Pređi na sadržaj

Ѳ (slovo ćirilice)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ćiriličko slovo Ѳ ѳ
Slova slovenskih jezika
А А́ А̀ А̄ Б В Г
Ґ Ѓ Д Ђ Е Ѐ
Ё Є Ж З З́ Ѕ
И Ѝ И́ І Ї Й Ј
К Ќ Л Љ М Н Њ
О Ō П Р С
С́ Т Ћ У У́ У̀ Ў
Ф Х Ц Ч Џ Ш Щ
Ъ Ы Ь Э Ю Я
Slova neslovenskih jezika
Ӑ Ӓ Ә Ӛ Ӕ Ғ Ҕ
Ӻ Ӷ Ԁ Ԃ
Ԭ Ԫ Ӗ Ӂ Җ Ӝ
Ԅ Ӟ Ҙ Ԑ
Ӡ Ԇ Ӣ Ҋ Ӥ
Қ Ӄ Ҡ Ҟ Ҝ Ԟ Ԛ
Ӆ Ԓ Ԡ Ԉ Ԕ Ӎ Ӊ
Ң Ӈ Ԩ Ҥ Ԣ Ԋ Ӧ
Ө Ӫ Ҩ Ԥ Ҧ Ҏ
Ԗ Ҫ Ԍ Ҭ Ԏ
Ӯ Ӱ Ӳ Ү Ү́ Ұ
Ҳ Ӽ Ӿ Һ Ҵ Ҷ
Ӵ Ӌ Ҹ Ҽ Ҿ
Ы̄ Ӹ Ы̆ Ҍ Ӭ Э̆ Э̄
Э̇ Ю̆ Ю̈ Ю̄ Є̈ Я̆ Я̄
Я̆ Я̈ Ԙ Ԝ Ӏ
Istorijska slova
Ѻ Ѹ Ѡ Ѽ Ѿ
Ҁ Ѣ Ѥ Ѧ Ѫ
Ѩ Ѭ Ѯ Ѱ Ѳ ֹѴ Ѷ
Digrafi ćirilice
Sva slova ćirilice

Ѳ ѳ (Ѳ ѳ; iskošeno: Ѳ ѳ) je slovo rane ćirilice. Zove se fita. Oblik i naziv slova su izvedeni iz grčkog slova teta (Θ θ). U sistemu ISO 9, Ѳ je romanizovano pomoću gravnog akcenta od slova F (F̀ f̀).

U ćiriličnom numeričkom sistemu, Fita ima vrednost 9.

U tradicionalnim crkvenoslovenskimfontovima, centralna linija je tipično oko duplo veća od tela slova i ima serife slične onima na slovu T: .

Ponekad je linija povučena nisko kao osnovna linija, zbog čega je ovo slovo teško razlikovati od D.

Korišćenje

[uredi | uredi izvor]

Staroruski i crkvenoslovenski

[uredi | uredi izvor]

Tradicionalni ruski naziv slova je fitá (fitá) (ili, u pravopisu pre 1918, ѳitá). Fita se uglavnom koristila za pisanje vlastitih imena i pozajmljenica izvedenih iz ili preko grčkog. Rusi su ova imena izgovarali glasom /f/ umesto /θ/ (poput izgovora ⟨th⟩ u engleskoj riječi „thin“).

Na primer, grčko ime Θεόδωρος se izgovaralo kao „Feodor“ (sada „Fjodor“).

Rani tekstovi na ruskom (i u ruskoj reviziji crkvenoslovenskog) pokazuju sve veću zamenljivost θ i F. Neki pisari su preferirali jedno od dva slova, a ignorisali drugo. Postojao je ortografski sistem za pisanje Ѳ na početnoj poziciji i F na drugom mestu. Od sredine 17. veka, izbor između θ i F je ponovo prilagođen da tačno prati grčko poreklo, sistem koji je još uvek u upotrebi u crkvenoslovenskom pravopisu.

U prvoj varijanti petrovske ruske azbuke (1707–1708), slovo F je eliminisano i Fita je postala jedini način da se predstavlja /f/. Kasnije (1710) slovo F (sa istim etimološkim pravilom pravopisa Ѳ i F) je vraćeno i oba slova su postojala sve do pravopisne reforme 1918, kada je Fita eliminisana i zamenjena slovom F (F f).

Imajte na umu da su mnoge grčke reči sa tetom usvojene u ruskom sa slovom T (T t) umesto fite (uglavnom preko latinskog ili preko drugih zapadnoevropskih jezika):

  • teatarъ (pozorište)
  • teorema (teorema)
  • atletъ (sportista)
  • pantera (pantera)
  • ftalevый (ftalni)

itd.

Ponekad je postojao dvostruki pravopis i/ili izgovor:

  • aaeizmъ/ateizmъ (ateizam)
  • algoriѳmъ/algoritmъ (algoritam)
  • katoličeskiй/katoličeskiй (katolik)

itd.

Varijante sa fitom (u modernom pravopisu sa F) su tipično arhaičnije ili posebne.

Rumunski

[uredi | uredi izvor]

U rumunskom jeziku, θ se zvala tita ⟨Ѳ⟩ i bila je deo rumunskog ćiriličnog pisma, koje se koristilo do oko 1860. godine.

Aleutski

[uredi | uredi izvor]

Fita se koristi u ćiriličnoj verziji aleutskog pisma, obično u pozajmljenim rečima.

Ostali jezici

[uredi | uredi izvor]

U drugim jezicima koji koriste ćirilično pismo, Fita se izgovarala kao /t/ a kasnije je zamenjena sa T (T t).

Na primer, bugarska, makedonska i srpska verzija grčkog imena Θεόδωρος je Todor (Todor) ili Teodor (Teodor).

Slična slova i znakovi

[uredi | uredi izvor]

Θ θ/ϑ: grčko slovo teta.

Ө ө: trenutno u upotrebi u kazaškom, kirgiskom, tadžičkom i mongolskom jeziku.

Računarski kodovi

[uredi | uredi izvor]
Znak Ѳ ѳ
Naziv u Unikodu CYRILLIC CAPITAL LETTER FITA CYRILLIC SMALL LETTER FITA
Vrsta kodiranja decimalna heksadecimalna decimalna heksadecimalna
Unikod 1138 U+0472 1139 U+0473
UTF-8 209 178 D1 B2 209 179 D1 B3
Numerička referenca znaka Ѳ Ѳ ѳ ѳ

Reference

[uredi | uredi izvor]