Šopronkevešd
| Šopronkevešd mađ. Sopronkövesd | |
|---|---|
 Crkva svete Bogorodice 2004. | |
 Zastava
 Grb
| |
| Administrativni podaci | |
| Država |  Mađarska |
| Region | Zapadna prekodunavska regija |
| Županija | Đer-Mošon-Šopron |
| Srez | Šopron |
| Stanovništvo | |
| Stanovništvo | |
| — 2023. | 1.388[1] |
| — gustina | 47,56 st./km2 |
| Geografske karakteristike | |
| Koordinate | 47° 33′ 00″ S; 16° 45′ 00″ I / 47.5500° S; 16.7500° I |
| Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
| Površina | 26,81 km2 |
  Šopronkevešd Šopronkevešd na karti Mađarske | |
| Poštanski broj | 9483 |
| Pozivni broj | (+36) 99 |
| Veb-sajt | |
| http://www.sopronkovesd.hu/ | |
Šopronkevešd (mađ. Sopronkövesd, nem. Gissing) je naselje u zapadnoj Mađarskoj. Šopronkevešd je selo u okviru županije Đer-Mošon-Šopron
Geografija
[uredi | uredi izvor]Lokacija
[uredi | uredi izvor]Šopronkevešd se nalazi 20 kilometara jugoistočno od Šoprona, na zapadnoj granici Kišalfelda. Njegove površinske vode sakuplja potok Fileš a reka Kardoš izvire na njegovoj zapadnoj granici.
Susedna naselja su: Peresteg sa severa, Nđlož sa severoistoka, Rejtekmužaj sa istoka, Leve i Velčej sa juga i Fileš (Nikič), koji već pripada Austriji, sa zapada. Pored navedenog, njeno administrativno područje graniči se sa istoka sa Ebergecem, sa jugoistoka sa Pustačaladom i Ujkerom, a sa jugozapada sa Šopronhorpačem.
Istorija
[uredi | uredi izvor]Za njegovo postojanje se zna od 1326. godine, a od 1382. godine pripadao je porodici Kanižaj. Prvobitno naselje uništili su Turci 1529. godine, a grad je ponovo naselio Nadaždi Tamaš sa Hrvatima iz Slavonije. Glavni spomenik grada je neoklasična crkva, podignuta između 1806. i 1810. godine na inicijativu Ferenca Sečenija. Trenutno su skoro svi stanovnici po nacionalnosti Mađari.[2][3][4][5][6]
Strana imena
[uredi | uredi izvor]Nemačko ime sela bilo je Gising (Gissing, Giessing, Kiesing), hrvatsko ime je bilo Kevežda (Kevisda). Nemački Gising je prevod mađarskog oblika imena, jer Kis, Kisig i izraz Kising takođe označavaju kamenito tlo. Naselje ima četiri imena na hrvatskom jeziku, od kojih je jedan Kevešda.[7] Hrvati iz Kophaze su je zvali Kaviježda, Hrvati iz Fertohomoka Keviežda, a Perešnjani Kiviježda.[8][9]
Stanovništvo
[uredi | uredi izvor]Tokom popisa iz 2011. godine 90,6% stanovnika izjasnilo se kao Mađari, 1,1% Hrvati, 2,3% Nemci, 0,4% Rumuni (8,9% se nije izjasnilo, zbog dvojnog identiteta, ukupan broj može biti veći i na 100%). Verska distribucija je bila sledeća: rimokatolici 74,6%, reformisani 3%, luterani 2,4%, nedenominacioni 4,3% (14,3% se nije izjasnilo).[10]
Izvori
[uredi | uredi izvor]- ^ Izvor za 2023.
- ^ Sopronkövesd honlapja
- ^ Iz priručnika okruga Đer-Mošon-Šopron (Seksard, 1998) sa modifikacijom pisanja Margit Torme.
(Győr-Moson-Sopron megye kézikönyvéből (Szekszárd, 1998) Torma Margit írása módosításával.) - ^ K. D.: Istorija rimokatoličke župe u Šopronkovešdu. Rukopis.; Kratka istorija Šopronkovešda. Rukopis.
(K. D.: A Sopronkövesdi Római Katolikus Plébánia története. Kézirat.; Sopronkövesd vázlatos története. Kézirat.) - ^ Šopronkevešd i njegov gradonačelnik Ištvan Eđhazi. Zapadno ogledalo, VIII. sveska, broj 13. 2005. Julio. (Stranice 14-15.)
(Sopronkövesd és polgármestere, Egyházi István. Nyugati Tükör, VIII. évfolyam, 13. szám. 2005. Julio. (14-15. lap.) - ^ Nova ulica, nove kuće, spasavanje škole. Zapadno ogledalo, XI. sveska, broj 16. decembra 2008. (Stranice 8-9.)
(Új utca, új házhelyek, iskolamentés. Nyugati Tükör, XI. évfolyam, 16. szám. 2008. Diciembre. (8-9. lap.) - ^ Duševne pesne Grgura Mekinića, Nacionalna i Sveučilišna biblioteka Zagreb – Hrvatsko kulturno društvo u Gradišću Željezno/Eisenstadt – Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1990. ISBN 86-397-0162-8 160. old
- ^ Schwartz Elemér: A nyugatmagyarországi német helységnevek. Budapest, MTA, 1932. 211.
- ^ „Folia onomastica croatica 14/2005.” (pdf). Živko Mandić: Hrvatska imena naseljenih mjesta u Madžarskoj. Pristupljeno 2012-07-31.
- ^ Šopronkevešd Helységnévtár
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]
| Međunarodne | |
|---|---|
| Državne | |
