Španska kraljevska akademija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Naslovna strana prvog izdanja Pravilnika Španske kraljevske akademije (1715)

Španska kraljevska akademija (šp. Real Academía Española (RАЕ)) je institucija odgovorna za očuvanje i negovanje španskog jezika. Glavno sedište se nalazi u Madridu, međutim, tesno sarađuje sa nacionalnim akademijama španskog jezika u 22 zemlje Amerike i Filipina.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Španska kraljevska akademija je osnovana 1713. godine na inicijativu Huana Manuela Fernandeza Pačeka (šp. Juan Manuel Fernández Pacheco, markiza od Viljene i grofa od Eskalone, s ciljem da se španski jezik, koji je u XVI veku dostigao vrhunac i u XVII veku konsolidaciju, standardizuje u svoj svojoj lepoti, čistoći i veličini.

Akademija je osnovana prema modelu italijanske jezičke akademije (1582) i francuske jezičke akademije (1635). Kralj Felipe V ju je odobrio 3. oktobra 1714. godine izdavanjem Kraljevskog dekreta, u kome je stavlja „pod kraljevsku zaštitu“. To je značilo da akademici uživaju posebne privilegije i izuzeća specijalno odobrena od kraljevske kuće.

Godine 1723. Španskoj kraljevskoj akademiji je dodeljeno 60.000 reala (stari španski novac) godišnje za troškove publikacija. Fernando VI je odobrio objavljivanje Akademijinih dela i dela njenih članova bez prethodne cenzure.

Godine 1784. Marija Isidra Kintina de Guzman i la Serda postaje prva žena koja je doktorirala na univerzitetu u Alkali i u isto vreme postaje počasni član Akademije. Međutim, iako je verovatno bila prva žena akademik na svetu, nakon što je održala govor zahvalnicu, više se nije pojavila, niti je bilo žena akademika posle nje sve do 1978, kada je izabrana Karmen Konde, zatim Elena Kiroga 1983, i Ana Marija Matute, 1995. godine.

Od 1870, u Americi i na Filipinima se osnivaju odgovarajuće akademije španskog jezika. Danas ove akademije imaju isti nivo i uslove kao Španska kraljevska akademija. Godine 2000, Španska kraljevska akademija zajedno sa Udruženjem akademija španskog jezika dobile su nagradu Princ od Asturije za složnost (šp. Premio Príncipe de Asturias de la Concordia.

Dana 20. oktobra 1993. osnovana je Fondacija Španske kraljevske akademije, telo koje ima za cilj sakupljanje ekonomskih sredstava za finansiranje poduhvata Akademije. Njome rukovodi patronat čiji je počasni predsednik kralj Huan Karlos I, predsednik je guverner Banke Španije, i potpredsednik je direktor Španske kraljevske akademije. Članovi su akademici, predsednici autonomnih pokrajina i privatnih firmi, kao članovi osnivači.

Fondacija je otvorena za učešće pojedinaca putem odgovarajuće kvote kao članova dobročinitelja. Među ostvarenim projektima ove fundacije nalaze se Studentski rečnik (šp. Diccionario del estudiante) i Panhispanski rečnik nedoumica (šp. Diccionario panhispánico de dudas), kao i projekti u realizaciji kao što je Normativna gramatika (šp. Gramática normativa).

Osnovne funkcije[uredi | uredi izvor]

Prvi član Pravilnika Španske kraljevske akademije glasi:

"Osnovni zadatak Španske kraljevske akademije je da vodi računa da promene u španskom jeziku koje se dešavaju u neprekidnom procesu prilagođavanja jezika potrebama govornika ne naruše jedinstvo koje španski jezik ima u hispanskom svetu. Takođe treba da vodi računa da jezik u toku evolucije zadrži duh koji se formirao i konsolidovao tokom vekova. Uspostavljaće i širiće kriterijume i norme korektnog jezika u cilju doprinošenja njegovoj veličanstvenosti. Da bi se postigli ovi ciljevi, podržavaće studije o prošlosti i o sadašljosti španskog jezika, radiće na objavljivanju i širenju pisane reči, kako iz oblasti književnosti (posebno klasične), tako i iz drugih oblasti koje smatra važnim, i održavaće sećanje na one, kako iz Španije tako i iz Amerike, koji su doprineli slavi našeg jezika. Kao član Udruženja akademija španskog jezika, polagaće posebnu pažnju na održavanje odnosa i kontakata sa ostalim članicama."

Udruženje akademija španskog jezika[uredi | uredi izvor]

Zgrada Španske kraljevske akademije u Madridu

Udruženje akademija španskog jezika je osnovano u Meksiku 1951. godine i sastoji se od 22 postojeće akademije za španski jezik.

Sledeće akademije čine Udruženje, i poređane su prema godini osnivanja:

  • Španska kraljevska akademija (1713)
  • Kolumbijska akademija jezika (1871)
  • Ekvatorijanska akademija jezika (1874)
  • Meksička akademija jezika (1875)
  • Salvadoranska akademija jezika (1876)
  • Venecuelanska akademija jezika (1883)
  • Čileanska akademija jezika (1885)
  • Peruanska akademija jezika(1887)
  • Gvatemalska akademija jezika (1887)
  • Kostarikanska akademija jezika(1923)
  • Filipinska akademija španskog jezika (1924)
  • Panamska akademija jezika (1926)
  • Kubanska akademija jezika (1926)
  • Paragvajska akademija španskog jezika (1927)
  • Dominikanska akademija jezika (1927)
  • Bolivijska akademija jezika (1927)
  • Nikaragvanska akademija jezika (1928)
  • Argentinska filološka akademija (1931)
  • Nacionalna filološka akademija Urugvaja(1943)
  • Honduraska akademija jezika (1949)
  • Portorikanska akademija španskog jezika (1955)
  • Akademija španskog jezika u SAD (1973) — član Udruženja od 1980.

Saradnja između Španske kraljevske akademije i drugih akademija španskog jezika se ogleda u koautorstvu 22. izdanja (2001) Rečnika Španske kraljevske akademije, Pravopisa iz 1999. koji se smatra panhispanskim delom, kao i najnovije delo Panhispanski rečnik nedoumica (2005).

Projekti koji su u toku su izrada Gramatike španskog jezika i Rečnika amerikanizama. Od 2000. godine postoji Škola hispanske leksikografije kojoj je dodeljena stipendija Španske kraljevske akademije i Fondacije Karolina za obrazovanje stručnjaka u oblasti španske leksikografije.

Najvažnija izdanja[uredi | uredi izvor]

Grb Španske kraljevske akademije
  • 1726. — Rečnik autoriteta (šp. Diccionario de Autoridades). Originalni naslov ove knjige je Rečnik kastiljanskog jezika (šp. Diccionario de la lengua castellana). Reč „autoriteti“ se odnosi na pisce iz čijih dela su uzeti primeri kao ilustracija objašnjenja reči i izraza. Ovaj rečnik pored značenja reči, takođe objašnjava izraze ili načine govora, poslovice i izreke kao i druge načine upotrebe jezika. U periodu 17261739. izdato je šest tomova.
  • 1741. — Pravopis španskog jezika (šp. Ortografía de la lengua española) kao i Pravopis kastiljanskog jezika (šp. Ortografía de la lengua española) iz 1754. počinju prvi napori da se uvede red u pravopis i da se postave norme. Kraljevskim dekretom iz 1780. godine nastava kastiljanskog jezika je postala obavezna u svim školama. Ova dva pravopisa nastoje da pojednostave i reše određene pravopisne probleme, kao na primer: pf —> f; ss, th se eliminišu, itd. U periodu između 1741. i 1815. objavljeno je osam izdanja Pravopisa, što je ujedno i dovelo do konačnog eliminisanja pravopisnog haosa iz kastiljanskog jezika. Najskorije izdanje datira iz 1999, u čijoj su izradi udružile snage Španska kraljevska akademija i akademije španskog jezika iz hispanoameričkih zemalja i Filipina, razlog zbog čega se taj pravopis smatra panhispanskim, i zamenjuje Nove norme prozodije i pravopisa iz 1959. godine.
  • 1771. — Gramatika španskog jezika (šp. Gramática de la lengua española). Početkom 20. veka bilo je puno izdanja, sve do 1931. kada nastaje duga pauza. Najskorija revizija ove knjige je Nacrt za novu gramatiku španskog jezika (šp. Esbozo de una nueva gramática de la lengua española) iz 1973, mada je Akademija takođe objavila autorsku gramatiku, koja sama po sebi nije delo same Akademije: Gramatiku autora Emilija Alarkosa, 1994. Trenutno se radi zajedničkim snagama između Španske kraljevske akademije i drugih akademija španskog jezika iz Amerike i Filipina na stvaranju nove gramatike španskog jezika.
  • 1780. — Rečnik španskog jezika (šp. Diccionario de la lengua española). Dvadeset prvo izdanje je iz 1992, a dvadeset drugo iz 2001.
  • 1914. — Buletin Španske kraljevske akademije
  • 1927. — Ilustrovani rečnik španskog jezika (šp. Diccionario manual e ilustrado de la lengua española). Četvrto izdanje iz 1989.
  • 1933. — Istorijski rečnik španskog jezika (šp. Diccionario histórico de la lengua española). Jedino i nedovršeno izdanje.
  • 1996. — Školski rečnik Španske kraljevske akademije (šp. Diccionario escolar de la RAE). Drugo izdanje iz 1997.
  • 2005. — Studentski rečnik (šp. Diccionario del estudiante).
  • 2005. — Panhispanski rečnik nedoumica (šp. Diccionario panhispánico de dudas), zajednički rad Španske kraljevske akademije i akademija španskog jezika u Americi i Filipinima.
  • 2006. — Osnovni rečnik španskog jezika (šp. Diccionario esencial de la lengua española). Ovaj rečnik je neka vrsta prelaza između 22. i 23. izdanja Rečnika Španske kraljevske akademije.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Vidi još[uredi | uredi izvor]