Pređi na sadržaj

Crkva Svetog velikomučenika Prokopija u Ljiljancu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Crkva Svetog velikomučenika Prokopija
Osnovni podaci
Statushrišćanska pravoslavna bogomolja
Tipcrkva
JurisdikcijaSrpska pravoslavna crkva
EparhijaEparhija vranjska
Osnivanje1899.
PosvećenSvetom velikomučeniku Prokopiju
Arhitektura
Rekonstruisan1998. i 2016.
Lokacija
MestoLjiljance, Opština Bujanovac
DržavaSrbija

Crkva Svetog velikomučenika Prokopija u Ljiljancu, naseljenom mestu na teritoriji Opštine Bujanovac, pravoslavni je hram koji pripada Eparhiji vranjskoj Srpske pravoslavne crkve.[1]

Crkva posvećena Svetom velikomučeniku Prokopiju obnovljena je 1899. godine. Prema legendi, na mestu današnje crkve nekada se nalazio manastir, opljačkan od Turaka. Meštani sela obnovili su crkvu u periodu od 1889. do 1905. godine. Jovan Hadži Vasiljević navodi da je crkva bila obnovljena 1889. godine (Južna Stara Srbija, knjiga 2, str. 372). Prema natpisu sa zapadne fasade, sadašnja crkva je podignuta 1905. a obnovljena 1928. godine.

Crkva je jednobrodna građevina, sa oltarskim prostorom i polukružnom apsidom na istočnoj strani. Ulazi u crkvu nalaze se na zapadnoj i jugozapadnoj strani. Crkva je spolja omalterisana. Na zapadnoj fasadi, nad ikonom patrona iznad glavnog ulaza u crkvu, nalazi se kvadratno polje sa natpisom: Zidana 1905 pop 1928 maj Dina i Anđel.

Nad zapadnim ulazom u crkvu naslikana je freskoikona patrona hrama, na kojoj je Sveti velikomučenik Prokopije prikazan kao sveti ratnik, sa kopljem u desnoj ruci i oreolom oko glave. U donjem levom uglu ispisana je 1905. godina. Iznad predstave svetitelja je krst, a desno i levo, u gornjem polju predstave nalazi se po jedan šestolatični cvet. Uz južni zid crkve stoji kamena trpeza za sveštanje masla.

Ikone na ikonostasu rad su zografa Krste Avramova Dičića, iz 1905. godine. Zograf se potpisao na prestonoj ikoni Hrista. Prestona ikona Bogorodice priložena je 1910. godine. Na osnovu stila dolazimo do zaključka da je i zidno slikarstvo Dičićev rad. Ikonu Svetog arhangela Mihaila izradio je majstor po imenu Petar. Na ikonostasu se nalazi 48 ikona, koje su slikane na drvetu, tehnikom tempere. Na poleđini ikona ispisane su posvete, krupnim slovima u crnoj boji, ali su teško čitljive jer su premazane belom bojom za vreme bugarske okupacije.

Zvonik je odvojen od crkve, a na zvonu postoji natpis: Hram Svetog Prokopija manastirište u Bujanovcu, salio Lebiš i Blazina u Zagrebu, godine 1910. br. 256.

Renoviranje crkve završeno je 1998. godine, a 2010. godine podignut je konak sa narodnom trpezarijom. Parterno uređenje porte sa ogradnim zidom urađeno je 2016. godine.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Šematizam”. Eparhija vranjska. Pristupljeno 5. 3. 2024. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]