba trojice, dom JNA, 1963.[10]
  • Rijeka, Galerija doma JNA[10]
  • Galerija na Andrićevom vencu, Beograd[10]
  • Oktobarski salon u Beogradu[10]
  • Nekoliko izložbi u paviljonu Cvijete Zuzorić[10]
  • Drugo i treće trienale u Beogradu[10]
  • Jesenji salon u Parizu[10]
  • Grupne izložbe ULUS-a[10]
  • Pariz, Galeriia mouffe[10]
  • Trijenale u Zadru, 1977.[10]
  • Jesenja izložba ULUS-a, 1980.[10]
  • Vašington, Galerija Konektikat[10]
  • Pariz, Galerija Peinture Fraiche[10]
  • Cetinje, jubilarna izložba ULUCG-a[10]
  • Sajam slika na Frankfurtu[10]
  • Narodni muzej u Kolašinu[10]
  • Dom vojske Jugoslavije, 2002.[10]
  • Kulturni centar Raške[10]
  • Troyes en Champagne[10]
  • Muzej 25. Maja, Beograd[10]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g „Cvetko sa lica čitao sudbine”. NOVOSTI (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-30. 
  2. ^ „Arte - Cvetko Lainović - Biografija”. www.arte.rs. Pristupljeno 2020-12-30. 
  3. ^ a b „Art Montenegro - CVETKO LAINOVIĆ 2=1”. www.artmontenegro.me (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-12-30. 
  4. ^ a b v g d Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Cvetko Lainović - Svet magične stvarnosti”. www.rts.rs. Pristupljeno 2020-12-30. 
  5. ^ „Art magazin - Cvetko Lainović - Slike / Crteži”. www.artmagazin.info. Pristupljeno 2020-12-30. 
  6. ^ a b „Službeni Glasnik | Klub čitalaca | Autor | Cvetko Lainović”. Službeni Glasnik | Klub čitalaca. Pristupljeno 2020-12-30. 
  7. ^ „Art Montenegro - CVETKO LAINOVIĆ 2=1”. www.artmontenegro.me (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-12-30. 
  8. ^ „Cvetko sa lica čitao sudbine”. NOVOSTI (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-30. 
  9. ^ „U Muzeju knjige Udruženja “Adligat” sačuvano 30.000 knjiga o Crnoj Gori”. espona.me. Pristupljeno 2020-12-29. [mrtva veza]
  10. ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m n nj o p r s t ć u f h c č š aa ab av ag ad ae az ai aj ak al alj am an anj ao ap ar as at au af ah ac adž ba bb bv bg bd be bz bi bj bk bl blj bm bn bnj bo bp br bs bt bu bf bh bc bdž va vb vv vg vd ve vz vi vj vk vl „Sajt Cvetka Lainovića”. lainoviccvetko.com. Pristupljeno 2020-12-30. 
  11. ^ „Izložba Cvetka Lainovića sutra u Kulturnom centru Novog Sada”. Dnevnik (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-30. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]