Pređi na sadržaj

Čemerno (Ilijaš)

Koordinate: 44° 02′ 12″ S; 18° 22′ 21″ I / 44.03667° S; 18.3725° I / 44.03667; 18.3725
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Čemerno
Panorama opustošenog sela Čemerna u opštini Ilijaš, Kanton Sarajevo, FBiH.
Administrativni podaci
DržavaBosna i Hercegovina
EntitetFederacija BiH
KantonSarajevo
OpštinaIlijaš
Stanovništvo
 — 2013.0
Geografske karakteristike
Koordinate44° 02′ 12″ S; 18° 22′ 21″ I / 44.03667° S; 18.3725° I / 44.03667; 18.3725
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina1.100 m
Č emerno na karti Bosne i Hercegovine
Č emerno
Č emerno
Č emerno na karti Bosne i Hercegovine

Čemerno je naseljeno mjesto u Bosni i Hercegovini u opštini Ilijaš koje administrativno pripada Federaciji Bosne i Hercegovine. Čemerno se nalazi na zapadnoj padini Čemerske planine, na nadmorskoj visini od oko 1.100 metara nadmorske visine. Selo je udaljeno 30 kilometara od Sarajeva i oko 20 kilometara od Ilijaša. Ispod sela se pruža živopisni kanjon rijeke Misoče sa više neispitanih pećina. Smješteno je na blagoj padini okruženo livadama, crnogoričnom i bjelogoričnom šumom, koje su pune izvora pitke vode. Naziv sela, kao i same Čemerske planine, potiče vjerovatno od ljekovite biljke koja je zastupljena u ovom kraju, a nosi naziv Čemerika ili Avdika. Konfiguracija zemljišta i zima sa dosta sniježnih dana obezbjeđuje selu idealne uslove za zimske sportove. Osim starog groblja, danas u selu ne postoji ni jedan znak da se u njemu nekada živjelo.[1]

Geografija[uredi | uredi izvor]

Čemerno pripada Opštini Ilijaš, Kantonu Sarajevo, a administrativno se nalazi u Federaciji Bosne i Hercegovine, i nalazi se na nadmorskoj visini od oko 1.100 metara. Po morfološkoj građi zemljište je kraško područje sa uvalama i vrtačamam livadama i blagim padinama po obroncima Čemerske planine.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Čemerno su kroz cijelu istoriju potojanja, pa sve do 10. 6. 1992. godine naseljavali isključivo Srbi, što je vidljivo i po popisima stanovništva iz ranijih perioda. Po popisu stanovništva iz 1961. godine je utvrđeno da u selu živi 159 osoba isključivo srpske nacionalnosti. Na popisima stanovništva iz 1971. 1981. i 1991. godine Čemerno se ne pojavljuje kao zasebno naselje, nego kao dio naseljenog mjesta Han Karaula, pa zbog toga nije zabilježen broj stanovnika od 1961. godine, iako se nacionalna struktura svih ovih godina nije mijenjala, sve do 10. 6. 1992. godine, kada je na selo izvršen združeni napad muslimansko-hrvatskih snaga, to jeste tzv. Armije Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatskog Vijeća Odbrane, pri čemu je kompletno selo spaljeno i uništeno, a stanovništvo pobijeno na najsvirepiji način jer se u raznim zvaničnim dokumentima selo Čemerno ne spominje. Sticajem okolnosti preživjele su tri osobe, koje su uspjele svjedočiti o izvršenom tločinu nad 32 srpska žitelja Čemerna, najviše starih žena i muškaraca. Manipulacije sa brojem i strukturom stanovnika sela su vidljive i nakon 10. juna 1992. godine, nakon spaljivanja sela i vršenja pokolja nad stanovništvom. Na Čemernu su živjele porodice: Damjanović, Trifković i Rašević.

Čemerno je prilikom masakra 10. juna 1992. potpuno spaljeno i uništeno, i danas je potpuno napušteno.[2]

Nacionalnost[3] 1991. 1981. 1971. 1961.
Srbi 159
ostali i nepoznato
Ukupno ' ' ' 159
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1961. 159

Župa Čemerno[uredi | uredi izvor]

Naročito je simptomatično i licemjerno od strane Katoličke crkve jedno svoje upravno tijelo, tačnije župu nazvati po ovom čisto pravoslavnom selu. Naime 1882. godine, odvajanjem pojedinih mjesta od sarajevske župe, formirana je Župa Čemerno, iako u samom naseljenom mjestu Čemernu, nije bilo katoličkih porodica, niti katoličkih vjerskih objekata. Čak se i sama župna crkva ove župe nalazi u selu Taračin Do, gdje katoličko stanovništvo i živi. Prema Imeniku klera i župa za 1883. godinu a prema podacima iz 1882, u župi Čemerno spominju se sljedeća naselja sa brojek vjernika prikazanim u zagradi: Bogšić — Bokšići (21), Gora (79), Grabljeva njiva (10), Kamenice (47), Konovik (14), Kopošići — Kopušići (36), Krivače (14), Kruzi (20), Kožlje (47), Ljetovik (15), Ljubina (24), Nasići (54), Rijeka (24), Solakovići (37), Tisovik (40), Ulištovići (47), Vidotina (21) i Višnjica sa 60 katolika.[4] Iz ovog spiska, jasno je vidljivo da u selu Čemerno, po kome je nazvana župa, te 1882. godine nije živio ni jedan katolik, a kasniji popisi, što državni, što oni sprovedeni od strane katoličke crkve, među koje spadaju: Imenik klera i župa za 1885. godinu[5], Imenik klera i župa za 1910. godinu[6], Šematizam za 1932. godinu[7], Šematizam za 1961. godinu[8], Podaci o broju katolika Župe Čemerno na dan 31. decembar 2001. godine[a], Podaci iz 2005. godine[b] jasno govore da u selu Čemernu, od godine osnivanja ove Župe, do danas nije živio ni jedan katolik. Zbog ratnih dešavanja, danas se sjedište Župe privremeno nalazi u Donjoj Jošanici u Vogošći kraj Sarajeva.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Kroz istoriju se nije desilo ni tokom Prvog svjetskog rata, ni tokom Drugog svjetskog rata, da je na Čemernu bilo stradalih i poginulih civila, sve do 1992. godine, kada su 10. juna udruženim snagama, muslimanske tzv. Armije Republike BiH i Hrvatskog Vijeća Odbrane, opkolili srpsko selo Čemerno u sarajevskoj opštini Ilijaš i na najmonstruozniji način ubili 32 civila i zapalili petnaestak kuća. Za ovaj zločin, počinjen nad nedužnim i nenaoružanim građanima, među kojima je bilo osam žena i jedno dijete, do danas niko nije odgovarao, nije čak podignuta nijedna optužnica, iako je MUP Republike Srpske samo dan nakon stravičnog masakra u Čemernu podnio krivičnu prijavu.[9] U selu se nalazi spomenik koji su preživeli podigli u znak sećanja na žrtve masakra u Čemernu. Žrtve su nakon zločina sahranjene u zajedničku grobnicu u junu 1992, a ekshumirane u maju 1999. godine. Na insistiranje vlasti Opštine Ilijaš koje su odbijale da preživelima daju dozvolu za podizanje spomenika, natpis na spomeniku umjesto „Žrtve ratnog zločina“ glasi „Žrtve zbivanja iz rata u BiH“.

U Čemernu su 10. juna 1992. pripadnici tzv. Armije Republike BiH izvršili pokolj srpskog stanovništva.[2][10][11] Tog dana je ubijeno 32 Srba.[traži se izvor] Ovo je ujedno i najveći pokolj srpskog stanovništva u jednom danu koji se desio na prostoru šireg regiona Sarajeva u periodu između 1992. i 1995. godine.[12]

Privreda[uredi | uredi izvor]

Selo Čemerno, kao i sama Čemerska planina ima perspektivan privredni potencijal. Ovdje se prije svega nalazi ogromno šumsko bogatstvo, neistražene mineralne sirovine, a područje je idealno za razvoj lova, turizma, zimskih sportova, ekstremnih sportova, kao i za izgradnju malih hidrocentrala na rijeci Misoči, kao i razvoj samog ribolova. S obzirom da u ovim krajevima, nikada nije korišteno vještačko đubrivo, Čemerno je idealno mjesto za uzgoj organske hrane. Mjesto je bogato raznim divljim plodovima poput, sibirske borovnice, drenjine, šipurka i raznih vrsta gljiva. Čista, bistra i nezamućena voda je bitan prirodni potencijal zaFlaširanje vode koje bi moglo postati poznati brend. Mjesto je uvijek bilo bogato divljim životinjama, pogotovu u periodu nakon 1992. godine kada je selo ostalo bez stanovnika, divljač se još više razmnožavala, na osnovu čega je danas postalo idealno mjesto za razvoj lovnog turizma.

Spomenik[uredi | uredi izvor]

U naseljeu se nalazi spomenik koji su preživjeli podigli u znak sjećanja na žrtve masakra u Čemernu.[2] Žrtve su nakon zločina sahraljene u zajedničku grobnicu u junu 1992, a ekshumirane u maju 1999. godine. Na insistiranje vlasti Opštine Ilijaš koje su odbijale da preživjelima daju dozvolu za podizanje spomenika, natpis na spomeniku umjesto „Žrtve ratnog zločina“ glasi „Žrtve zbivanja iz rata u BiH“.[2]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Podatke pripremio velečasni Zvonko Martić župnik župe Čemerno sa sjedištem u Vogošći kraj Sarajeva.
  2. ^ Podatke pripremio velečasni Marijan Orkić župnik župe Čemerno.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Bivše selo Čemerno, koje danas više ne postoji.”. Jutjub. Pristupljeno 8. 6. 2017. 
  2. ^ a b v g „Radio-televizija Republike Srpske: Reportaža: Stradanje Srba u Čemernu”. RTRS. 11. 6. 2009. 
  3. ^ a b Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.
  4. ^ „Istorija župe”. Župa Čemerno. Arhivirano iz originala 03. 11. 2020. g. Pristupljeno 8. 6. 2017. 
  5. ^ Imenik za 1885, str. 40.
  6. ^ Imenik za 1910, str. 107.
  7. ^ Šematizam za 1932, str. 78.
  8. ^ Šematizam za 1961, str. 9.
  9. ^ „Svjedok zločina oslijepio od stresa i straha.”. Politika. Pristupljeno 8. 6. 2017. 
  10. ^ „Obilježavanje 18 godina od masakra nad Srbima u Čemernu kod Ilijaša”. 10. 6. 2011.  (jezik: srpski)
  11. ^ Radio-televizija Republike Srpske: Čemerno: Obilježavanje 19 godina od stradanja Srba, 10. 6. 2011. (jezik: srpski)
  12. ^ „Radio televizija Republike Srpske: Čemerno: Obilježavanje 19 godina od stradanja Srba”. www.rtrs.tv. RTRS. 10. 6. 2011. Pristupljeno 23. 6. 2017. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • „Imenik klera i župa Crkvene pokrajine u Bosni i Hercegovini za godinu 1885”. Imenik za 1885. 1884. 
  • „Imenika klera i župa Nadbiskupije vrhbosanske za 1910. godinu”. Imenik za 1910. 1910. 
  • „Schematismus cleri Archidioecesis Vrhbosnesis pro Anno Domini 1932”. Šematizam za 1932. 1932. 
  • „Šematizam Nadbiskupije vrhbosanske”. Šematizam za 1961. 1961. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]