Crkva Svetog Đorđa (Zupci)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Svetog Đorđa (Zupci)
Osnovni podaci
JurisdikcijaSrpska pravoslavna crkva
EparhijaEparhija zahumsko-hercegovačka i primorska
Osnivanje1901.
Lokacija
MestoBravenik (Zubačko polje)
Država Republika Srpska
 BiH
Koordinate42° 36′ 15.84″ N 18° 25′ 33.96″ E / 42.6044000° S; 18.4261000° I / 42.6044000; 18.4261000
Crkva Svetog Đorđa (Zupci) na karti Bosne i Hercegovine
Crkva Svetog Đorđa (Zupci)
Crkva Svetog Đorđa (Zupci)
Crkva Svetog Đorđa (Zupci) na karti Bosne i Hercegovine

Crkva Svetog Đorđa u Zupcima ili Đurđeva crkva na Braveniku jedan je od verskih objekata Zubačke parohije u satavu Eparhiji zahumsko-hercegovačke i porimorske, Srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini, izgrađena 1901. godine na temeljima nekadašnje manastirske crkve iz perioda Svetoga Save i dinastije Nemanjića, kada je Arhiepiskopija bila na Pelješcu u gradu Stonu. Ova crkva je sazidana od strane meštana Zubaca u znak sećenja na manastirsku crkvu koja je spaljena i razoreni do temelja u 18. veku, nakon dolaska Osmanlija na ovaj prostor. Nakon burnih vremena i dva svetska i jednog međuetničkog rata u Bosni i Hercegovini, crkva je obnovljena 1989. godine.[1]

Položaj[uredi | uredi izvor]

Crkva Svetog Đorđa izgrađen je na uzvišenju Brvenik, na krajnjem jugoistoku trebinjske opštine, u sastavu Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, na brdsko-planinskoj zaravni Zupci odnosno na ulasku iz Zubačkoga polja u Sutjesku na desnoj strani na obronku Bijele gore, na prostoru površine od oko 200 km2. Ova geografski zatvorena celina sa kraškim poljima i uzvišenjima do 800 m nadmorske visine, nastala iznad mora odlikuju se mnogobrojnim krečnjačkim vrtovi sa ogoljelim i bezvodnim pejsažom.[2]

Zbog prirode reljefa, Zupci su od okoline potpuno odvojeni, što brdskim, što planinskim vencima, a nasleđene graditeljske vrednosti, zasnovane na prirodnoj sponi između primorja i kontinentalnog zaleđa, od najstarijih vremena ulaze u okvir zatvorenog submediterana. Zaravan je od praistorije naseljavana u Dubravama, Konjskom, Carevom, Ćeklinom i Pukovom polju.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Srbi su sve do Svetoga Save na prostoru Istočne Hercegovine pripadali tadašnjim Episkopijama u Primorju, Zeti i Raškoj. Kada je Srpska Crkva kao autokefalna Arhiepiskopija organizovana samostalno, Episkopija Humska (kasnije kao Mitropolija, zvana još Zahumska, Hercegovačka, Trebinjska, Hercegovačko-zahumska) osnovana je 1219. godine od strane Svetoga Save, Arhiepiskopa svih srpskih i primorskih zemalja. Tada je Sveti Sava izborio i izdejstvovao osamostaljenje i autokefalno crkveno organizovanje prostora na kojima su živeli, i do tada pravoslavni, Srbi. Kao prvi Arhiepiskop za ove Srpske i Primorske zemlje, koje nosi i u svooj arhiepiskopskoj tituli, Sveti Sava je na ovom prostoru Balkana organizovao dve Episkopije: Zetsku, sa sedištem na Prevlaci u Boki, i Humsku sa sedištem u Stonu.[3] Ova promena uticala je na nastanak mnogih hramova u Istočnoj Hercegovini, među kojima se spominje i Manastir Svetog Đorđa u Zupcima.

Da je manastir u Zupcima izgrađen u srednjem veku u vreme Svetog Save potvrđuju nalazi arheoloških istraživanja, otkrića istoričara i brojna narodna predanja. Otkriće prvobitnih temelja, kao i materijalni ostaci 41 stećka, ukazuju na postojanje crkvenog života na ovim prostorima i u ranaom periodu hrišćanstva.[1]

Rušenje manastira

Dolaskom na prostor Zubačkog polja u 18. veku Osmanilija su spalili i razoreni do temelja manastir i manstirsku crkvu i ubili 14 monaha. Nekolicko preživelih monaha (nije poznat broj) koji su se spasli u brdima istočno od crkvišta obnovili su monaški život do smrti i poslednje pripadnika ove zajednice, kada se ona potpuno gasi. O postojanju ove zajednice po narodnom predanju svedeči Kaluđerska pećina, [a] u brdu na obodu Zubačkog polja.[1]

Obnova hrama

Narod Zubačkog polja iz temelja je podigo novi hram 1901. godine, ili crkvu Svetog Đorđa ili Đurđevu crkvu na Braveniku, koja je vremenom postala saborna za celu Zubačku visoravan. Sredstva za izgradnju hrama ravnomerno su obezbedila (prema brojnosti) domaćinstava Zubačkih plemena.[4]

Hram nakon Drugog svestkog rata

Nakon Drugog svetskog rata u komunističkom periodu u tadašnjoj SFR Jugoslaviji, verski život je skoro zamro, U takvim uslovima crkva na Brveniku je polako stradala ...od zuba vremena i ljudskog nemara i sve više propadala...da bi sedamdesetih godina ostala bez vrata i sa narušenim krovom koji prokišnjava. Po crkvenoj porti je pasla stoka i ne rijetko se u crkvu zatvarala.[1]

Novonastale političke promene u Jugoslaviji, koje su uticale na promenu stava prema crkvi i vernicima s kraja 1980-tih ohrabrio je vernike Zubačkog polja da obnove verski život na ovom prostoru. Oni 1989. godine obnavljaju hram i podižu zid ogradu oko crkvene porte. Od tada je prema zapisu Nastojatelja hrama: jeromonaha Sinđel Isaija (Pavlovića)...

...ponovo zaživjela crkva i crkveni život naroda zubačkog iako je na pomolu bio i izbio građanski rat na prostoru bivše Jugoslavije koja se ubrzano raspada. Narod je sada bio jedinstven i odlučan da stoji na braniku postojbine srbske i vjere Svetosavske.[1]

Manastir u Republici Srpskoj

Za Đurđevdan 2010. godine započela je izgradnja i obnova crkve Svetog Đorđa i za godinu dana rada uz Božiju pomoć načinjen je mali pomak,i pored toga što se kuće u ovom području postepeno, ali sigurno dan za danom gase i Zubci postaju sve više pusti.

Izgled[uredi | uredi izvor]

Današnja crkva sazidana 1901. godine a obnovljena 1989. i 2010. godine je jednobrodna građevina sazidana od pritesanog kamena, sa krovom na dve vode prepokrivenim crepom. Iznad ulaznih vrata nalazi se zvonik sa tri zvona u dva nivoa. Svetlost u crkvu ulazi kroz po tri polukružna prozora sa obe strane građevine. U crkvu se ulazi kroz masivna drvena vrata sa zapadne strane.

U ograđenoj crkvenoj porti nalaze se temelji prvobitnog manastirkog hrama i manastirsko groblje sa nekropolom u kojoj je otkriven 41 srednjovekovni stećak

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Kako je narod ovdašnji zove i sa poštovanjem pominje

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g d „Srpska pravoslavna crkva Eparhija zahumsko-hercegovačka i primorska, Manastir Svetog Đorđa Zupci (PDF). Eparhija Zahumsko hercegovačka i primorska. Pristupljeno 10. 11. 2020. 
  2. ^ J. Marković, Geografske oblasti SFRJ, 807, Enciklopedija Jugoslavije, 2, 162.
  3. ^ „Istorija”. Eparhija ZHiP. 11. 10. 2011. Pristupljeno 11. 11. 2020. 
  4. ^ Đ. Tošić, Trebinjska oblast u srednjem vijeku, Beograd, 1998, 32.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]